Iza linija: Utrka za spašavanje ukradene djece Ukrajine

"Došao mi je doktor i rekao da sada ne trebam kazati 'Slava Ukrajini', nego 'Slava Ukrajini kao dijelu Rusije'", priča 11-godišnji Ilija, prisjećajući se svog boravka u bolnici u Donjecku, nakon što je povređen tokom granatiranja Mariupolja.

U napadu je poginula Ilijina majka, a komšija ju je zakopao u dvorištu. Ruski vojnici su ga potom odveli u okupirani Donjeck.  

“Imao sam operacije, procedure. Bila je operacija uklanjanja gelera, a to nije bilo lako – urađeno je bez anestezije”, rekao je Ilija na snimku na kojem pokazuje ožiljke na svojoj deformisanoj nozi.

Njegova baka Olena rekla je da je otkrila da je njen unuk odveden u Donjeck i da je bio sam u bolnici, zahvaljujući televizijskom prilogu.  

“Shvatila sam da ne mogu vratiti svoju kćer, ali mogu vratiti Iliju”, rekla je Olena.

26. aprila 2022. godine, skoro dva mjeseca nakon što je odveden, uspjela se vratiti sa njim na teritoriju pod kontrolom Ukrajine uz pomoć vladinih i nevladinih organizacija. Ilija je imao još jednu operaciju, a ljekari su rekli da bi mogao ponovo prohodati.

Njegova priča je jedna od mnogih na internet stranici ukrajinske vlade Children of the War, gdje mladi opisuju ratne zločine koje su počinile ruske snage.

Ukrajinske vlasti utvrdile su imena i datume deportacije gotovo 20.000 djece, ali kažu da bi taj broj mogao biti i do 200.000. Teško je provjeriti informacije sa okupiranih teritorija. Moskva kaže da je više od 700.000 ukrajinske djece odvedeno u Rusiju.

Samo 386 je vraćeno na teritoriju pod kontrolom Ukrajine.

Priča o Iliji pokazuje jedan od načina na koji su ruski vojnici odvodili ukrajinsku djecu. Njihovi roditelji su ubijeni u invaziji Rusije na Ukrajinu, a prema izjavama moskovskih zvaničnika, oni su "evakuisani".

Ruske snage su, također, obilazile institucije poput sirotišta, internata i porodičnih domova kako bi uzele djecu dok su neprijateljstva još uvijek bila u toku ili je teritorija bila okupirana.

Serhij, 16-godišnje siroče iz Mariupolja koje je odvedeno u Donjeck i sirotišta u Rusiji prije nego što ga je usvojila porodica u predgrađu Moskve, je primjer toga.

 

Njegovi ukrajinski dokumenti i pasoš su „izgubljeni“ i dobio je ruski pasoš. Njegovi novi "roditelji" ograničili su njegovu komunikaciju i nadgledali i kontrolirali njegovo kretanje, uključujući instaliranje aplikacije za geolokaciju na njegovom telefonu. Uspio je pobjeći iz Rusije samo zato što je bio dobro upućen u online svijet i mogao je zaobići ograničenja koja je nametnula njegova hraniteljska porodica i doći do ukrajinskih novinara.

Sirotišta i internati u mnogim ruskim regijama sada su pretrpani, prema istraživanju Systema, Ruske istražne jedinice Radija Slobodna Evropa/Radio Liberty. Kao rezultat toga, ruske vlasti pokušavaju što prije smjestiti ukrajinsku djecu u nove porodice.

Jedna Ruskinja koja je usvojila ukrajinsko dijete rekla je da su djeca na brzinu smještena u porodice kako bi se uštedjelo na troškovima njihovog boravka u sirotištu. Porodica dobija isplatu od Rusije u odnosu od oko 23.000 rubalja, što je manje od 300 dolara.

Vlasti u okupiranom dijelu Donjecke regije smatraju da su djeca "ostavljena bez brige", ako je nepoznata lokacija njihovih roditelja ili zakonskih staratelja. Ovaj status formalno dozvoljava vlastima da ih dodijele porodicama u Rusiji.

