Hamasov poklon Vladimiru Putinu

Ovako katastrofalan sigurnosni šok na Bliskom istoku vjerovatno je bio dobrodošlo iznenađenje za ruskog predsjednika, čiji je strateški prioritet skrenuti podršku i pažnju Zapada sa Ukrajine. Ogroman požar u Izraelu upravo stvara uslove za to.

Veliko je pitanje koliko zasluga pripisati Kremlju za savršenu oluju rastućih kriza – u Izraelu, na Kosovu, na Kavkazu i u Africi – koje se javljaju u Americi i Evropi. Za mnoge je primamljivo da Putina vide kao glavni um ili režiser, koji izaziva više sukoba nego što Zapad može sa njima da se nosi.

Iskreno, Putin nije pokrenuo sve ove krize, ali sada je sretan što sipa ulje na vatru i igra u svoju korist. On uživa u haosu. Propagandisti Kremlja već šire narativ da je rat na Bliskom istoku pobjeda Rusije i da će novac za Ukrajinu presušiti.

“Ovo je vjerovatno bio najbolji rođendanski poklon za Putina. Napad na Izrael će podijeliti pažnju, imajući u vidu prirodno stanje SAD,  a to je fokus na Izrael”, rekao je diplomata EU.

“Nadamo se da to neće imati dramatičan efekat na podršku Ukrajini, ali naravno, mnogo će zavisiti i od dužine sukoba na Bliskom istoku. Ako zaista želimo biti  geopolitička Evropska unija, moramo biti u stanju nositi se sa više kriza u isto vrijeme.”

U Washingtonu je unaprijed zaključeno da će napadi Hamasa na Izrael smanjiti fokus SAD-a na Ukrajinu, zaokupljeni posljedicama prošlonedeljnog svrgavanja predsjednika Kevina McCarthyja od strane grupe republikanskih tvrdolinijaša — dio iste grupe konzervativaca koji su pokušavali smanjiti pomoć Ukrajini. Trka za nasljednikom McCarthyja se sada odvija, što otežava administraciji predsjednika

Joe Bidena da dobije odobrenje Kongresa za bilo kakvu dodatnu pomoć koju možda želi pružiti Izraelu.

Osjećajući prijetnju da bi Zapad mogao izgubiti fokus na Kijev, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je upozorio da su Iran i Rusija, koji podržavaju Hamas bliski saveznici te borbu protiv Rusije i borba protiv islamističkih militanata predstavlja kao jedno i isto.  

“Izraelski novinari koji su bili ovdje u Ukrajini, u Buči, sada govore da su vidjeli isto zlo kao tamo gdje je bila Rusija. Isto zlo. Jedina razlika je u tome što postoji teroristička organizacija koja je napala Izrael, a ovdje je teroristička država koja je napala Ukrajinu.”

Kremlj likuje  

Dakle, koliko su Rusi uključeni?

Počnimo sa Hamasovim napadima. Rusija se dugo udvarala islamističkim militantima, a vođa Hamasa Ismail Hanija i drugi zvaničnici nedavno su putovali u Moskvu. Nakon subotnjih napada, Rusi su brzo skinuli prašinu sa starih planova da povuku granice Izraela tamo gdje su bile 1967. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da je stvaranje palestinske države osujećeno "destruktivnom politikom" SAD i gotovo ste mogli čuti zadovoljstvo kada je likujući bivši predsjednik Dmitrij Medvedev opisao napade Hamasa kao "očekivani razvoj događaja" i okrenuo svoj gnjev protiv Zapada.

"Umjesto da aktivno rade na palestinsko-izraelskom naselju, ovi moroni [SAD] su se miješali kod nas i pružaju neonacistima [u Ukrajini] potpunu pomoć, suprotstavljajući dva blisko povezana naroda jedan protiv drugog", rugao se Medvedev.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov radosno je tvrdio da će se finansiranje Ukrajine sada neizbježno smanjiti.  

"Proces napumpavanja režima u Kijevu oružjem sa činjenične, emotivne, finansijske, tehnološke tačke gledišta ući će u silazni trend", rekao je Medvedev.

Da li to ukazuje na to da je Rusija direktno učestvovala u napadima? To se čini nevjerovatnim. Rusija nije ni blizu toliko važna kao Iran, kada je u pitanju Hamasovo oružje i finansiranje.

Norman Roule, bivši stariji američki obavještajni zvaničnik, tvrdio je da je politička podrška Moskve Hamasu ohrabrila grupu upotrijebi nasilje, ali je rekao da će svaka ruska uloga, osim toga, vjerovatno biti skromna.  

„Ova strategija omogućava Rusima da tvrde da podržavaju mirovni proces, ali nasilje koje je uslijedilo remeti regiju, skreće pažnju kreatora politike sa ruske agresije na Ukrajinu i privlači pomorska sredstva SAD od Crnog mora do istočnog Mediterana”, rekao je za POLITICO.

