Izgladnjivanje, batine, iščupani nokti: Rusija sistematski muči ukrajinske zarobljenike do smrti

U umrlicama ukrajinskih branitelja čija su tijela vraćena iz ruskog zarobljeništva obično se navodi tuberkuloza ili srčani udar kao uzrok smrti. Međutim, njihova tijela pokazuju vidljive znakove mučenja i gladovanja, a iskazi svjedoka, ljudi koji su bili zatvoreni u istim ćelijama, a koji su preživjeli rusko zarobljeništvo dokazuju nečovječno postupanje i poniženje. 

Rusi sistematski muče ukrajinske ratne zarobljenike u svojim zatočeničkim centrima, što često dovodi do smrti. Međutim, obično navode "tuberkulozu" kao uzrok smrti, uprkos vidljivim znakovima mučenja na vraćenim tijelima, navodi Texty.
Ukrajinska novinska stranica Texty istražila je poseban ruski pritvorski centar pod nazivom Vjazemskoje Detention Center-2 u gradu Vjazma, Smolenska oblast, i ispričala priče o trojici zarobljenih ukrajinskih vojnika koji su umrli u ruskom zarobljeništvu. Texty je, također, intervjuirao jednog ukrajinskog graničara koji je preživio pritvorski centar Vjazemskoje i ispričao kako Rusi fizički i psihički muče i uništavaju ukrajinske zarobljenike.
Njihova istraga je rasvijetlila probleme unutar ukrajinskog birokratskog sistema, u kojem ukrajinski zvaničnici često prihvataju lažne ruske medicinske dijagnoze mrtvih zarobljenika, poput tuberkuloze, umjesto da priznaju prave uzroke smrti uslijed torture.

Ubijen, jer je odbio da govori ruski

Oleksandr Hritsiuk iz Volinske oblasti, u zapadnoj Ukrajini, radio je kao građevinar, ali se potom dobrovoljno prijavio da se bori protiv ruske agresije 2022. godine, piše Texty. Uhvaćen je u aprilu 2022. godine u blizini Novobahmutivke, u Donjeckoj oblasti, i odveden u zatvor u Vjazmi.
Umro je u novembru 2023. godine u ruskom zarobljeništvu, a njegovo tijelo vraćeno je u januaru 2024. godine. Vraćeno tijelo bilo je  teško samo 50 kilograma na njegovu visinu od 180 centimetara.
 “Prije zatočeništva imao je 110 kilograma i bio je fizički zdrav. Od njega su ostale samo kosti i koža. Glava mu je bila u modricama, nos iskrivljen, a kažiprsti bez noktiju. Da li su istrgnuti ili polomljeni, ne znam. Bilo je tragova mučenja po cijelom tijelu”, rekla je za Texty njegova supruga Oksana Hritsiuk.
Aleksandrovi sapatnici rekli su Oksani da ih Rusi svakodnevno tuku, tjeraju da miruju satima i daju im ostatke pseće hrane pomiješane sa psećom dlakom. Rekli su da je njen muž najgore patio jer je bio visok, iz zapadne Ukrajine i odbijao da govori ruski.

Označili su ga kao “banderovca”, misleći na Stepana Bandera, i rekli da takvi ljudi moraju biti ubijeni i raskomadani. Bander, kontroverzni vođa Organizacije ukrajinskih nacionalista u 20. vijeku, borio se protiv sovjetskih i nacističkih snaga. Dok je Bander simbol borbe za ukrajinsku nezavisnost u Ukrajini, on je demoniziran od strane ruske propagande, koja je nastojala ocrniti ukrajinske pokrete za nezavisnost u sovjetsko vrijeme.
U ruskim dokumentima se navodi da je Oleksandr umro od tuberkuloze, a ukrajinska forenzička ekspertiza je to navela i kao uzrok smrti, ignorirajući evidentan uticaj zlostavljanja u zatočeništvu. Oksana će osporiti ovaj zaključak, jer vjeruje da je umro od ruskog mučenja i gladi. Ona je tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu zbog okrutnog postupanja prema ratnim zarobljenicima i nada se da će dobiti pravdu.

