Hoće li se Vladimir Putin prestati oslanjati na radikale?

 

Ovog su mišljenja i pojedini nezavisni ruski politikolozi, smatrajući da je Vladimir Putin koristio radikale, a onda ih je, kada mu je bilo potrebno da se odmori od rata, odbio. Istovremeno, drugi posmatrači smatraju da, iako je Putin u određenom trenutku primoran da udari na svoju glavnu bazu podrške, više neće moći napustiti "hura-patriote" i da je osuđen da se na njih osloni upravo zbog logike rata koji je on pokrenuo.

U prilog prvoj verziji navode se izvještaji prokremljanskih sociologa, koji uvjeravaju da je segment "hura-patriota" koji zahtijevaju veće uključivanje države i društva u rat "umnogome iscrpljen u posljednje vrijeme". Prema njihovim riječima, "sada se kod njega odvijaju isti procesi degradacije kao u njegovo vrijeme kod pristalica nesistemske opozicije ili sistemskih liberala", dok ostatak društva, uprkos njegovoj apolitičnosti, postaje sve više patriotski. Drugi sociolozi ovaj proces nazivaju "okvirnom i postepeno obuhvatnom ideologizacijom ruskog društva" i pozivaju vlasti da se na to opklade.  

Ako u ovom trenutku analizirate rusku propagandu, u njoj možete pronaći prilično kontradiktorne trendove, koji potvrđuju obje verzije koje su iznijeli stručnjaci. Sa jedne strane, u vrhunskim političkim emisijama Rusije nuklearna histerija ne jenjava sa pozivima na udar na Ukrajinu i zemlje NATO-a.

Još relativno nedavno, poznati ruski politikolog, jedan od osnivača Savjeta za vanjsku i odbrambenu politiku, Sergej Karaganov, također je predložio pokretanje "preventivnog nuklearnog uzvratnog udara" na Istočnu Evropu.

 

"Samo ako u Bijeloj kući sjedi ludak, koji mrzi i svoju zemlju, Amerika će odlučiti da udari u "zaštitu" Evropljana, izvlačeći odgovor, žrtvujući konvencionalni Boston zarad konvencionalnog Poznanja", uvjeravao je Karaganov.

Sa druge strane, posljednjih dana na web stranici kluba "Valdai" pojavilo se mnogo više miroljubivih tekstova u kojima se ističe značaj takvih grupa kao što je "Nuklearna petorka". Njegovi autori na prilično pozitivan način primjećuju teze govora savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana, koji opisuje pravce saradnje u okviru "petorke". Stručnjaci grupe “Valdai”, također,  primjećuju potrebu traženja načina za smanjenje strateških rizika, deeskalacije i napetosti u odnosima između država sa nuklearnim naoružanjem.

Slične kontradikcije se mogu vidjeti u propagandi prema zapadnim zemljama. S jedne strane, sam Vladimir Putin je u više navrata izjavio da Zapad koristi Ukrajinu „kao poligon za udare protiv Rusije“. Dakle, u ovoj logici, glavni neprijatelj Rusije izgleda Zapad, a Ukrajina se pojavljuje samo kao sredstvo za postizanje svog cilja. Međutim, nedavno se u propagandnim medijima pojavilo više tekstova u kojima se uvjerava da je Vladimir Zelenski taj koji ucjenjuje Zapad, dok je Zapad navodno spreman odreći se Ukrajine i traži mogućnosti za mirovne pregovore sa Moskvom.

Stiče se utisak da je Vladimiru Putinu u ovom trenutku zaista potrebno primirje i da to pokušava predstaviti kao inicijativu zapadnih zemalja. Istovremeno se vrši "čišćenje" kampa od radikalnih patriota, koji mogu biti ogorčeni zbog moguće deeskalacije. Najprije se to izrazilo u hapšenju ratnog zločinca i kritičara vlasti Igora Girkina (Strelkova), zatim u likvidaciji "pobunjenika" Prigožina.  

Međutim, bilo bi krajnje naivno vjerovati da će Putin napustiti ideju rata kao takvog – barem zato što osigurava konsolidaciju većine stanovništva oko režimske vlasti. Svako smanjenje stepena militarizma neminovno dovodi do toga da građani počinju primjećivati unutrašnje probleme, a predsjednikov rejting počinje padati. Ovi trendovi su uočeni, naprimjer, nakon nepopularne penzione reforme ili tokom pandemije koronavirusa.

Zauzvrat, nastavak rata pretpostavlja dalje oslanjanje na radikale - iako se Kremlj sada jako trudi da ih stavi pod kontrolu. "Okvirna ideologizacija" društva očito nije u stanju zamijeniti prave, uvjerene pristalice rata.

Osim toga, čak i sociolozi lojalni Kremlju priznaju da je rat koji je u toku uzrok sve veće uznemirenosti Rusa, a nikako jačanja njihovog borbenog duha. Istovremeno, glavni razlog za zabrinutost su sabotaže na teritoriji Rusije, koje će se, po svemu sudeći, nastaviti od strane Ukrajine, čak i ako Kremlj pokuša voditi odvojene pregovore sa Zapadom. Štaviše, u očima radikala takvi pregovori u pozadini rata koji je u toku izgledat će kao izdaja, a u pozadini redovnih ukrajinskih napada, čak bi i obični građani mogli početi dijeliti slično mišljenje.

Na osnovu toga, Kremlj jedva da ima druge opcije, osim da prije ili kasnije sukob eskalira u dogovor za "hura-patriote". Do sličnog zaključka dolaze i Andrej Soldatov i Irina Bogoran, koji napominju da će rat prije ili kasnije iznjedriti novog "Prigožina", a Putin će, htio to ili ne, morati da se osloni na takve ljude.