„Gubici su ogromni.“ Rezultati ljetne ofanzive ruske vojske i šta će se desiti na jesen?

Dopisnici Donbas Realia razgovarali su s ukrajinskim vojnim osobljem i stručnjacima o rezultatima ruske ofanzivne kampanje i najvećim prijetnjama u jesensko-zimskom periodu.

Takozvana ljetna ofanzivna kampanja ruske vojske, koja još uvijek traje, zapravo je počela sredinom aprila, kada su okupatori pregrupirali 8. kombinovanu armiju u pravcu Toreca i tamo započeli aktivne jurišne operacije.

 

 

Do sada, ruska vojska nije uspjela u potpunosti zauzeti ključne gradove-tvrđave za ofanzivu na aglomeraciju Slavjansk-Kramatorsk - Toreck, Pokrovsk, Časiv Jar.

Taktika zaobilaženja ovih naselja sa bokova funkcionira. Ali očigledno ne tako brzo kako bi ruska komanda željela.

"Imamo četiri grada, koji su, nadam se, trenutno dobro utvrđeni i pripremljeni za svestranu odbranu, a da bi se borio za njih, neprijatelju je, prije svega, potrebno: da ima dobro obučenu jurišnu pješadiju. Danas vidimo da je Rusi nemaju.

Ono što komandanti naših jedinica, koji direktno vode kontaktne bitke, izvještavaju je da okupatori imaju slabo pripremljene resurse, vrlo često su to bivši zatvorenici ruskih zatvora sa 7, 10, 14 dana obuke. To apsolutno nije kvalifikacija potrebna za urbane bitke".

Potrebno je imati dovoljan broj mobilnih vozila, odnosno tamo gdje postoji šansa za uspjeh, potrebno je odmah napredovati, konsolidovati se i, ako je moguće, razbijati borbene formacije, stalno tražeći veze između neprijateljskih jedinica, tražeći praznine u njihovim borbenim formacijama, tražeći područja koja nisu zaštićena inženjerskim strukturama.

To zahtijeva kvalificirane obavještajne podatke, mobilna vozila koja sam spomenuo - to su borbena vozila. Ne samo kvadovi, motocikli, automobili, skuteri, džipovi i slični džihadmobili - to nije dovoljno", napominje Viktor Kevljuk, stručnjak Centra za odbrambene strategije.

Ruska vojska je aktivno pokušavala da se probije do Konstantinovke tokom cijele ljetne kampanje sa juga, jugoistoka i sjeveroistoka.

Osvojili su nekoliko područja teritorije, upravo u ovom pravcu, ali su im gubici ovog ljeta ogromni.

"Reći ću ukratko - ljeto je bilo pakleno, bilo je mnogo jurišnih akcija od strane neprijatelja. Njihova taktika se ne mijenja - male jurišne grupe, motocikli, ATV vozila, električni skuteri, sve je isto kao i u drugim područjima. Ali nama je vjerovatno bilo malo teže. Neću reći da nisu bili uspješni, ali ovi uspjesi ne opravdavaju njihove gubitke.

Ovo je vjerovatno najvažnije. Osvojili su nekoliko teritorijalnih područja, upravo u ovom pravcu, ali njihovi gubici ovog ljeta su ogromni", rezimira komandant artiljerijske jedinice združene jurišne brigade nacionalne policije "Ljut" sa pozivnim znakom "Eskobar".

 

 

Pored napredovanja u području Torecka, Pokrovska i Časivog Jara, ruska vojska je razvila ofanzivu u Serebrjanskoj šumi, što je omogućilo ruskim FPV dronovima da udare na vitalnu logističku arteriju za Donbas - autoput Harkiv-Kramatorsk.

„Što se tiče Limanskog pravca - kada je neprijatelj stvorio prednost od 6 prema 1, a u nekim područjima i 20 prema 1 - izuzetno je teško voditi odbranu i ostati na liniji borbenog kontakta koju ste imali prije nego što je stekao tu prednost. Da, zaista, naše trupe su se povukle ne samo u Serebrjanskoj šumi, one se postepeno povlače i preko rijeke Čorni Žerebec.

