Izvan bojnog polja: Tiha namjera Kine da utiče na izbore na Tajvanu 2024. (i budućnost)

Nakon nedavnog upada Rusije u Ukrajinu, preovladava uvjerenje da bi takve akcije mogle nagovijestiti potencijalno kinesko vojno kretanje prema Tajvanu. Međutim, ova perspektiva možda neće u potpunosti obuhvatiti pristup Pekinga.  

„Mislim da Xi Jinping zapravo ne želi silom zauzeti Tajvan. Pokušat će upotrijebiti druge načine da to učini”, izjavio je nedavno general Charles Brown, predsjedavajući Zajedničkog štaba američkih snaga.

Dok se Tajvan priprema za ključne izbore 2024. godine, žamor o kineskim namjerama postaje sve snažniji. Za razliku od preovlađujućih narativa među naučnicima i analitičarima, koji se fokusiraju na sigurnost Tajvana, mislimo da bi se Kina mogla više oslanjati na mekša, nevojna sredstva da utiče na sudbinu otoka, iako mogućnost nasilnog ujedinjenja ostaje na stolu. Kina verovatno planira  primjeniti višesmjernu strategiju koja prevazilazi okvire otvorenog ratovanja.

Kako se izbori bliže, Tajvanci će odlučivati o svom sljedećem lideru dok se bore sa intenzivnom mješavinom uticaja i prisile. Saga o Terryju Gouu, Foxconnovom milijarderu i predsjedničkom kandidatu, ilustruje suptilnosti kineskog uticaja na Tajvanu. Pojava poreske istrage o Foxconnu od strane kineskih vlasti istovremeno sa objavom Gouove kampanje može odražavati stratešku političku računicu. Gouova kandidatura – koja je u međuvremenu povučena – riskirala je da podijeli glasove opozicije i dovede u nepovoljniji položaj favorizirani kineski Kuomintang (KMT).

Nemoguće je dokazati vezu između Gouove kratke kandidature i Foxconnove sonde. Umjesto toga, ova epizoda služi kao ilustracija da Peking ima mnogo potencijalnih alata izvan vojne moći za potencijalno preoblikovanje demokratskog integriteta i geopolitičkog smjera Tajvana. Pažljiviji pogled na tri potencijalne kineske strategije otkriva kako one, ne samo da bi mogle redefinirati najvažniji tajvanski demokratski proces, već i oblikovati putanju geopolitičkog stava Tajvana u narednim godinama.

 

Psihološki rat: suptilna umjetnost manipulacije

 

Zamislite ovo: pijuckate jutarnju kafu, skrolujete po svojoj omiljenoj platformi društvenih medija kada iznenada tajvanski influenser kojem se divite sa ljubavlju govori o ujedinjenju sa Kinom. Ovo nije slučajno, već pomno isplanirana strategija. Kineski pristup nije više samo u pokretanju moćnih i uticajnih ka ujedinjenju; radi se o sijanju sjemena sumnje u srca običnih ljudi na Tajvanu.  

Kineska komunistička partija decenijama vodi psihološke operacije protiv Tajvana. Ovo pitanje nije samo o izbornoj politici; ona naglašava samu strukturu tajvanskog identiteta i suvereniteta. S obzirom na prirodu informacijskog rata koji se stalno razvija i njegov dubok uticaj na oblikovanje javnog mnjenja, ključno je i za kreatore politike i za građane da se pozabave ovom temom. Prepoznavanje i suprotstavljanje takvim strategijama ne samo da osigurava integritet tajvanskog izbornog procesa, već i jača njegovu otpornost na vanjske pritiske koji ugrožavaju njegovu autonomiju.

Joseph Wu, tajvanski ministar vanjskih poslova, naglasio je sve suptilnije pokušaje Kine da utiče na Tajvan. Umjesto sveprisutne vojne prijetnje, neposrednija zabrinutost proizlazi iz kineskog produbljivanja "hibridnog ratovanja". Ovaj rat ne karakteriziraju vojni avioni ili mornarički brodovi, već prikrivenija infiltracija u tajvansko slobodno društvo "putem tradicionalnih medija, putem društvenih medija". Potresan primjer koji je Wu podijelio je propagiranje ruskih narativa na Tajvanu nakon početka sukoba u Ukrajini. Takvi psihološki manevri imaju za cilj poljuljati temelje tajvanskih osjećaja i vjerovanja.

Kineska potencijalna strategija mogla bi uključivati sistematsku kampanju za uticaj na osjećanja stanovnika Tajvana, nastojeći posijati podjele, stvoriti osjećaj neizbježnosti ponovnog ujedinjenja ili podstaknuti strah od potencijalnih posljedica otpora. Koristeći kombinaciju tradicionalnih i novih medija, Peking bi mogao nastojati propagirati narative koji oslikavaju ponovno ujedinjenje kao poželjan ili neizbježan ishod za Tajvan, utičući na izbore birača na predstojećim izborima.

