14.11.2022.

Herson još nije Putinov Waterloo

Ukrajinski zvaničnici su ostali hladni dok je Rusija najavljivala povlačenje iz Hersona – jedinog ukrajinskog regionalnog centra koji su mogli zauzeti od početka njihove invazije 24. februara. Ali istina je da je Ukrajina diskretno dobila ogromnu geopolitičku bitku.
Ruska vojska je bez borbe napustila grad Herson, na desnoj obali reke Dnjepar, i postavila odbranu na lijevu obalu, što su njihovi komandanti priznali kao "tešku odluku".
Da je Rusija barem malo demokratska, takav ponižavajući poraz bi doveo do ostavke vlade i, logično, do kraja rata u obliku kapitulacije. Ali naravno, da je Rusija bila malo demokratska, ne bi ni pokrenula invaziju.
Dovoljno sam star da se setim da je čak i SSSR bio demokratskiji od Putinove Rusije. U Sovjetskom Savezu je postojao Politbiro, kolektivno tijelo od dvadesetak funkcionera, koje je uticalo na generalnog sekretara komunističke partije.
Nasuprot tome, Putin, koji se ponaša više kao car nego kao generalni sekretar, prima savjete od ljudi koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke.
Prema dobro istraženom članku Ovena Metjuza objavljenom za Times, to su predsjednik Saveta sigurnosti Rusije Nikolaj Patrušev, šef Federalne službe sigurnosti Aleksandr Bortnikov i ministar odbrane Sergej Šojgu.
Kao što se sjećamo, danima prije početka invazije, čak ni direktor obavještajnih službi zemlje Sergej Nariškin nije bio upoznat sa Putinovim namjerama.
Štaviše, Putin, koji je očigledno bio nasmrt uplašen pandemijom COVID-19, proveo je mnogo mjeseci u potpunoj izolaciji prije nego što je započeo invaziju. Sada svi vide da je njegova odluka bila greška i to samo njegova greška.
Ipak, malo je vjerovatno da će Herson biti Putinov Waterloo.
Prema informacijama nezavisnog ruskog medija Meduza, ruski propagandisti su pripremili knjigu kako bi objasnili povlačenje Rusije iz ovog ključnog bivšeg uporišta.
Ruski propagandisti poput Vladimira Solovjova kažu da je „specijalna operacija“ borba Davida i Golijata.
Ima smisla – Ukrajina je David, a Rusija Golijat. Ali ne prema Solovjovu. U njegovoj knjizi, David je Rusija, a mi, NATO, kolektivni Zapad, smo Golijat.
Solovjov naziva povlačenje iz Hersona „manevrima“, „teškom odlukom... ali hrabrom“.
U ruskoj istoriji bilo je epizoda poput Napoleona koji je zauzeo Moskvu 1812. godine, ali je potom izgubio rat u Rusiji. Prije toga, bitka kod Poltave (1709.), u kojoj je Petar Veliki pobijedio i okončao priu o švedskom carstvu kao velikoj sili, prikazana je kao povlačenje koje se pretvorilo u pobjedu.
Izvještaji o tome kako ruska vojska vadi kosti čuvenog ruskog komandanta iz 18. vijeka Grigorija Potemkina iz Hersona prije njihovog povlačenja, također budi slavna sjećanja.
Sovjetska vojska uklonila je Lenjinovu mumiju iz svog mauzoleja u Moskvi u oktobru 1941. i evakuisala je u Tjumenj, u Sibiru, kada se pokazalo da bi Moskvu mogle zauzeti njemačke trupe. Kasnije je mumija vraćena, pošto je Rusija izašla kao pobjednik.
U kolektivnoj ruskoj eho komori, ovo bi moglo zvučati kao predznak za još jednu pobjedu poput one 9. maja 1945.
Kada Rusija izgubi na bojnom polju, vjerovatno ćemo čuti više poruka koje pozivaju na mirovne pregovore, u kojima bi Ukrajina bila prikazana kao ratni huškač.
 
Rusija kaže da je spremna pregovarati na osnovu "prihvatanja realnosti", što je, po njihovom mišljenju, aneksija četiri pokrajine, uključujući i Herson, pored Krima - provincija u kojima Rusija svakim danom sve više gubi kontrolu.
Sva ova retorika na Zapadu može izgledati apsurdno, ali u Rusiji i dalje radi. Možda je to razlog zašto ukrajinski lideri ne žure da proslave pobjedu u Hersonu.
Ukrajinci dobro poznaju Ruse. To je velika prednost, jer Putin i njegova mala pratnja ne shvataju šta je Ukrajina postala.