Iza linija: 'Mapaganda' i kartografski rat u Ukrajini

 

Tokom ruskih ilegalnih okupacija od 2014. godine bilo je više slučajeva da je ukrajinska teritorija označena kao „ruska“, „sporna“ ili „polaže se pravo od strane Ukrajine“ na mapama u novinama, na internetu i na televiziji.

Međunarodni olimpijski komitet bio je primoran izviniti se nakon što je Krim odvojen od Ukrajine na mapi za sajt Olimpijskih igara 2021. Naredne godine francuska TV je pokazala kartu Ukrajine na kojoj je Krim obojen istom bojom kao i Rusija, dok je posebna boja bila izabrana za okupirane dijelove Donjecka i Luganska. Sličnu sliku prikazao je i slovenački emiter.

Nakon ovih, i mnogih drugih primjera, greške su ispravljene i upućena su izvinjenja nakon protesta ukrajinskih ambasadora ili Ministarstva vanjskih poslova u Kijevu. Tvrdili su da obilježavanje nelegalne okupacije teritorije na ovaj način legitimira agresiju i pomaže osvajačima da se zadrže na ukradenoj zemlji.

Ali drugi trend, koji nije tako lako ispraviti, je podrivanje teritorijalnog integriteta Ukrajine na štampanim mapama i knjigama, čak i onima koje su proizvedene u zemljama prijateljski naklonjenim prema Ukrajini.

„U Njemačkoj do 90 posto svih obrazovnih materijala koji se prodaju - školski udžbenici, atlasi, globusi, zidne karte, turistički proizvodi, usluge online mapa - prikazuju Krim i neke druge privremeno okupirane teritorije, kao da nisu dio Ukrajine", rekao je Nikola Golubej, osnivač projekta “Stop Mapaganda”.

“Prikazane su kao sporna teritorija, dio Ruske Federacije ili dio Ruske Federacije na koji pravo polaže Ukrajina”, rekao je Golubej (37), koji je počeo istraživati greške na kartama nakon što je kupio zidnu mapu na kojoj su bile netačne granice.

Istraživao je web stranice i kartografske proizvode prije nego što je napisao izvještaj od 400 stranica o greškama, pogrešnim informacijama i dezinformacijama. Također je razvio koncept „mapagande” – svjesno ili nesvjesno pogrešno predstavljanje nacionalnih granica i njihovo širenje širokoj publici, stvarajući imidž zemlje koja favorizira agresore.

 

Jedine važeće granice Ukrajine su granice iz 1991. godine, a jedina ispravna slika Ukrajine je zvanična karta UN-a. Svaka promjena ovih granica zamagljuje razliku između države agresora i  države koja se brani.  

Godine 2023. Golubei je posjetio više od 30 knjižara širom Njemačke, Austrije, Švicarske, Italije i Češke i primjetio da se “mapaganda” nastavlja mijenjati kako bi odgovarala ruskim tvrdnjama o njihovoj okupaciji.

„Sada se u nekim proizvodima u prodavnicama u Njemačkoj rezultati lažnog referenduma 2022. godine već legitimiraju, a regioni Herson, Zaporožja, Donjeck i Lugansk su prikazani kao sporna teritorija“, rekao je Golubej. “Zaporožje nikada nije bilo okupirano, a Herson je oslobođen više od godinu dana”.

U augustu 2023. godine BBC je pratio Golubejevo istraživanje, naručivši atlase od Falka, brenda njemačke grupe MairDumont. U svima je pet ukrajinskih regija prikazano kao teritorije sa “spornom državnom granicom”.

Izdavač je u saopćenju naveo da je priznao svih pet regiona kao teritoriju Ukrajine, ali je koristio isprekidanu liniju da označi "de facto konfliktne zone".

National Geographic, u svojim online i offline proizvodima, označava granice Ukrajine na pet različitih načina, u rasponu od Krima kao sastavnog dijela Ukrajine do Krima kao teritorije Rusije, na koju "polaže pravo Ukrajina".

„Imam National Geographic Atlas za djecu na njemačkom i italijanskom jeziku i vodeći atlas National Geographica, 11. izdanje, i jednostavno prikazuje Krim kao regiju Rusije“, rekao je Golubej.

National Geographic kaže da je njegova politika za mape usklađena sa "uvjerenom svrhom" kao obrazovne organizacije od 1888.

"Mape National Geographica uključuju našu politiku prikazivanja de facto geografskih situacija prema našoj najboljoj procjeni", navodi se u izjavi na njihovoj web stranici. „Pod de facto mislimo na stanja stvari koja postoje u stvari ili u stvarnosti, iako možda nisu zvanična, zakonska ili prihvaćena”.

“Obmanjujuće karte, atlasi i udžbenici stvaraju lažnu percepciju statusa teritorije. Ljudi su spremniji da prihvate poziciju agresora ako to kaže ugledna organizacija ili je odštampano u udžbeniku, koji će vjerovatno ostati na polici i služiti kao referenca dugo vremena”, kazao je Golubej.

“Okupacija ne mijenja vlasništvo nad zemljom i organizacije kao što je National Geographic ne bi trebale pogrešno označavati teritorije”, rekla je Katerina Busol, pravnica i vanredna profesorka na Akademiji Kijev-Mohilja.

Da bi ilustrirala važnost mapa, navela je primjer slučaja između Kambodže i Tajlanda na Međunarodnom sudu pravde oko hrama Preah Vihear. Sud je utvrdio da je, budući da Tajland nije osporio kartu na kojoj je hram označen kao na teritoriji Kambodže, priznao da pripada Kambodži.

"Ukrajina, kao država, civilno društvo, naučna zajednica, za razliku od Tajlanda, stalno apeluje na bilo kakve naznake Krima kao ruske teritorije na mapama", rekla je Busol. „Autoritativne publikacije kao što je National Geographic trebale bi označiti Krim ukrajinskim, ako žele zadržati svoju reputaciju stručne naučne publikacije”.

Dok aktivisti pokušavaju pronaći efikasne metode za borbu protiv kartografskih dezinformacija, Kijev vrši diplomatski pritisak. Ukrajinska ambasada u Washingtonu je više puta tražila od National Geographica da ne označava ukrajinsku teritoriju kao spornu, ali uprkos službenoj prepisci sa menadžmentom kompanije, njihov stav se nije promijenio.

Dok ruska invazija na Ukrajinu dokazuje da nedjelovanje i smirivanje mogu dovesti do novog talasa agresije, njene posljedice pokazuju da protuakcija i otpor mogu promijeniti tok događaja.

National Geographic, primarni izvor informacija za mnoge druge izdavače, ima priliku voditi svojim primjerom. Mogli bi biti prvi koja bi promijenili svoju politiku od prihvatanja pravila agresorske igre i označavanja okupiranih teritorija kao ukrajinskih, a ne „spornih“, „na koje polaže pravo Ukrajina“ ili „dio Rusije“.

To bi omogućilo desetinama drugih izdavača i organizacija da preispitaju svoje politike i izaberu pravdu umjesto mirenja sa trenutnom situacijom. To bi također uskratilo drugim agresivnim državama šansu da iskrive stvarnost i potkopaju globalni poredak.