Izazov provođenja izvoznih kontrola: Kako Rusija nastavlja uvoziti komponente za vojnu proizvodnju

Institut Kyiv School of Economics, zajedno sa Međunarodnom radnom grupom Yermak-McFaul za sankcije protiv Rusije, objavljuje zajedničku studiju „Izazovi provođenja kontrole izvoza“, koja pruža detaljnu analizu o tome kako Rusija nastavlja uvoziti komponente za vojnu proizvodnju i koji su koraci poduzeti potrebni za jačanje režima izvozne kontrole. Prema studiji, Rusija je uvezla više od 22 milijarde dolara komponenti koje se smatraju kritičnim za njenu vojnu industriju u prvih 10 mjeseci 2023. godine – uprkos sveobuhvatnoj kontroli izvoza.

Izvještaj se bavi sa oko 2.800 stranih komponenti pronađenih u ruskoj vojnoj opremi uništenoj ili zarobljenoj na bojnom polju – i kompanijama odgovornim za njihovu proizvodnju. Ovo uključuje hipersonične projektile Kinzhal i dronove Shahed koji se koriste za usklađene napade na civilnu infrastrukturu Ukrajine, kao i oklopna vozila, helikoptere i opremu za elektronsko ratovanje. Komponente zapadnih kompanija su prisutne u gotovo svim vrstama ruskog oružja i vojne opreme.

Analiza podataka na nivou transakcija o ruskoj trgovini pokazuje da se uvoz artikala na bojnom polju (kako su definirali Sjedinjene Američke Države, Evropska unij i drugi saveznici Ukrajine) gotovo u potpunosti oporavio 2023. godine od oštrog pada, koji je doživio neposredno nakon potpune invazije Rusije na Ukrajinu – oni su manji za 10 posto u odnosu na period prije sankcija. Što se tiče ostalih komponenti, nalazimo ohrabrujuće znakove u pogledu sposobnosti Rusije da ih nabavi – uvoz je smanjen za blizu 29 posto. Ovo pokazuje da kontrola izvoza,  ako se pravilno provodi,  može napraviti stvarnu razliku.

Kada je u pitanju zaobilaženje izvozne kontrole, Rusija istražuje rupe u režimu sankcija u svim fazama lanca snabdijevanja. Ono što je važno, može nabaviti robu od proizvođača koji se nalaze u zemljama koalicije preko trećih zemalja – skoro polovina uvoza robe na ratištu u periodu januar-oktobar 2023.   godine dolazi od takvih kompanija. Što je još gore, gotovo sve strane komponente koje se nalaze na bojnom polju dolaze od proizvođača iz zemalja koalicionih partnera Ukrajine. Uglavnom se proizvode na moru i stižu u Rusiju preko distributera u Kini, Hong Kongu, Turskoj, itd. To ukazuje na nedovoljne napore proizvođača da se pridržavaju propisa.

Izvještaj, također, detaljno razmatra više od 250 zapadnih kompanija čiji su se proizvodi više puta pojavljivali u ruskom oružju na bojnom polju, uključujući, prije svega, Analog Devices i Texas Instruments. Iako su neki od njih uspješno smanjili količinu robe koja završava u Rusiji primjenom boljih procedura interne analize, ostaje mnogo prostora za poboljšanje. U prvih 10 mjeseci 2023. godine ove kompanije isporučile su Rusiji ukupno 2,9 milijardi dolara kritičnih komponenti. U konačnici, procjene rizika kompanija će se promijeniti samo kada agencije za provođenje pokažu spremnost i sposobnost da istraže nezakonite transakcije i izreknu značajne novčane kazne.

Posebna kategorija proizvoda zaslužuje posebnu pažnju: alati za CNC mašine. Ovdje podaci pokazuju da je ruski uvoz takve opreme od njenih najvažnijih zapadnih dobavljača značajno porastao od početka invazije na 292 miliona dolara u periodu januar-oktobar 2023. godine, što predstavlja  povećanje od 33 posto u odnosu na period prije sankcija – sa Njemačkom , Južna Koreja i Tajvan zajedno čine više od 82 posto uvoza. Mnogi ruski kupci alatnih CNC mašina – i drugih komponenti kritičnih za ruski rat protiv Ukrajine – još uvek nisu sankcionirani ili barem nisu sankcionirani u zemljama koalicije izvan Sjedinjenih Američkih Država.

Institut KSE i Međunarodna radna grupa Yermak-McFaul za ruske sankcije pozivaju kreatore politike da preduzmu mjere kako bi osigurali da kontrola izvoza ostane ispred ruskih napora za zaobilaženje. Mjere trebaju uzeti u obzir različite izazove u različitim fazama lanca snabdijevanja i zahtijevaju specifična rješenja. Trebalo bi da imaju za cilj (i) zatvaranje nedostataka u politici kontrole izvoza; (ii) jačanje korporativne odgovornosti; (iii) ciljati zaobilaženje trećih zemalja i (iv) ojačati institucije i saradnju.