Koketiranje sa Hamasom i podrška Palestincima, također, pomažu Putinu u njegovom nastojanju da se pozicionira kao važan igrač u globalnom prestrojavanju protiv Zapada sa Kinom i Iranom. Prije samo nekoliko dana rekao je da je namjera Rusije da "izgradi novi svijet", okrivljujući Zapad za rat u Ukrajini i rekao da se sukob vodi oko "principa na kojima će se zasnivati novi svjetski poredak".

Ruski saveznik i glavni prekomorski vojni dobavljač Iran, također, želi novi svjetski poredak, ali je diskutabilno koliko direktno Teheran daje određena naređenja Hamasu. Roule sumnja da je Teheran učestvovao u operativnom planiranju napada. Ali kaže da to "pogrešno razumijevanje kako Iran djeluje i koja je njegova uloga i kako koristi proksije". Iran „stvara Frankenštajnovo čudovište, a zatim ga pušta na selo“.

Takav pristup rasplamsavanju globalne geopolitike sasvim odgovara Rusiji.

Kriza na Kavkazu

Nagorno-Karabah na južnom Kavkazu je još jedna žarišna tačka za koju Putinovi kritičari optužuju ruskog predsjednika da je namjerno razbuktao krizu, zbog koje je više od 100.000 etničkih Armena pobjeglo iz domovine svojih predaka nakon 24-satnog vojnog napada Azerbejdžana 19. i 20. septembra.

Evo opet, to je složena slika. U nekim krugovima, katastrofa je prikazana kao znak ruske slabosti - da Moskva više ne može garantirati sigurnost Armena suočenih sa napadom Azerbejdžana kojeg podržava Turska.

Rusija, sa druge strane, pokušava sugerirati da je namjerno isključila podršku Karabaškim Armenima, stvarajući pritisak na SAD, a EU pomaže u egzodusu izbjeglica. Poruka iz Moskve je da kažnjava armenskog premijera Nikola Pašinjana, ostavljajući ga na cjedilu zbog odustajanja od savezništva sa Rusijom i pokušaja da svoju zemlju gurne na put približavanja zapadu.

U ovom slučaju, vjerovatnije je da je Putin igrao ulogu. Nekoliko iskusnih posmatrača smatra da je zamislivo da bi Azerbejdžan poslao svoje trupe bez zelenog svjetla Moskve – ili bez da Rusi izglade stvari sa Teheranom, tradicionalnim neprijateljem Azerbejdžana, koji već dugo izražava strahove od promjena granica na južnom Kavkazu.

Slučajno ili ne, kako su azerbejdžanske snage napredovale, ruski ministar obrane Sergej Šojgu bio je u Teheranu na razgovorima sa visokim iranskim vojnim i sigurnosnim dužnosnicima, uključujući Mohammada Bagherija, načelnika štaba iranskih oružanih snaga i šefa zrakoplovne garde Islamske revolucionarne garde Amira Ali Hajizadeha.

Nije pretjerano uvjerljivo misliti da se Nagorno-Karabah pojavio u raspravama.

Predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel ne ostavlja nikakvu sumnju da misli da je za katastrofu na Kavkazu kriv Putin, rekavši da su Armeni "izdani" nedjelovanjem ruskih mirovnih snaga.

Balkan imbroglio

Četiri dana nakon što je Azerbejdžan zauzeo Nagorno-Karabah, došao je red na Balkan sa drskim i zapanjujućim sukobom između naoružanih Srba i policije u selu Banjska, u opštini Zvečan na sjeveru Kosova. Kosovo je optužilo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je naredio napad, dok drugi vide umiješanost krajnje desnih srpskih ultranacionalista, koji imaju bliske veze sa Moskvom.

Kosovari i Albanci dugo su tvrdili da je Rusija primarna sila u pokušaju da izazove novi rat na Balkanu. Tek prošlog mjeseca, albanski premijer Edi Rama rekao je da Rusija koristi tenzije oko Kosova kako bi ostvarila svoje "neoimperijalne snove".

Bez obzira da li se Putin direktno umiješao ili ne, rasplamsavanje sukoba na Balkanu jasno bi bilo u interesu Rusije, dodajući još jednu veliku smetnju zamorenom Zapadu koji već ima poteškoća da održi svoju koherentnost i jedinstvo.

Još 2018. godine u svjedočenju kongresnom panelu, Henry Kissinger, bivši američki državni sekretar koji je veoma upoznat sa geopolitičkim mahinacijama, odbacio je ideju da su sve "pojedinačne krize u različitim geografskim područjima" samo rezultat slučajnosti.

"Vraćaju se tradicionalni obrasci rivalstva velikih sila", upozorio je tada.