To znači da smo izgubili naš mostobran, koji je bio tamo, ali druga obala Sjevernog Donjeca nam omogućava da se učvrstimo na vrlo povoljnoj liniji za odbranu, posebno uoči zimskog perioda. To jest, neprijatelj napreduje kroz teren koji je uništen borbama. Tamo praktično nema ništa za opremanje nekih stambenih objekata, postavljanje nekih batova, neka mjesta za skladištenje zaliha“, objašnjava Viktor Kevljuk.

 

 

Najrezonantniji proboj linije fronta dogodio se sredinom augusta u području naselja Kučeriv Jar i Zlatni Kolođaz kod Dobropilja. Tada su, prema projektu Duboke države, okupatori uspjeli napredovati 10 kilometara duboko u ukrajinsku odbranu. Do sada su Oružane snage Ukrajine uspjele zaustaviti napredovanje ruske vojske na ovom dijelu linije kontakta borbenih dejstava i osloboditi nekoliko sela.

„Sve je bilo loše s odbranom tamo dugo vremena – na ovom dijelu fronta. Ova situacija nije nastala za sedmicu dana. Jedinice koje su bile tamo trebale su biti promijenjene mnogo ranije. Ali to nije urađeno. Neprijatelj je jednostavno pritiskao tamo gdje smo bili slabi, a njegova pješadija na motociklima, bagijima i skuterima jednostavno je zaobišla naše položaje i uletjela momcima u pozadinu. I više nemamo nikakve položaje tamo“.

Kada je neprijatelj i ispred i iza, kada nemate mogućnost logističke podrške za svoja utvrđenja – šta ćete tamo? Naši momci odlaze odatle. Nakon toga, ta utvrđenja odmah postaju neprijateljska. Kopaju se u našem pravcu. Uspjeli su, letjeli su prilično daleko u takvim mobilnim grupama.

Neću reći da ih je u početku bilo mnogo, ali dok su naše rezerve stigle i započele jurišne operacije – Rusi su već tamo akumulirali određeni broj ljudi u desantima, kućama. Shodno tome, naša „vatrena ekipa“ morala se boriti ne sa desetak, već sa stotinu. Sada naše jedinice ovdje imaju prednost.

Čiste područje. Prerano je reći da se situacija stabilizovala. Sutra može početi druga faza – neprijatelj će ubaciti rezerve i raspored se može ponovo promijeniti“, kaže narednik bataljona bespilotnih sistema 59. zasebne jurišne brigade, Oleksandr Karpjuk (Serg Marko).

 

„Prvo, okupacione snage nemaju takav politički cilj. Drugo, koja je svrha napredovanja tamo ako onda rastegnete svoje komunikacije, ukrajinska jurišna vozila će pogoditi te komunikacije, a oni koji su otišli duboko, kao što je bio slučaj 22. godine, ostat će bez goriva, municije, hrane i vode i morat će napraviti još jedan „gest dobre volje“ i negdje pobjeći? – objašnjava Kevljuk.

Generalno, prema projektu Duboke države, ruska vojska je za tri ljetna mjeseca okupirala više od 1.500 kvadratnih kilometara Ukrajine. Poređenja radi, to je otprilike površina dva grada poput Kijeva.

Većina teritorijalnih osvajanja – oko 60 posto – otpada na dionicu fronta Dobropilje-Toreck-Pokrovsk. Četvrtina – na uslovno avdijevskom pravcu južno od Pokrovska.

„Na Pokrovskom pravcu, ruska vojska je zaista koncentrisala grupu od negdje između 100.000 i 110.000 ljudi. Nedavno su tamo stigle brigade marinaca iz Sumske oblasti. Četiri od pet neprijateljskih raspoloživih. Stvaranje takve grupacije sugeriše da okupatori nemaju dovoljno snaga i sredstava da postignu nešto razumno u roku koji je vojno rukovodstvo postavilo za grupisanje trupa „Centar“.

