Između Brisela i Moskve. Gruzija se približava Rusiji
Zračne veze između Gruzije i Rusije nastavljene su 19. maja nakon četverogodišnje pauze. To je naišlo na kritike Zapada i rezultiralo javnim protestima u Gruziji. Nastavak direktne vazdušne komunikacije još je jedan korak u normalizaciji odnosa između dvije zemlje, koje formalno još uvijek nemaju diplomatske odnose. To je, također, i još jedan razmetljivo proruski gest koji je Tbilisi napravio u posljednjih nekoliko mjeseci, prkoseći politici EU i SAD. Međutim, prema izjavama gruzijske Vlade, primarni cilj zemlje ostaje pristupanje euroatlantskim integracijama, prije svega EU. EU će odlučiti da li će Gruziji dati status kandidata do kraja ove godine. Odluka EU će vjerovatno biti pozitivna – iako je moguće da još uvijek podliježe rezervama – pa je moguće da je Vlada u Tbilisiju odlučila ignorirati kritike njihovih postupaka u ime kratkoročnih dobitaka, želeći imati koristi od saradnje i sa Zapadom i sa Rusijom. Manje vjerovatna opcija je sljedeća: koristi prozapadnu retoriku, ali je praktično odustala od težnji za članstvom u EU i već je napravila strateški zaokret u vanjskoj politici ili se sprema na to. Krajnji test njihovih namjera – a u ovoj fazi i preduslov za očuvanje izgleda za pristupanje – bit će da li će parlamentarni izbori zakazani za jesen 2024. proći slobodno i pošteno.
Let Azimutha za Tbilisi
Gruzija je prekinula diplomatske odnose sa Rusijom nakon što su dvije zemlje vodile kratak rat 2008. godine, a Moskva priznala nezavisnost Abhazije i Južne Osetije. Dvije godine kasnije, međutim, dvije zemlje su nastavile direktnu zračnu komunikaciju, a 2012. Tbilisi je uveo bezvizni režim za Ruse. Letovi su ponovo obustavljeni nakon događaja u junu 2019. U nekoliko navrata ove godine članovi Vlade, uključujući premijera Iraklija Garibashvilija, sugerirali su da bi se zračne veze mogle obnoviti kao način testiranja reakcije javnosti i Zapada.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin potpisao je 10. maja dekret kojim se ukidaju vize Gruzijima za ulazak u Rusiju. Istovremeno, Moskva je povukla preporuku da se njeni građani uzdrže od putovanja u Gruziju. Na taj način uklonjene su formalne prepreke za nastavak bilateralnog zračnog saobraćaja. Prvi let obavljen je 19. maja, što ukazuje da su obje strane spremne na saradnju. Ruska aviokompanija Azimuth i gruzijska aviokompanija Georgian Airways (kojoj će se od juna pridružiti ruski avioprijevoznik Red Wings) dobile su dozvolu za obavljanje letova.
Odluka Tbilisija izazvala je kritike od strane SAD-a i EU (iako na niskom diplomatskom nivou: u slučaju Washingtona, samo je glasnogovornik State Departmenta govorio o tome). Predsjednica Gruzije Salome Zurabišvili, također, je zauzela negativan stav prema toj odluci, najavljujući bojkot Georgian Airwaysa. Kao odgovor, aviokompanija je objavila da joj neće dozvoliti ulazak u njihove avione. Time je produbljen jaz između šefa države i vladajuće partije Gruzijski san, uz čiju podršku je izabrana 2018. godine. Sada se može reći da je u otvorenom sukobu sa Vladom i parlamentarnom većinom. Nekoliko hiljada ljudi je 19. maja i narednih dana, protestiralo u Tbilisiju protiv približavanja Moskvi. Demonstracije su održane i u Kvareliju na istoku zemlje, gde je kćerka šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova trebala prisustvovati ceremoniji vjenčanja kao gošća (na kraju je napustila zemlju kao rezultat protesta). Policija je nakratko privela više od 10 ljudi, uključujući liderku opozicionog pokreta Droa Elene Khoštaria.
Proruska vlada i prozapadna javnost?
