Izvori: Ruski okupatori upravljaju nuklearkom Zaporožje koristeći silu i zastrašivanje

Ukrajinski insajderi razgovarali su s Al Jazeerom o životu u gradu u kojem se nalazi nuklearna elektrana Zaporožje, koja je zauzeta u prvim danima rata.

Osmog dana ruskog rata u Ukrajini, 3. marta 2022, prvi put u historiji vojno je zauzeto funkcionalno nuklearno postrojenje.

“Nismo mogli vjerovati”, rekao je za Al Jazeeru inženjer koji je radio u nuklearnoj elektrani Zaporožje.

“U potpunosti smo to demantirali, ne može se tek tako zauzeti nuklearno postrojenje, to je najsigurnije mjesto na planeti.”

Tog kobnog petka sirene su beskrajno zavijale, a noćnim nebom letjele su granate.

Tokom nastojanja Moskve da zauzme elektranu, koja je nekada proizvodila petinu električne energije u Ukrajini, dva ruska tenka gađala su zidove elektrane uz tutnjavu od koje se ledila krv.

Ukrajinski pripadnici sigurnosnih službi satima su vikali u megafon da “prestanu bombardirati nuklearno postrojenje”.

Požar je izbio u centru za obuku i tamni oblaci dima prekrili su šumu oko grada Enerhodara, u kojem se nalazi elektrana.

Užasnuti stanovnici počeli su graditi barikade i blokirati ulaze u svoje zgrade dok su naoružani borci trčali gradom u kojem živi od oko 51.000 ljudi.

Za ovu priču Al Jazeera je intervjuirala dva inženjera i još jednog stanovnika koji su u međuvremenu pobjegli iz Enerhodara, ali redovno održavaju kontakt sa starim susjedima i kolegama koji su ostali tamo.

Usred preuzimanja, srećom, reaktori i skladišta istrošenog goriva nisu bili pogođeni, a nivo radijacije nije skočio jer su ruski stručnjaci konsultirali borce “gdje mogu pucati, a gdje ne”, rekao je jedan od inženjera, misleći na proruske Ukrajince.

Najgore čega su se on i njegove kolege bojale bilo je ponavljanje nuklearne katastrofe u Fukushimi iz 2011. godine.

Uvučeno u zaštitni cirkonij, uranijsko gorivo zagrijava reaktor i rashladnu tekućinu koja se pretvara u paru, rotira turbine i proizvodi električnu energiju.

Ali kućište se može rastopiti na visokoj temperaturi i pokrenuti reakciju koja svaki gram vode pretvara u nekoliko kubnnih metara visoko zapaljivog vodika.

“Jednom kad počne, ne možete stati, nastavit će se zagrijavati, zagrijavat će se dok se sve ne raznese u… komadiće”, rekao je jedan od inženjera.

Hiljade ljudi su od tada napustile Enerhodar.

Al Jazeera je u srijedu objavila tekst o zloglasnoj čečenskoj jedinici koja nadzire okupirani ukrajinski nuklearni grad.

Tehničari koji su se prijavili za rad pod ruskim okupatorima bili su dobro nagrađeni, rekao je jedan od inženjera, tvrdeći da su oni koji su ostali dobili dvije plate u dvije valute, za obavljanje jednog posla u određenom razdoblju.

Okupatori su radnike plaćali u ruskim rubljama, dok su od ukrajinske državne nuklearne kompanije Energoatom i dalje dobijali grivne, sve dok nije saznala za njihovu “volontersku saradnju”, otpustila ih i prestala isplaćivati plate.

“Osjećali su se kao šeici”, rekao je jedan od inženjera.

“Sve su dame počele dobijati injekcije ljepote ili raditi stvari na koje su mogle potrošiti puno novca, nešto što biste mogli odmah kupiti.”

Čini se da su ove riječi prikladnije za opis grada u usponu usred zlatne groznice i čine se svjetlosnim godinama daleko od stvarnosti rusko-ukrajinskog rata, a posebno života u potencijalnom epicentru nuklearne katastrofe.

‘Glavna opasnost bit će novi ruski napadi’

U danima i sedmicama koji su uslijedili nakon preuzimanja, Moskva je rasporedila stotine vojnika i pripadnika čečenske nacionalne garde u ovom gradu.

Stigli su s višestrukim raketnim bacačima, oklopnim vozilima, minama i drugim oružjem često postavljenim između blokova stanice ili u bunkerima iz sovjetske ere.

Rusi su nekažnjeno granatirali područja pod kontrolom Kijeva znajući da ukrajinske snage neće uzvratiti udarac.

