Geopolitika, a ne ekonomski razvoj, u fokusu kineske inicijative Pojas i put

Međutim, dok neki gledaju na BRI s optimizmom, s obzirom na njegov potencijal kada su u pitanju investicije, radna mjesta, infrastrukturni projekti i opći ekonomski razvoj, drugi ga gledaju sa sve većom tjeskobom, posebno u vezi sa lošom imovinom i posljedicama po neke koje zemlje nisu u stanju izmiriti svoje dužničkeobaveze.    

 

I već sada se može tvrditi da neke zemlje primateljice zajmova počinju osjećati negativne efekte kineskog BRI finansiranja, pri čemu manje strogi i transparentni uslovi ulaganja, poput onih koje rutinski nameće Međunarodni monetarni fond (MMF), zajedno sa mamcem inicijalno obilnog kapitala, posebno u oblastima finansiranja infrastrukturnih projekata, ne daje predviđene ekonomske prinose. Po tom pitanju, Reuters je nedavno izvijestio da je u period od 2008. do 2021. godine Kina potrošila oko 240 milijardi američkih dolara spašavajući više od 20 zemalja u finansijskim problemima, uključujući Argentinu, Pakistan, Ukrajinu, Šri Lanku i Zambiju, sa 80 posto ovog iznosa. Druge zemlje, uključujući Ganu, Keniju, Etiopiju i Nepal, nastoje pregovarati o povoljnijim uslovima, dok je Italija službeno obavijestila Peking o svom potpunom povlačenju iz BRI.  

Štaviše, procijenjeno je da kineski zajmovi za restrukturiranje duga i spašavanje imaju prosječnu kamatnu stopu od oko pet posto, u poređenju sa dva procenta od MMF-a. Shodno tome, zemlje postaju opreznije u pogledu potencijalnih implikacija i zamki povezanih sa finansiranjem BRI, uključujući upadanje u dužničke zamke i mogućnosti da budu pijuni na geopolitičkoj šahovskoj tabli.

Najbolje dokumentirani primjer takozvane kineske 'diplomacije dužničke zamke' odnosi se na izgradnju luke Hambantota u Šri Lanki, koja po završetku – po cijeni od oko 1,3 milijarde američkih dolara – nije uspjela generirati očekivani ekonomski povrat investicije, tako da Vlada Šri Lanke nije bila u stanju otplatiti dug Kini. To je na kraju dovelo do kineske 'akvizicije' luke i zakupa na period od 99 godina.

Još jedan značajan primjer gdje geostrategija i geopolitičke odluke zasjenjuju narativ ekonomskog razvoja je slučaj Nepala, zemlje koja ima mogućnosti iskoristite multiplikativne efekte Inicijative BRI. Nepal se pridružio BRI 2017. godine kada su najavljeni brojni veliki projekti, kao što je Transhimalajska multidimenzionalna mreža povezivanja. Međutim, nijedan projekat još nije ostvaren. A na nivou vlada, Nepal i Kina se izgleda ne mogu složiti oko toga da li su određeni projekti finansirani od strane Kine koji su trenutno u toku bona fide BRI investicije – dobar primer je Međunarodni aerodrom Pokhara, koji je Kina označila kao BRI projekat , uprkos tome što je nepalski ministar vanjskih poslova odlučno opovrgao takve tvrdnje.

Oklijevanje Nepala u odnosu na BRI dobrim dijelom objašnjava Indija. Ranjiv u ekonomskom smislu i nerazvijen prema međunarodnim indeksima, Nepal čini prirodni tampon između dvije suparničke ekonomske supersile – Kine i Indije – i stoga je geostrateški važan. Kao takav, treba izvršiti balansiranje, pokušavajući da oba svoja moćna susjeda čini sretnim.

Odražavajući složenost ovog trosmjernog odnosa, većina nedavnih direktnih stranih ulaganja u Nepalu potiče iz Kine, ali najveći dio trgovine Nepala odvija se s Indijom. Stoga, dugoročna budućnost i prosperitet Nepala velikim dijelom ovise o kineskim investicijama, ali njegova kratkoročna ekonomska stabilnost ovisi o trgovini s Indijom. Shodno tome, kao i sve zemlje, Nepal mora postaviti važno pitanje kako može maksimizirati mogućnosti koje pruža ekonomska integracija u odnosu na BRI, uz osiguranje svoje ekonomske sigurnosti. Nepal mora hodati po užetu, pazeći da se ne nagne previše u jednom smjeru, što na neki način objašnjava poteškoće koje je imao u prepoznavanju potencijalnih prednosti BRI-a.  

Stvari na Himalajima još više komplicira uloga SAD, koje su se nastojale suprotstaviti kineskom uticaju u Nepalu kroz  korporaciju za Milenijumski izazov (MCC), Nepal Compact. MCC je osigurao grant od 500 miliona američkih dolara, a nepalska vlada je izdvojila dodatnih 197 miliona dolara kako bi pomogla u ispunjavanju najakutnijih potreba Nepala, uključujući pouzdanu i pristupačnu energiju i poboljšanu transportnu infrastrukturu. Iako je BRI privukao mnogo kritika u vezi sa takozvanim nedostatkom transparentnosti oko svojih mehanizama finansiranja, posebno u vezi sa finansiranjem dugom, MCC je pokušao se suprotstaviti slabostima BRI-a pružanjem šeme za koju kaže da je transparentnija, putem ponude bespovratnih sredstava 'koji spajaju ulaganja u infrastrukturu sa politikom i institucionalnim reformama koje ispunjavaju rigorozne standarde za

dobro upravljanje, borbu protiv korupcije i poštovanje demokratskih prava'. Naravno, u eri nove 'Velike igre', Kina osporava ciljeve i ulogu MCC-a i smatra ga direktnom prijetnjom svojim BRI ambicijama.

Za mnoge, realnost finansiranja BRI-ja je teška, sa sve većim shvatanjem među zemljama učesnicama BRI-a da Kina nije konvencionalni zajmodavac, već mnoge njene investicije poprimaju inherentnu geostratešku dimenziju, pri čemu projekti finansirani od strane BRI-a nesumnjivo omogućavaju Kini da proširi svoje ekonomske i geografske sfere uticaja, bez obzira na upitnu ekonomsku održivost nekih projekata. U vrijeme pojačanih geopolitičkih tenzija na globalnom nivou, u kojem zemlje moraju pažljivo razmisliti o tome sa kime se strateški povezuju, ovo nije vrsta negativne optike koju Kina može priuštiti u odnosu na svoju glavnu politiku okrenutu prema vani.