Prema navodima gruzijskih vlasti, odluku o obnavljanju letova diktirali su poslovni i humanitarni razlozi (da bi se olakšalo putovanje za nekoliko stotina hiljada gruzijske dijaspore koja živi u Rusiji). Tbilisi tvrdi da neće dozvoliti aviokompanijama koje su sankcionirane od strabe Zapada da obavljaju letove, ukazujući da, naprimjer, zemlje globalnog juga, posluju po principu 'što nije zabranjeno, dopušteno je'.
Međutim, dogovor Tbilisija da obnovi letove posljednji je u nizu proruskih koraka koje su tamošnje vlasti poduzele u posljednjih nekoliko mjeseci. Nepridruživanje sankcijama koje je Rusiji uveo Zapad, omogućavanje slobodnog preleta ruskih aviona preko gruzijskog neba i povećanje obima trgovine olakšali su Rusiji funkcioniranje pod ograničenjima koja su uveli Zapad i njegovi saveznici. Ovi potezi pružaju Moskvi simboličan prostor za izbjegavanje izolacije, pored opipljivih koristi koje dobija Gruzija. Jedan od primjera za to je pokretanje teretne trajektne linije u aprilu između Batumija i Novorosije (nakon što su mediji objavili ovu informaciju, Agencija za pomorski transport Gruzije je saopćila da je usluga čisto komercijalne prirode). Kao rezultat toga, visoki ruski političari, uključujući Lavrova, već su nekoliko puta govorili o Gruziji kao o prijateljskoj zemlji. S obzirom na konfrontaciju između Moskve i Zapada u kontekstu invazije na Ukrajinu, ovo može biti zabrinjavajuće s obzirom na proklamovane euroatlantske aspiracije Tbilisija. Istovremeno, predstavnici gruzijske Vlade u više navrata su se u kulturnom i moralnom smislu udaljili od Zapada, ističući svoju privrženost tradicionalnim, konzervativnim vrijednostima.
Čini se da je stav gruzijskog društva upravo suprotan stavovima njegove izvršne i zakonodavne vlasti, barem na deklarativnom nivou. Većina javnosti želi ulazak u EU. Prema studiji Međunarodnog republikanskog instituta iz marta 2023., 89 posto ispitanika podržalo je pristupanje (75 posto je u potpunosti podržalo prijedlog, a 14 posto djelomično). Ukupno 79 posto ispitanih Gruzijaca je bilo za ulazak u NATO. Rusiju je 87 posto ispitanika pominjalo kao političku prijetnju Gruziji, dok je ekonomskom prijetnjom smatra 76 posto ispitanih. Podjednako visok procenat ispitanika (79 posto) se protivio bezviznom režimu Ruse i davanja dozvola Rusima da pokrenu biznis u Gruziji.
Međutim, dihotomija 'proruska vlada naspram prozapadnog društva' je previše pojednostavljena. Sa jedne strane, gruzijska vlada insistira da postizanje statusa kandidata za članstvo u EU i integracija u NATO ostaju njeni ciljevi. Sa druge strane, više od polovine ispitanika u navedenoj anketi i dalje je manje-više za dijalog sa Rusijom. To je zbog straha od susjeda – posljedica traume gruzijskog gubitka kontrole nad Abhazijom i Južnom Osetijom i rata 2008. – ali i zbog osjećaja da su kulturna zajednica, neovisna o njihovoj svijesti o egzistencijalnoj prijetnji koju predstavlja od strane Kremlja. To se prije svega tiče pripadnosti zajedničkom, pravoslavnom civilizacijskom krugu i – uprkos snažnom zapadnjaštvu gruzijske elite – kulturnom i društvenom konzervativizmu većine stanovništva. Patrijarh Ilija II ostaje najveći autoritet u zemlji (uživa podršku 91 posto gruzijskih građana), dok je Gruzijska pravoslavna crkva, usko povezana sa ruskom, na drugom mjestu iza vojske kada je u pitanju povjerenje javnosti u institucije. Vlada je naučila igrati na ova osjećanja vrlo vješto. Tako,naprimjer, svoje nepridržavanje sankcija objašnjava željom da izbjegne novi rat. Prema ovom narativu, Zapad navodno poziva Gruziju da otvori drugi front protiv Rusije.
EU: Hoće li Gruzija ipak dobiti status kandidata?
