Identificirane jedinice pod ruskom komandom u istrazi o zločinima u Izjumu  

U aprilu 2022. ruske snage su zauzele Ijium, nakon jednomjesečnih borbi. Šest mjeseci kasnije ukrajinske trupe su tokom kontraofanzive oslobodile grad na sjeveroistoku zemlje. Otkrili su masovnu grobnicu u kojoj se nalazilo 447 tijela, uključujući posmrtne ostatke 22 ukrajinska vojnika, kao i nekoliko mučilišta.

 

U izvještaju Centra za informacijsku otpornost navode se četiri ruske policijske jedinice koje su, navodno,  zlostavljale civile i ratne zarobljenike. Svi su bili iz tzv. Luganske i Donjecke narodne republike. Kremlj je uspostavio ove promoskovske marionetske administracije 2014. nakon tajnog vojnog preuzimanja nekih dijelova istočnog područja Donbasa.

Istražitelji su otkrili da su jedinice bile smještene u školama i vrtićima, što je obrazac viđen i u drugim okupiranim područjima. Između aprila i jula 2022. godine 5. bataljon Luganske Narodne Republike [LPR], dio 204. pješadijskog puka, bio je stacioniran u školi broj šest u Izjumu.  

Lokalno stanovništvo kaže da su vojnici LPR-a bili loše obučeni, loše opremljeni i često pijani. Krali su "sve" od lokalnog stanovništva, prisiljavajući vlasnike kuća da kleče dok im je puška bila prislonjena na glavu, a odnosili su čak i dvostruko staklo sa prozora. Ruske snage koristile su vojnike kao pomoćne snage. Njihovi zadaci uključivali su popunjavanje snaga na kontrolnim punktovima i čuvanje ukrajinskih zarobljenika.

“Pili su puno i mijenjali humanitarnu pomoć za domaću votku”, ispričao je jedan preživjeli stanovnik Izjuma.  

Pijani borci LPR-a ubili su dvoje djece – starosti 12 i 13 godina – dok su trčala u podrum, nešto prije policijskog sata u 18 sati. Separatisti pod ruskom kontrolom zamjerali su Ukrajini zbog osam godina rata i vidjeli su okupaciju kao šansu za bogaćenje, navodi se u izvještaju.

Drugi preživjeli – 48-godišnji električar po imenu Ihor – rekao je za Human Rights Watch prošlog oktobra da su ga ruski vojnici uhapsili u njegovom stanu, stavili mu vreću na glavu i pretukli ga dok su ga vukli do svog automobila. Odvezli su ga u školu broj šest i zaključali u ormarić, prisjetio se Ihor. Optužen je za posjedovanje marihuane.

Pola sata kasnije izveli su ga, šutirali, šamarali i nazivali ga fašistom. Komandant je tražio da identificira pripadnike ukrajinskih snaga teritorijalne odbrane koji su se borili protiv Rusije u Donbasu. Sljedećeg dana je pušten. Drugi stanovnik – 19-godišnji Ženja – rekao je da je pretučen i udaren u glavu.

Istražitelji su geolocirali školu broj šest sa video snimka koji je snimio Roman Razum, propagandista i pjevač rođen u Lugansku, koji je povezan sa LPR-om od 2014. U aprilu 2022. godine, on i njegov tim napravili su snimak kako istovaraju pakete pomoći iz kamiona u dvorištu. Vojnici su snimili poruke za svoje najmilije, a Razum je snimao, pokazuju slike.

Ruska 20. kombinovana armija koristila je Izjumovu školu broj dva kao vojnu komandu i pritvorski centar, dodaje se u izveštaju. Jedna jedinica koja je tamo bila stacionirana bila je ruska legija LPR-a, grupa povezana sa prokremljanskim nacionalističkim piscem Zaharom Prilepinom. U maju je Prilepin ranjen, a njegov tjelohranitelj ubijen kada mu je automobil dignut u vazduh.

Ruska legija objavila je slike ukrajinskih vojnika, zarobljenih u borbama za Izjum. Oni su fotografirani na ružičastoj pozadini sa prepoznatljivim tapetama, za koje je identificirano da pripadaju školi. Preživjeli su rekli da su ih rutinski tukli. Tu su poginula najmanje dva civila. U junu 2022. Ukrajina je pogodila zgradu projektilom Himars, ubivši mnoge unutra.

 

Istraga je pronašla i treće mjesto za mučenje, koje su vodili vojnici iz Donjecke Narodne Republike (DNR). Jedinica DPR – Oplot ZP, iz sastava 60. brigade – djelovala je iz kompleksa pored gradske kotlarnice Izjuma. Druga jedinica – poznata kao “veterani” iz iste brigade – boravila je u obližnjoj zgradi. Preživjeli su izjavili da su bili zatvoreni i mučeni unutar baza, uključujući i strujne udare.

Maksim Marčenko, 25, lokalni biznismen i sin gradonačelnika Izjuma, Valerija Marčenka, rekao je da se čini da su se DPR i LNR osvetile ljudima u gradu.

"Bili su najgori među njima", rekao je za The Guardian. „Prema ljudima koji su ovdje živjeli tokom okupacije, DPR i LNR su bili najgori , najokrutniji i najsadističkiji… gori od Čečena i gori od samih Rusa”, kazao je Marčenko.

Marčenko je rekao da su te grupe prve ušle u Izjum i da imaju posebnu mržnju prema Ukrajini. To je bilo njihovo vrijeme za osvetu. Marčenko je rekao da nije čuo za akte mučenja u školi broj šest, ali je čuo kako lokalno stanovništvo priča o tome šta se dogodilo u školi broj dva.  

Prilikom posjete toj lokaciji, koju su ruske i LPR/DPR snage koristile kao terensku bolnicu, The Guardianu je pokazana soba u prizemlju sa zatvorenim unutrašnjim vratima u kojoj se navodno dogodilo neko od zlostavljanja. Prije sukoba, korištena je kao ostava.

Škola je sada napuštena, oštećena granatama, opljačkana od svega vrijednog, ali sa nekim znakovima okupacije. Ruska uniforma ostavljena na podu pored niza kukica na kojima bi djeca ostavljala kapute,  limenke u neredu u istoj prostoriji. Na zidu su zakačena pisma ruskih školaraca. Jedno pismo,  kojeg je poslao učenik trećeg razreda iz grada Siktivkara, u regiji Komi, počinje sa: „Pozdrav, vojniče!“

Marčenko je rekao da je policajac koji je ostao tokom okupacije govorio o muškarcima koji su bili vezani za šipke pronađene u školskim fiskulturnim salama i da su im električne žice bile pričvršćene za spolne organe. The Guardian nije mogao provjeriti ove izjave.

„Iako je Rusija ta koja je u krajnjoj liniji odgovorna za tragedije i potencijalne ratne zločine počinjene nad Ukrajincima u Izjumu, takođe je važno znati i pažljivo ispitati ulogu ukrajinskih boraca iz 'LDPR-a' pod ruskom kontrolom,” kaže se u izvještaju Centra za informacijsku otpornost.

Dalje se dodaje „Mnoge žrtve i oni koji su preživjeli kršenja ljudskih prava počinjenih tokom ruske okupacije ne znaju tačno koje su jedinice odgovorne za zlostavljanja počinjena nad njima. Žrtve su često držane vezanih očiju, držane u zatočeništvu u podrumima ili sličnim mjestima, ili jednostavno nikada nisu čuli da se njihovi otmičari identificiraju imenom, činom ili jedinicom.”