Tijelo se vratilo "užasno mršavo" nakon ruskog zarobljeništva

Vitalij Kločenko iz Mikolajvske oblasti, južna Ukrajina, služio je kao izviđački mitraljezac i zarobljen je u Mariupolju u aprilu 2022. godine, navodi Texty. Oko osam mjeseci njegova porodica nije znala gdje se nalazi, a kasnije su saznali da su ga Rusi doveli u pritvorski centar Vjazemskoke. Tamo je Vitalij umro.
Tamo se zarazio tuberkulozom, jer su Rusi namjerno smjestili bolesnika sa tuberkulozom, u ćeliju sa drugima kako bi širili bolest. Njegovi sapatnici iz ćelije su rekli i njegovoj supruzi Oksani da su ih Rusi žestoko pretukli, a ako bi neko pao i izgubio svijest, prislonili bi im šoker na uho da ih ožive, a zatim bi nastavili sa premlaćivanjem.
Oksana Kločenko, Vitalijeva žena, prisjeća se da je prvi put vidjela njegovo mrtvo tijelo:
“Jedna strana tijela je već bila djelimično raspadnuta. Sa druge strane, čak i u takvom stanju, bilo je jasno da je mučen i premlaćen. I strašno mršav. Prije nego što je uhvaćen, bio je visok 185 cm i normalne tjelesne građe. Ali sada je bilo šokantno koliko je mršav”, rekla je za Texty.
U Vitalijevom smrtnom listu se navodi da je jednostavno umro od tuberkuloze, a ukrajinski forenzičar nije napisao gdje je tačno umro, što je bilo rusko zatočeništvo u pritvorskom centru Vjazemskoje, pa je Oksana izrazila frustraciju ukrajinskim birokratskim sistemom koji ne uzima u obzir mučenje ratnih zarobljenika.

Ruski stražari ubili ukrajinskog vojnog saksofonistu premlaćivanjem

Texty je donio prilu i Svjatoslavu Saltikovu, 22-godišnjem saksofonisti vojnog benda, koji je uhvaćen u Mariupolju 2022. godine i doveden u pritvorski centar u ruskom gradu Kinešma.
Nadzorne kamere su pratile svaki njihov pokret, a ako su ruski stražari primijetili da je neko krivo pogledao, podigao glavu ili nešto rekao, odmah su utrčavali u ćeliju da tuku ukrajinske zarobljenike.

Svjatoslav je redovno krvario iz nosa zbog problema sa krvnim sudovima u nosu. Jednom su ruski stražari pronašli lokvicu krvi pored njegovog kreveta i odveli ga u zasebnu ćeliju, najvjerovatnije samicu, kažu zarobljenici koji su bili u istoj ćeliji sa njim. Jedan ruski stražar ga je udario, a Svjatoslav je poginuo.
Njegova majka, Marina Saltikova, ispričala je Textyju da su ga čuvari tjerali da pjeva, jer je kao saksofonista imao dobar glas i pamćenje.
U smrtovnici Svjatoslava piše da je umro od srčanog udara, ali je njegova mama navela da se prije zatočeništva redovno bavio sportom i vozio bicikl.

Preživjeli iz ruskog zarobljeništva kažu da im je tri noći zaredom bilo uskraćeno spavanje

Za razliku od ostalih, Oleksij Krecu je preživio rusko zarobljeništvo i podijelio svoje iskustvo s Textyjem. Čak je sreo i Aleksandra Hricuka i Vitalija Kločenka, koji su umrli u pritvorskom centru Vjazemskoje, bacajući još više svjetla na nečovječno postupanje prema ukrajinskim zarobljenicima.
Oleksij Krecu, iz Nikolajevske oblasti u južnoj Ukrajini, prisjeća se da je prva dva dana proveo u zatočeništvu vezanih ruku i sa povezom na očima. Zatim su ruski stražari tukli zatvorenike šokerima, pendrecima, rukama i nogama. Prijetili su da će sve pobiti, jer nije bilo dovoljno mjesta i hrane za sve. Također su držali ukrajinske ratne zarobljenike u potpunoj informativnoj izolaciji kako bi snizili njihov moral.
“Ujutro, od buđenja u 6:00 do 10:10, stajali smo nepomično u ćeliji. Stojiš okrenut prema vratima: ne možeš ni glavu da spustiš, jer smatraju da spavaš. Svaka ćelija je imala nadzorne kamere, obično dvije, rijetko samo jednu. Svaki pokret je praćen. Bili ste u nevolji ako biste okrenuli glavu ili se naslonili na krevet. Samo teško povrijeđenim ili veoma bolesnim, koji nisu mogli stajati, bilo je dozvoljeno da sjede”, rekao je Aleksij.  
Njegova zatvorska ćelija je zimi bila bez grijanja, a povrh svega, nije im bilo dozvoljeno da se kreću. U vrelim ljetnim danima prozor je bio dobro zatvoren, a radijatori su se maksimalno grijali, tako da su neki zatvorenici gubili svijest.
Rusi su ih hranili žitaricama natopljenim hladnom vodom i pire krompirom od pokvarenog zelenkastog krompira, boje salate.
Oleksij se sjeća da su mogli koristiti toalet najviše tri minute, bez obzira na sve. Za vrijeme tuširanja Rusi su im naredili da se skinu, razdvoje noge, spuštene glave i sa rukama iza leđa (položaj „delfin”) kako bi ih čuvarice mogle tući po genitalijama čizmama i strujnim šokerima.

Ukrajinski zarobljenici poludjeli od torture

Jednom je ruski istražitelj pokušao falsificirati dokaze da su ukrajinski vojnici ubijali, pljačkali i silovali ljude u ratnim zonama, posebno u Mariupolju. Međutim, kada nije dobio informacije koje je želio, jer to nije bilo tačno, natjerao je ratne zarobljenike da "igraju rezultat".