Na Evropskom vijeću 23. i 24. juna 2022. Gruzija je dobila takozvanu evropsku perspektivu, dok su Ukrajina i Moldavija dobile status kandidata za članstvo u EU (sve tri zemlje su istovremeno podnijele zahtjev za članstvo). EU je uslovljavala davanje kandidatskog statusa Tbilisiju napretkom u 12 oblasti. Izvještaj o tome trebao bi biti objavljen u oktobru, a odluka se očekuje do kraja ove godine. Sredinom maja koalicija gruzijskih nevladinih organizacija, od kojih je većina kritična prema vlasti, objavila je vlastiti izvještaj, koji pokazuje da su preporuke EU ispunjene u samo tri oblasti (vezano za provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava - prava, rodna ravnopravnost i borba protiv nasilja nad ženama te borba protiv organizovanog kriminala). U preostalih devet, smjernice Evropske komisije su ispunjene samo djelimično ili nikako.
Bez obzira na to kakav je napredak zapravo postignut – u nekim oblastima, kao što je osiguranje saradnje političkih snaga i politička depolarizacija, to se može procijeniti na diskrecionoj osnovi – postoje znakovi iz EU da je Brisel spreman Gruziji dati uslovni status, doduše uz mogućnost da se u budućnosti povuče ova odluka. Za pretpostaviti je, međutim, da se to neće dogoditi u slučaju grubog kršenja ljudskih prava ili obaveza zemlje. Sve ukazuje na činjenicu da bi se postavila 'crvena linija' za EU ako bi se usvojio zakon o stranim agentima (analogno onom koji trenutno djeluje u Rusiji), što se skoro dogodilo u martu ove godine. Tbilisi je povukao kontroverzni nacrt pod uticajem uličnih protesta i veoma oštre reakcije Brisela i Vašingtona. Status kandidata bi vjerovatno, također, bio odbijen u slučaju smrti bivšeg predsjednika Mihaila Sakašvilija u zatvoru.
Kako se čini, spremnost da se Gruziji dodijeli status kandidata ima za cilj da ohrabri gruzijsku vladu da provede prave reforme, uključujući održavanje poštenih parlamentarnih izbora slijedeće jeseni, da ojača gruzijsko civilno društvo i iskoristi povoljnu političku klimu koja je nastala u Gruziji (i Moldaviji) kao rezultat ruske agresije na Ukrajinu.
Šta namerava Vlada Gruzijskog sna?
Vanjska politika Tbilisija vjerovatno je vođena ciničnom željom da 'pojede svoj kolač”. Signali iz Brisela da je EU spemna Gruziji dodijeliti status kandidata uprkos tome što ne ispunjava sve preporuke (ovo se više radi o neispunjavanju njihovog 'duha' nego njihovog 'slova') – bez obzira na razumljive namjere EU – samo jačaju vladajući Gruzijski san u njihovom uvjerenju da može sebi priuštiti ignoriranje upozorenja i izraze zabrinutosti koji dolaze sa Zapada. Tbilisi ih ili prešućuje ili, vjerovatno kako bi zadržao naklonost konzervativnih birača, javno kritiizira kao miješanje u unutrašnje stvari suverene države.
U ovim okolnostima, ne treba očekivati da će Gruzija uložiti dalje stvarne (a ne samo formalne) napore za pridruživanje EU. Ako joj se ne odobri status kandidata, Vlada će vjerovatno kriviti Brisel, tvrdeći da je odbacila zemlju koja se drži svojih vrijednosti i principa (nedavno u decembru 2022. premijer Garibašvili je insistirao da je Gruzija već ispunila sve zahtjeve iz EU preporuka).
Manje je vjerovatno, iako ne i nemoguće, da su gruzijski vladari, iako su zadržali prozapadnu retoriku, de facto napustili svoje aspiracije za članstvo u EU i namjeravaju napraviti strateški zaokret prema Rusiji. Na tom putu bi prije svega stajala gruzijska javnost, koja je, kao što su pokazale pro-EU demonstracije u junu 2022. i martu 2023., odlučna braniti kurs zemlje ka integraciji u EU. Krajnji test namjera Tbilisija bit će kako se priprema za slijedeće parlamentarne izbore, zakazane za jesen 2024. Ovi izbori će, također, pokazati da li će u toj fazi Gruzija i dalje zadržati svoje izglede za pristupanje.