Imenovanje Gerasimova vraća Prigožina na sporednu uloge

Načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov imenovan je za komandanta Grupe združenih snaga Rusije (JDF) u Ukrajini, saopćilo je rusko Ministarstvo odbrane. Njegovi zamjenici su general armije Sergej Surovikin, armijski general Oleg Saljukov, glavnokomandujući Kopnene vojske, i general-pukovnik Aleksej Kim, zamjenik načelnika Generalštaba.

Tako se komanda grupacije ruskih trupa u Ukrajini vraća u ruke štabnih generala, koje su posljednjih mjeseci oštro kritikovali šef Čečenije Ramzan Kadirov, vlasnik PMC "Wagner" Jevgenij Prigožin i mnogi ratnohuškački propagandisti.

 

Ponekad se vrate

Sergej Surovikin, "general Armagedon" prema navodima ruskih propagandista, miljenik Margarite Simonjan, Ramzana Kadirova, Jevgenija Prigožina i, prema izvještajima, samog predsjednika Putina, prebačen je na status zamjenika komandanta ruskih snaga u Ukrajini. Došlo je do svojevrsnog povratka izvorima.  

Nakon Kadirovljeve oštre kritike generala Aleksandra Lapina i glasina o njegovoj fizičkoj smjeni, Lapin je imenovan na novu funkciju uz unapređenje, a potom je načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov postao komandant oružanih snaga koje vode rat protiv Ukrajine. Radi se o generalu kojem se pripisuje autorstvo takozvane „doktrine Gerasimova“, posvećene taktici i strategiji vođenja hibridnih ratova.  

Teško je reći šta to znači sa vojne tačke gledišta – možda je Surovikinova strategija stvaranja humanitarne katastrofe u Ukrajini raketnim udarima na objekte energetske infrastrukture prepoznata kao pogrešna.

U ovome je još jedna uslovno dobra vijest. Na samom početku rata, na Prvoj antiratnoj konferenciji u Viljnusu, bivši suvlasnik Yukosa Leonid Nevzlin otvoreno je rekao da bi ostavka Sergeja Šojgua ili lično Valerija Gerasimova značila naglo povećanje rizika da Rusija koristi nuklearno oružje. Na osnovu te teze, nova rekonstrukcija pokazuje da se barem odlučivanje vraća u ruke onih koji, kako se uobičajeno vjeruje, nisu spremni baciti atomsku bombu na Ukrajinu uz rizik da izazovu treći svjetski nuklearni rat. .

Prigožinu je pokazano na njegovo pravo mesto?

Promjene koje su se dogodile u komandi mogu uticati i na sudbinu Jevgenija Prigožina. Uspio je bolje od drugih iskoristiti agresiju na Ukrajinu kako bi povećao svoj uticaj na rusku politiku općenito. Ovaj sponzor krijumčara i vlasnik privatne vojne kompanije za samo nekoliko mjeseci izrastao je u ozbiljnu ličnost u medijskom prostoru.

Prigožin sebi dozvoljava da optuži Aleksandra Beglova, guvernera kojega je Putin delegirao u Sankt Peterburg, da radi za Ukrajinu, traži ostavke generala, kritikuje ne samo ruski generalštab, već i administraciju predsjednika i Putinu bliske oligarhe. Proširile su se glasine i o tome da je Prigožin stvorio svoju političku stranku, pa čak i o njegovoj nominaciji za predsjednika tokom izbora 2024. godine. Ovo bi bilo previše  za ruski diktatorski režim, koji podstiče lojalnost i osrednjost, a ne nezavisnost.

A čini se da je predsjednikovo okruženje odlučilo da se slomi osoba kriminalne prošlosti, kojoj je povjereno vlasništvo nad privatnom vojnom firmom. On i dalje pokušava podsjetiti Putina na njegovu nezamjenjivost, govoreći da su njegovi vojnici zauzeli Soledar, ali rusko Ministarstvo odbrane hladno opovrgava to hvalisanje. Takođe, predsjednički sekretar za štampu Dmitro Peskov izjavljuje da Kremlj nema informacije o mrtvim britanskim građanima, direktno stavljajući Prigožina na njegovo mjesto nakon što je vlasnik Vagnerovog PMC-a objavio pasoše britanskih dobrovoljaca koji su očigledno ubijeni u oblasti Bakhmut.

Naravno, pod diktatorskim režimom su mogući gotovo bilo kakvi prevrati u karijeri i ne može se isključiti da ćemo u bliskoj budućnosti vidjeti imenovanje Prigožina, nakon Gerasimova, na neku visoku funkciju. Zar Vladimiru Putinu, koji očigledno živi u alternativnom realnom informacionom prostoru, ne pada mnogo toga na pamet. Ali trenutno se čini da je odlučeno da se Prigožin stavi na mesto koje je u drugom, ili čak trećem redu ruske politike.  

Putin nema strategiju

Ovo redovno mijenjanje generala, postavljanje novih komandanata, odlazak jednih i dolazak drugih svjedoče o onome što je odavno poznato, ruski predsjednik je zbunjen u sopstvenoj vojnoj avanturi i pokušava je preformatirati.

Malo je vjerovatno da će ove akcije vrhovnog komandanta omogućiti ruskoj vojsci da ovaj put razvije dosljednu strategiju. Dakle, sačekajmo slijedeće rekonstrukcije, kada će se Putin opet razočarati u nove imenovane, a ruska vojska će pretrpjeti nove značajne gubitke, kao u Makijevci i kod Bakhmuta, ili će napustiti nove teritorije koje su trenutno okupirane, kao u prošlosti, Harkovski region i Herson.