Naravno, takvi detalji kao što je stvaranje udarnih grupa znače pripremu za ofanzivnu operaciju, pa trebamo pomisliti da je neprijatelj pretrpio takve gubitke da je primoran da baci sve raspoložive resurse, žrtvujući napredovanje u svim ostalim pravcima“, smatra Kevljuk.

 

 

Ruske specijalizovane jedinice bespilotnih sistema, koje su tokom ljeta nekoliko puta povećale svoje borbene sposobnosti, i što je najvažnije, „rade ispred roka“, kaže Aleksandr Karpjuk. Naprimjer, oni sistematski postavljaju sredstva za elektronsko ratovanje, uzimajući u obzir frekvencije na kojima djeluju ukrajinski dronovi.

„Imaju vrlo dobro elektronsko ratovanje (ERW) – prim. ur.). Instalirali su veliki broj taktičkih radara. Pa čak i velikih, naprimjer, SOPKA-2. Ovi radari vide ciljeve čak i na visini od 100 metara. I, naprimjer, negdje probiju vašu liniju odbrane, a ovi motociklisti počnu letjeti, ili čak pješadija samo zaobiđe naše položaje pješice i ode u pozadinu.

Treba ih uništiti. Čime? Mavic i FPV već imaju instalirano elektronsko ratovanje, koje radi na frekvencijama ovih dronova. To jest, naši kamikaze dronovi se gube u velikom broju. „Baba Jaga?“ Imaju radare koji detektuju naše „bombardere“ čak i pri polijetanju.“

Jesen-zima će donijeti nove izazove ukrajinskoj vojsci. Kada lišće opadne sa drveća, bit će mnogo teže sakriti se od dronova. A i vrijeme će napraviti svoje prilagodbe toku neprijateljstava.

„Potrebno nam je više Mavica, više bombardera, više malih izviđačkih taktičkih dronova, više krila male klase, poput Valkirije ili mini Sharka, sve kako bismo mogli letjeti ispod oblaka po potrebi na visini od 400-500 metara. Jer će biti kiše, bit će niskih oblaka, izviđački dronovi će manje raditi, što će uticati na operativnu svijest.

Ako imamo ova sredstva i ako ih koristimo, bit će nam lakše. Ako ponovo zakasnimo s ovim, sve će biti mnogo gore. A to može izazvati prilično neočekivane rezultate na frontu“, kaže Aleksandr Karpjuk.

„Mislim da se do kraja ove godine - čak i pod pretpostavkom da će neprijatelj stići do pogodnih linija za daljnji napad - neće dogoditi ništa natprirodno. Neprijatelj zaista voli, ili bolje rečeno neprijateljski štab zaista voli pokrivati objekte s dvije strane.

Vidimo da se nešto približava sa sjevera, nešto se približava sa juga, ali aglomeracija je četiri grada i poželjno je pokriti nešto i između naselja. Neprijatelj nema šta da pokaže u tom pogledu čak ni na dalekim prilazima.

Zaglavljeni su kod Siverska, kod Torecka, kod Časovi Jara i dok se ovi taktički zadaci ne riješe, nastavak bilo kakvih jurišnih ofanzivnih akcija protiv „pojasa tvrđava“ je teško moguć. Od pravaca koji su opasni za nas, izdvojio bih Limanski, Pokrovski, Novopavlovski i Orihovski. Posljednja dva su zadaci sa zvjezdicom, nakon što se završi glavni domaći zadatak“, zaključuje Viktor Kevljuk.

Što se tiče Zaporiške regije, po Kevljukovom mišljenju, dio fronta duž linije Plavni-Stepnohirsk izgleda prilično opasno, gdje neprijatelj može doći do linije s koje može dostavljati cijevnu artiljeriju i MLRS do periferije samog Zaporiške.

Trenutno je ruska vojska koncentrirala dvije svježe, bitkama neiscrpljene divizije u ovom pravcu. A to može značajno uticati na tok neprijateljstava u regiji.