Iza linija: Ukrajina upozorava ruske susjede da se pripreme za otpor

Nacionalni centar otpora obučava i koordinira pokrete otpora na ukrajinskim okupiranim regijama. Formiran od strane kijevskih snaga za specijalne operacije, on podučava građane nenasilnom otpour, pomaže partizanima i uspostavlja podzemne komunikacijske kanale.

“Ako ste zaposlenik okupatorske uprave, nemojte naručivati novi radni materijal dok se vaše trenutne zalihe potpuno ne iscrpe”, stoji na web stranici Centra u jednoj od hiljada preporuka kako poremetiti okupaciju. “Najmanje kašnjenje u obavljanju rutinskih poslova značit će zastoj u donošenju administrativnih odluka”.

Web stranica daje širok spektar savjeta o otporu uz praktične informacije, u rasponu od prve pomoći žrtvama nuklearnog ili fosfornog oružja do najboljih načina za onesposobljavanje kamere za video nadzor.

Mnogo prije invazije Rusije na Ukrajinu, pripreme i učenje bili su u toku kroz praktične radionice, online kurseve i priručnike za obuku, kaže Ostap, koji radi za Nacionalni centar otpora. Više detalja o svom identitetu nije naveo iz sigurnosnih razloga.

„Sto hiljada ljudi preuzelo je priručnik o nenasilnom otporu od prvih dana invazije u punom. TO se desilo širom Ukrajine, jer ljudi nisu znali dokle će neprijatelj napredovati. Odmah smo shvatili da ćemo morati prenijeti informaciju cijeloj populaciji i pripremiti ih što je više moguće za otpor”, kazao je Ostap.

Što je duže teritorija pod okupacijom, teže je djelovati. Ruski kontradiverzioni režim i aktivne specijalne službe otežavaju rad u podzemlju, posebno u područjima koja su pod ruskom okupacijom od 2014. godine.

Zanimanje prolazi kroz nekoliko faza koje zahtijevaju različite odgovore, objasnio je Ostap. Kada neprijateljske trupe prvi put uđu, gradovi doživljavaju haos i dolazi do okupljanja, kao što je bio slučaj u Hersonu, Enerhodaru i Melitopolju.

Nakon toga, okupatorske snage počinju vršiti racije u sklopu kontradiverzionih mjera, pritvarajući ljude koji su bili aktivni tokom protesta, naprimjer. Tada Rusi počinju slati svoje specijalne službe u okupirana područja.

 

„Vrlo je teško, jer ima puno nadzornih kamera, ima kontrolnih punktova“, rekao je Ostap. “Nova strategija uključuje autobuse, sa po 15 ljudi u svakom, koje koriste za postavljanje kontrolnih punktova bilo gdje. Provjeravaju telefone i druge uređaje, čak pokušavaju vidjeti šta ste izbrisali”.

Mobilne komunikacije su često blokirane na okupiranim teritorijama, a elektronsko ratovanje je intenzivno. Konvencionalnije specijalne operacije se provode kako bi se infiltrirali u zajednice, širili nepovjerenje i identificirali doušnici.

„Osoba u liniji je tipičan pristup FSB-a“, rekao je Ostap. “Predstavnici u civilu miješaju se sa gomilom, osuđuju rusku krivicu za podsticanje antiruskih osjećaja, a zatim se identificiraju pojedinci koji se slažu sa njima i na kraju mogu biti privedeni”.

Teško je reći koliko je zarobljenih, jer se broj stalno mijenja, rekao je. Ponekad je jedina indikacija da je neko priveden jeste to da je nestao, a onda Centar otkrije da je zadržan u nekom podrumu.

Najvažnije operacije ukrajinskih partizana često su one u kojima postoji interakcija između vojske i civila, rekao je Ostap. Niz naizgled minornih događaja može imati značajan sistemski uticaj, dodao je Ostap.  

Kumulativni efekat distribucije letaka, slikanja grafita i davanja izjava ključan je za podrivanje morala okupatora, naprimjer, dok ukrajinske oružane snage istovremeno rade i vojno.

“To je postalo trend. Mnogo pokreta, mnogo događaja”, rekao je Ostap.

“Rusi ovo ne mogu razumjeti. Navikli su da sve imaju pod kontrolom, postoji jasna vertikala, postoje instrukcije, postoje centri za odlučivanje. Kod nas nije tako, ljudi imaju želju da se odupru, čitaju, informiraju se i sami to rade”, kaže Ostap.

Iako je vrlo teško prenijeti informacije sa okupiranih teritorija, stanovnici to i dalje uspijevaju, zaobilazeći ograničenja okupatora kako bi pomogli ukrajinskim oružanim snagama. Ostap kao primjer navodi uspješne napade na ruske položaje na Krimu i Donbasu.

„Došlo je do udara na Džarilgač [u Hersonskoj oblasti] nakon što su naši ljudi ukrali fleš disk sa informacijama o obuci Rusa i njihovom poligonu“, rekao je on. “Znali smo gdje i kada će tamo biti gužve i naše snage su gađale raketama HIMARS. To je bilo moguće, jer su ljudi prenosili informacije”.

Nema tipičnog ukrajinskog partizana, dodao je. Dolaze iz svih dijelova zajednice i imaju niz različitih životnih situacija. Ispričao je priču o starici koja je odlučila da ode u susjedno selo kada je njeno naselje bilo zauzeto.

 

“Pitali smo 'kako ćete tamo ako je put miniran?' Ona je rekla 'Vidjela sam gdje je miniran i ići ću putem koji nije miniran', a onda je odgovorila da je sve bilo u redu”, prisjetio se on.

“Izgubili smo kontakt, a nakon četiri dana nas je kontaktirala iz drugog sela i prenijela informacije odatle”, rekao je on. “Ne postoji starosna granica. Ako želiš da se odupreš, možeš”.

Ostap vjeruje da će jednog dana ukrajinska teritorija biti oslobođena, iako priznaje da je pred nama još mnogo izazova. On je rekao da druge zemlje treba da napuste svoj "infantilni" optimizam da će sve biti u redu i da se pripreme za još rusku agresiju.

"Sada uvijek moramo biti sa mačem, a svaki Ukrajinac mora razumjeti kako da efikasno odigra svoju ulogu", rekao je on. “Vlade drugih zemalja koje se graniče sa Rusijom trebaju shvatiti, trebaju im pokreti i centri i trebaju skinuti ružičaste naočale i prestati djetinjasto vjerovati da će sve biti u redu”.

“Ukrajinci nisu htjeli ovaj rat, ali se desio. Ne zbog nas, nego zbog njih”, rekao je Ostap. “Centri otpora moraju biti razvijeni i podržani, a ljudi pripremljeni.”