Tri noći su bili primorani stajati u jednom položaju od jutra do večeri i da u isto vrijeme podnose batine. Najgora stvar koju je Oleksij primijetio je to što nisu mogli spavati, jer su cijelu noć bili prisiljeni jedan za drugim govoriti broj svog kreveta.
Jedan ukrajinski zarobljenik je poludio i počeo vrištati:
„Mi smo u TV emisiji, sve je ovo šala. Pustite me odavde, ja sam u Kijevu. Nije stvarno. Sve je ovo šala”, vikao je.
Rusi su ga odveli, a on se vratio kao biljka zbog nepoznatih tableta i injekcija, ali i stalnih batina. Zatvorenici su ga morali hraniti.

Moralni pritisak u ruskom zarobljeništvu

Ruski stražari su na njih vršili i moralni pritisak, govoreći da Ukrajina više ne postoji – „sada je sve Rusija“. Kada je neko spomenuo Lvov, jedan od najzapadnijih gradova Ukrajine, stražari su odgovorili:
“To još nije Rusija, ali će uskoro biti. Zato naučite ruski jezik”.
Ukrajinski zatvorenici u ruskom pritvoru bili su prisiljeni učiti ruske pjesme i slušati priče u kojima se Ukrajinci prikazuju kao „izdajnici“, „potomci Bandera“ i „počinioci masakra“ nad Poljacima i Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata.
Zatvorenici su bili primorani slušati rusku himnu više puta dnevno i izvoditi iscrpljujuće fizičke vježbe, zbog čega su, u kombinaciji sa neadekvatnom hranom i redovnim batinama, mnogi gubili svijest.
„Svake večeri, kada bih legao da spavam, sanjao sam da se probudim negde u sanatorijumu ili da se uopće ne probudim“, priseća se Oleksij.
Nakon dvije godine u ruskom zarobljeništvu, vratio se u Ukrajinu i sada se liječi od tuberkuloze i hepatitisa B od kojih je obolio u zatočeništvu.
“Često sanjam da ovdje zaspim i tamo se probudim. I toliko je strašno da se probudim u hladnom znoju. To me ne popušta”, kaže Oleksij.

Zlostavljanje u ruskim pritvorskim centrima je uobičajeno

Zlostavljanje i maltretiranje ukrajinskih zatvorenika nije ograničeno na Pritvorski centar br. 2 u Vjazmi, već je vjerovatno široko rasprostranjeno u 42 ruska pritvorska objekta u kojima se drže Ukrajinci, prema Medijskoj inicijativi za ljudska prava.
Prema Textyju, ovi objekti, koji se nalaze u blizini ukrajinske granice i duboko u Rusiji, navodno su ispražnjeni od ruskih zatvorenika u vrijeme invazije u februaru 2022. godine, a neki ruski zatočenici su ostali kao osoblje.
Texty tvrdi da zlostavljanje nije pojedinačni slučaj, već jasna ruska državna politika usmjerena na fizičko i moralno uništenje Ukrajinaca, što predstavlja genocid.

Povećava se smrtnost ukrajinskih zarobljenika u ruskom zarobljeništvu

Ukrajinska medijska inicijativa za ljudska prava (MIHR) izvijestila je o “značajnom porastu” smrtnih slučajeva ukrajinskih zarobljenika u ruskom zarobljeništvu, potvrđujući 22 smrtna slučaja, dok rođaci ratnih zarobljenika navode do 160 ubijenih ljudi.
Zatvorenici, posebno iz 36. brigade marinaca, koja je branila Mariupolj, trpe teška maltretiranja, uključujući ekstremnu deprivaciju, torturu i neadekvatnu medicinsku negu.
Uslovi uključuju dijeljenje jedne šolje vode na osam ljudi i prisiljavanje ljudi da stoje 18 sati dnevno.
UN potvrđuju slučajeve torture u ruskom zarobljeništvu, posebno seksualnog nasilja

Ujedinjene nacije su potvrdile široko rasprostranjeno mučenje i pogubljenja ukrajinskih zarobljenika od strane ruskih snaga. Intervjuirali su 60 nedavno oslobođenih ukrajinskih zarobljenika, pri čemu su skoro svi opisali mučenje od strane ruskih vojnih lica ili zvaničnika tokom svog zatočeništva.
U izvještaju je istaknuto da je više od polovine ratnih zarobljenika bilo izloženo seksualnom nasilju, a većini je uskraćena komunikacija sa porodicama i adekvatna hrana i medicinska pomoć. 
Ukrajinski Koordinacioni štab za liječenje ratnih zarobljenika je izvijestio da 403 Ukrajinke u ruskom zarobljeništvu, od kojih su mnoge civili, trpe poniženje, pothranjenost, nedostatak medicinske njege i ograničen kontakt sa rođacima. Rusija odbija pristup Međunarodnom Crvenom krstu mjestima pritvora i manipulira listama za razmjenu, zanemarujući međunarodne zakone o puštanju žena i teško bolesnih na slobodu.