 

Ekonomska prisila: udarati tamo gdje boli

 

Dok se Tajvan priprema za izbore 2024. godine, Kina koristi svoju ekonomsku moć u pokušaju da utiče na ishod. Ogroman ekonomski uticaj Kine nudi moćno oružje: ekonomsku prisilu.

 

Već smo vidjeli naznake ovog pristupa. Od suspenzije pojedinačnih dozvola za putovanje kineskim državljanima na Tajvan do uvođenja sankcija tajvanskim kompanijama, Peking je pokazao svoju spremnost da iskoristi ekonomske mjere kao polugu. Pojačavajući zabrane na uvoz tajvanskih proizvoda od 2021. godine, Peking je poremetio tajvanske poljoprivrednike, ribare i izvoznike – posebno ciljajući na južni region, uporište Demokratske progresivne partije (DPP). Kineski zvaničnici su, također, postavili temelje za potencijalno ukidanje trgovinskog sporazuma sa Tajvanom iz 2010. neposredno prije nego što tajvanski birači izađu na birališta.

Ova taktika nije nova. Tokom 2000-ih, Kina je koristila slične ekonomske poticaje da potakne tajvanske glasače prema KMT-u. Strategija je bila jasna: prikazati prosperitet pod vodstvom KMT-a, taktiku koja je odigrala ulogu u izbornim pobjedama KMT-a, a kulminirala je predsjedavanjem Ma Ying-jeoua 2008.

U budućnosti bi se ova strategija mogla intenzivirati. Kina bi mogla pokušati ekonomski izolirati Tajvan, pritiskajući multinacionalne kompanije da smanje investicije ili izmjeste svoje poslovanje. Oni, također, mogu manipulirati trgovinskim ograničenjima, čineći Tajvanu izazovom pristup ključnim tržištima ili sirovinama. Previsokim ekonomskim troškovima otpora, Peking bi se mogao nadati da će natjerati Tajvan na političke ustupke.

 

Politička izolacija: diplomatski pritisak

 

Još jedno moćno oruđe kojim Peking raspolaže je njegova sposobnost da utiče na globalnu diplomatiju. Tokom godina, Kina je sistematski udvarala zemljama koje priznaju Tajvan, nudeći im podsticaje da prekinu svoje službene veze sa Tajvanom i uspostave odnose sa Pekingom. Rezultat je sve manji diplomatski prostor Tajvana.

Ova sistematska strategija je urodila plodom. Zemlje poput Kiribatija i Solomonskih ostrva (2019.), Nikaragve (2021.) i Hondurasa (2023.) prebacile su diplomatsko priznanje sa Tajvana na Peking, ostavljajući Tajvan sa sve manjim brojem zemalja koje ga zvanično priznaju. Ove diplomatske promjene često donose opipljive prednosti za te zemlje, uključujući pristup kineskoj ogromnoj inicijativi Pojas i put (BRI) i druge ekonomske poticaje.

U pokušaju da diskredituje vladajuću Demokratsku progresivnu stranku, Peking je preuzeo devet tajvanskih diplomatskih saveznika otkako je Tsai Ing-wen prvi put preuzeo dužnost u maju 2016. To je u oštroj suprotnosti sa "diplomatskim primirjem" kojeg se Kina pridržavala dok je KMT-ov Ma Ying- jeou je bio predsjednik.

 

Ako se kineska kampanja diplomatskog pritiska nastavi ili pojača, Tajvan bi se mogao naći u sve većoj izolaciji na svjetskoj sceni, bez formalne podrške ili priznanja drugih nacija. Ova izolacija bi Tajvanu mogla otežati pregovore o međunarodnim sporazumima, učešće u globalnim forumima ili osiguranje strateških partnerstava, što bi dodatno vršilo pritisak na naciju da razmotri ponovno ujedinjenje pod uslovima Pekinga. To je nešto što će birači morati uzeti u obzir kada budu birali za koju će stranku glasati 2024. godine.

Dok većinom rasprava o Kini i Tajvanu dominira dramatična sjena potencijalnih vojnih sukoba, ključno je napomenuti da je arsenal Pekinga daleko bogatiji. Iza buke borbenih aviona i bojnih brodova, tu je tihi ples psiholoških manevara, nemilosrdni stisak ekonomskog pritiska i strateška igra diplomatskog šaha. Kineska potraga za uticajem na izbore ili čak ponovno ujedinjenje sa Tajvanom nije ograničena samo na ratne bubnjeve; to je višeslojna saga koja se odvija u psihološkim, ekonomskim i diplomatskim arenama. Kako naracija napreduje, oni koji gledaju moraju se podesiti na ove višestruke frekvencije, shvaćajući da borba nije samo na bojnom polju, već i u umovima, tržištima i sobama za sastanke.