Moskovske su trupe htjele preusmjeriti dotok električne energije iz najveće evropske nuklearne elektrane na energetski gladan Krim.

Ali njihovi pokušaji nisu uspjeli zbog oštećenja visokonaponskih vodova i krimske električne trafostanice, te složenosti sinhronizacije izlaza postrojenja s ruskom električnom mrežom.

Zbog sigurnosnih razloga, svih šest reaktora zatvoreno je usred rata.

Većina Ukrajinaca širom zemlje živi u stanovima sa sistemima centralnog grijanja, ali kako je Moskva prošle zime lansirala stotine krstarećih projektila i bespilotnih letjelica na kritičnu infrastrukturu, ostali su lišeni grijanja, struje i vode.

Manjak električne energije koji je doveo do isključenja struje i racionalizacije postupno je nadoknađen pojačanim radom u tri druge nuklearne elektrane, kaže za Al Jazeeru Oksana Iščuk, izvršna direktorica Centra za globalne studije Strategy XXI, think tanka iz Kijeva.

U nadolazećoj zimskoj sezoni, kada će centralno grijanje biti prijeko potrebno, Ukrajina će se snaći bez struje koju proizvodi stanica Zaporožje, rekla je, ali je upozorila da će “glavna opasnost biti novi ruski napadi na objekte kritične energetske infrastrukture”.

Novac i ‘herojstvo’

Iako stanica Zaporožje ne proizvodi električnu energiju, tamo su još uvijek potrebne hiljade uposlenika koje će nadzirati njenu infrastrukturu i stalno hlađenje reaktora.

Uz pomoć ruskih vojnika i obavještajaca, Enerhodarova “uprava” postavljena u Moskvi pokušala je „štapom i mrkvom“ zadržati 11.000 ukrajinskih zaposlenika na poslu.

Taj štap je uključivao otmicu, pritvaranje i mučenje, prema ukrajinskim dužnosnicima i zaposlenicima elektrane.

Uprkos tome, “Ukrajinci u elektrani ponašaju se dostojanstveno i odbijaju saradnju”, objavio je u maju Energoatom, državni konglomerat zadužen za četiri ukrajinske nuklearne elektrane.

Neki su radnici nestali bez traga kad su neobilježeni grobovi počeli „nicati“ po šumi.

Još stotine njih navodno je provelo dane, sedmice ili mjesece u pretrpanim ćelijama, spavajući u smjenama.

Ponekad je zatočenik pristao lažno “priznati” da je “upravljao ukrajinskom artiljerijskom vatrom” ili “špijunirao” u zamjenu za slobodu i “pomilovanje”, rekao je jedan od inženjera.

“Naučiš tekst napamet, pa ga izgovoriš u kameru. Puste te… Onda objave priču u prokremaljskim medijima da si ti tako užasan, a oni su tako velikodušni.”

Nekoliko ih je ipak pristalo na saradnju, zbog „mrkve“, odnosno pozamašnih plata.

Neki su opravdavali ostanak tvrdnjom da su “odgovorni za nuklearnu sigurnost”, jedan od inženjera je ironično rekao, “da dok su tamo, neće dopustiti da se dogodi bezakonje, da su ostali kao heroji”.

A tu su i proruski Ukrajinci.

Stariji osjećaju nostalgiju za svojom mladosti iz sovjetske ere, drugi podržavaju narativ Kremlja i smatraju Kijev odgovornim za poticanje rata.

Ali njihova navodna “saradnja” nadilazi jednostavno prihvatanje stava Moskve.

“Oni cinkare proukrajinske susjede, prijavljuju one koji su napustili okupirana područja kako bi im Rusi mogli opljačkati stanove ili se tamo useliti”, rekao je za Al Jazeeru odbjegli stanovnik Enerhodara čiji su proruski roditelji ostali.

Smatra se da je oko 3.500 zaposlenika, ili otprilike svaki treći, potpisalo ugovore s ruskom državnom nuklearnom kompanijom Rosatom.

‘Dar energije’

Enerhodar, čije ime znači “dar energije”, bio je jedan od najbogatijih gradova u Ukrajini.

Stanovnici su imali pristup kvalitetnoj zdravstvenoj njezi, uživali su u povoljnijim putovanjima na more, posjećivali pozorišne i muzičke predstave i festivale, a svoju su djecu slali u sportske škole, uključujući školu boksa koja je dala nekoliko državnih prvaka.

Oni najhrabriji uživali su i u cjelogodišnjem kupanju u jezercima čija je voda hladila reaktore, a zimi se nikada nije smrzavala.

Jezerca su bila dom za tilapiju i azijske somove koji su uneseni u “sanitarne svrhe”, da jedu alge i osiguravaju čistoću turbina.