Treća taktika Moskve je da usmjeri djecu u "filtracione kampove" tokom prisilnih evakuacija ili kada ljudi pokušavaju pobjeći od borbi. Djeca i njihovi roditelji su razdvojeni i često se više ne viđaju.

Vladislav, 16-godišnji dječak, priveden je nakon što su ukrajinski izvještaji pronađeni na njegovom telefonu i zadržan u pritvorskom centru 90 dana. Bio je svjedok smrti svog cimera iz ćelije, 24-godišnjaka koji se ubio nakon mučenja, a Rusi su Vladislava natjerali da očisti krvlju natopljeno mučilište.

Četvrta metoda za krađu djece je kroz „rekreacijske kampove“, gdje ih odvode sa teritorija na kojima traju neprijateljstva. Moskva tada veoma otežava njihovim porodicama da ih odvedu kući.

Olena je rekla da je njenom sinu kadetu obećana stipendija za školovanje, te puni smještaj i hrana za vrijeme studija. Ali nakon što je postalo jasno da je spreman da se bori za Rusiju, ona je prešla nekoliko evropskih zemalja i anektirala Krim kako bi ga izvukla iz okupiranog Hersona.

„Razgovarali smo sa Saškom kada je već bio u Lazurnu [okupiranom Hersonu] i rekao je da su im neki 'vaspitači' rekli da će uskoro obuka prestati i da će ih naučiti da pucaju i stoje na kontrolnom punktu protiv 'nacista' [a Ruski propagandni izraz za Ukrajince]”, rekla je Olena. “Onda sam odlučila vratiti svoga sina.”

 

Ruska vlada sistematski je premještala najmanje 6.000 djece iz Ukrajine u mrežu ustanova za prevaspitavanje i usvajanje na Krimu, okupiranom od strane Rusije i u kopnenom dijelu Rusije. Laboratorija za humanitarna istraživanja Yale School of Public Health identificirala je 43 ustanove uključene u držanje djece iz Ukrajine od ruske invazije.

Ne postoji sistem da roditelji spasu svoju djecu, a mnogi to nisu mogli učiniti, tvrde novinari, organizacije za ljudska prava i aktivisti koji su istraživali otmice.

“To je lutrija. Uvijek”, rekla je Daria Herasimčuk, povjerenica za prava djece i rehabilitaciju djece u intervjuu za Interfax Ukrajina. “Ima slučajeva da Rusi kažu: 'Ne, nećemo dati dijete roditeljima. U Ukrajini je opasno i odlučili smo da će dijete ostati ovdje. Ako želite da budete sa djetetom, uzmite rusko državljanstvo i ostanite u Rusiji.”

Još jedan izazov za roditelje je pronalaženje svoje djece.  

„Rusija čini sve da ih sakrije. Djeci odmah daju rusko državljanstvo, stalno ih sele ili daju ruskim porodicama, mijenjajući im imena”, rekla je Herasimčuk. “Čak i nakon što su proveli samo nekoliko mjeseci u Rusiji, djeca se vraćaju sa velikom psihičkom traumom.”

Mikola Kuleba, izvršni direktor dobrotvornog fonda Save Ukraine - organizacije koja se bavi vraćanjem otete djece u Ukrajinu - rekao je da ih je sve teže spasiti. Ispitivanja na granici sada mogu trajati danima, a ne satima, rekao je nakon nedavnog putovanja.

„Svakim korakom smo viđali Ruse koji pokušavaju blokirati sve kanale komunikacije i obavijestili sve pogranične agencije“, rekao je on u intervjuu za Kijev Independent. “Njihov stav danas je da se protive bilo kakvom povratku djece, jer shvataju da je svako vraćeno dijete svjedok ratnog zločina.”

Dok ukrajinske vlasti rade sa međunarodnim organizacijama na razvoju mehanizama za povratak, uz njihov akcioni plan „Vrati djecu UA“, važno je ne gubiti vrijeme. Djecu treba vratiti i odmah započeti rad sa tinejdžerima, koji su još uvijek na okupiranim teritorijama i izloženi programima rusifikacije.