Poticaji zaposlenika nisu bili samo novčani.

Važnost nuklearne proizvodnje porasla je nakon separatističkog ustanka u Donbasu 2014. koji je uvelike lišio Ukrajinu pristupa ugljenu za termoelektrane.

Prije dvije godine, reaktori stanice su naknadno opremljeni i modernizirani, te su ispuštali električnu energiju maksimalnim kapacitetom.

“Bilo je dosta posla, ali smo shvatili koliko je sve to važno”, rekao je jedan od inženjera.

Nakon ruskog preuzimanja vlasti grad je propao.

Stanovnici su provodili sate u redovima za hljeb usred nestašice hrane.

Nekoliko mjeseci kasnije, vlasti koje je imenovala Moskva počele su isporučivati nekvalitetnu, skuplju hranu s Krima.

Lokalni su ga poduzetnici također krijumčarili i prodavali, zajedno s cigaretama, alkoholom i lijekovima, iz prtljažnika svojih automobila.

Međutim, zaposlenici nuklearne elektrane koji su pristali raditi s Rosatomom imali su dosta novca, posebno oni stariji, penzioneri koji su primali penzije i plate iz Kijeva i Moskve, a nastavili su raditi.

Ruski vojnici i separatisti iz Donbasa navodno su previše pili, a “vlasti” postavljene u Moskvi zabranile su prodaju alkohola, što je korak koji je pokrenuo domaću proizvodnju alkohola.

Novi način života djelovao je kao povratak u rane 1990-te kada se odnedavno nezavisna Ukrajina prilagodila tržišnoj ekonomiji.

Ekonomski, situacija je bila čak i gora od postupnog odvajanja “narodnih republika” u Donbasu pod kontrolom pobunjenika.

“Promet robe i novca preusmjerava se prema Rusiji jer nema komunikacije s područjima pod kontrolom Ukrajine”, rekao je za Al Jazeeru analitičar iz Kijeva Aleksej Kušč.

Okupacija je čak dovela do malih ekoloških katastrofa.

Budući da sada zatvoreni reaktori više ne proizvode toplu vodu, tilapija i azijski som u rashladnim jezercima uginuli su i ispilivali na obalu.

Zatim su se neki od dosadnih stanara počeli utrkivati svojim automobilima po umjetnim brdima napravljenim od čađi i drugog otpada iz termoelektrane Enerhodar.

Utrke uzrokuju dizanje vrlo otrovne prašine i zagađivanje zraka, rekao je sredinom jula gradonačelnik Enerhodara u egzilu Dmitro Orlov.

Uzak bijeg

Kako se borbe intenziviraju, napuštanje Enerhodara prema područjima pod kontrolom Kijeva postalo je gotovo nemoguće.

Ruske snage optužene su za granatiranje automobila s civilima, okrivljuju Ukrajinu za njihovu smrt i dostavljaju spiskove najvažnijeg osoblja kontrolnim tačkama.

Al Jazeera nije uspjela nezavisno provjeriti ove tvrdnje. Tokom cijelog rata Moskva je poricala da je ciljala civile.

“Odlazak je maksimalno kompliciran i ponekad je jednostavno nemoguće napustiti okupirana područja, pogotovo bez novca”, rekao je jedan od inženjera. Uspio je otići.

Muškarac i njegova porodica vozili su se kroz područja koja je okupirala Rusija, uključujući gotovo uništeni grad Mariupolj, koji je nalikovao “čistom paklu”.

“Ljudi sjede i piju kafu, natpis na prvom spratu zgrade kaže ‘kafeterija u dnevnom boravku’, ali ostatak zgrade je crn i nema više spratova”, rekao je opisujući vožnju centrom Mariupolja.

Ušli su u južni ruski grad Rostov-na-Donu jedan dan prije nego što ga je Wagnerova plaćenička četa nakratko zauzela 23. maja.

Zatim su se vozili prema sjeveru i zapadu kako bi ušli u Evropsku uniju nakon iscrpljujućeg, višesatnog ispitivanja od strane ruskih obavještajaca, i konačno prešli natrag u Ukrajinu.

Još uvijek na platnom spisku Energoatoma, inženjer se nastanio u Kijevu, ali je spreman otići u Enerhodar nakon što Rusi budu potisnuti ili se povuku na način na koji su napustili nekoliko okupiranih područja prošle godine.

Svoj tim za brzi odgovor uspoređuje s padobrancima koji se moraju brzo kretati kako bi ponovno zauzeli nuklearnu elektranu i spriječili katastrofu.

“Situacija će biti kritična”, rekao je