Gdje tražiti muzejske zbirke koje su nestale tokom ruske okupacije

 

"Momci, dođite i pomozite", iznenada, iza građevinske ograde, pred dopisnika DW-a iskače Aleksandr Tkačenko, u to vrijeme još ministar kulture i informativne politike Ukrajine. Umjesto da odgovara na pitanja novinara, on preuzima obavezu da upravlja istovarom terenca parkiranog u ulici Sobornija u Hersonu. Ministar je 19. novembra 2022. godine u lokalni muzej umjetnosti donio šest slika modernih ukrajinskih umjetnika.

„Ovo je naš prvi gest za oporavak“, zahvaljuje se 72-godišnjoj Alini Docenko, koja se i sama vratila u Herson dva dana ranije. Direktorica muzeja grli se sa ministrom Tkačenkom u mramornoj sali okupanoj novembarskim suncem - devetog dana nakon oslobađanja, struja još nije stigla u regionalni centar.

Istražitelji ukrajinske službe sigurnosti baterijskim lampama pretražuju mračne podrume. Ispituju ono malo zaposlenih koji su ostali u gradu nakon osam mjeseci okupacije i pregledaju prazna skladišta. Razmjeri zločina, koji će se morati istražiti u narednim godinama, su impresivni - iz Hersonskog umjetničkog muzeja nazvanog po Oleksiju Šovkunenku nestala su gotovo sva umjetnička djela: hiljade slika, ikona, skulptura i uzoraka dekorativne keramike.

 

Evakuaciju je lakše izmisliti

 

Među ljudima iz Hersona to nije tajna: zbirku galerije, eksponate lokalnog historijskog muzeja, državni arhiv, spomenike ruskim komandantima pa čak i ostatke groba Grigorija Potemkina - miljenika carice Katarine II, kojima je ruska historiografija pripisala osnivanje grada - uzele su okupatorske snage početkom novembra 2022. godine. Predstavnici ruskih okupacionih vlasti su sve to objasnili kao "evakuaciju", zbog mogućih borbi za oslobođenje Hersona.

Ukrajinske vlasti nisu poduzele takve akcije na početku ruske invazije u punom obimu. „Trebalo je da imamo državni sistem evakuacije“, priznaje Tkačenko, dok hoda od muzeja umjetnosti do lokalnog historijskog muzeja. „Ali 24. (februara 2022.) već su pucali. Bilo je prekasno za to, za bilo šta".

Alina Docenko prepričava zabrinutost prvog dana rata na malo drugačiji način:  

"Na jednom online sastanku u vrijeme ručka, Tkačenko me je pitao mogu  li organizirati uklanjanje eksponata negdje u Lavovu. Ali za ovo, 50 automobila, utovarivači i potrebna je

sigurnost. Gdje ću ih nabaviti? A ruski avioni lete iznad grada. Regionalna uprava nije ništa pomogla", kaže Docenko.  

Ako je nemoguće izvršiti evakuaciju, možete je barem izmisliti, napomenuo je direktor. Obnova muzeja, započeta u jesen 2021. godine, pomogla je da se slažu okupatori. Direktorica je pokazala zapuštene sale i uvjerila ih da su eksponati uklonjeni i prije renoviranja. Umjesto toga, slike i skulpture su držane pod ključem u podrumskim trezorima.

Trezori su otvoreni tek u julu, kada je okupaciona uprava imenovala lokalnu pjevačicu Nataliju Desjatovu za upraviteljicu muzeja. Dva i po mjeseca prije toga, Alina Docenko je napustila grad nakon što joj je prijećeno jer je odbila organizirati izložbu do 9. maja.  

“Sve to vrijeme naše saradnice su trčale za okupatorima, pratile ih do muzeja i vikale: zbirka je tu, ništa nije odneseno”, psuje Docenko, vodeći dopisnika DW-a kroz sada prazne sale.

 

Razmjere pljačke

 

Gotovo 15 mjeseci nakon ovih događaja, Docenko na isti emotivan i detaljan način prepričava priču o okupaciji muzeja, govoreći pred nekoliko stotina policajaca, diplomata i međunarodnih pravnika. Na konferenciji u Kijevu raspravlja se o istrazi zločina ruskih okupatora nad kulturnom baštinom, borbi protiv krijumčarenja umjetničkih vrijednosti i načinima njihovog vraćanja.

Tokom invazije, više od 40 muzeja je opljačkano na teritorijama koje je okupirala Rusija, izvještava Oleksij Komenko, prvi zamjenik glavnog tužitelja Ukrajine. Međutim, procjenjeni gubici muzejskog blaga nisu konačnii, dodaje Jevhen Rusinov, zamjenik načelnika glavnog istražnog odjela SBU.  

"Ove akcije mogu potrajati godinama", navodi Rusinov.

Upoređujući opise muzejskih eksponata sa onim što je ostalo, u umjetničkoj galeriji u Hersonu nedostaje skoro 11.000 umjetničkih djela - to je više od tri četvrtine kolekcije. Docenkova se bori za sve: tri marine Ivana Aivazovskog i "Portret dame sa psom" Britanca Petera Lelija iz 17. veka i izbor sovjetskih slika koje je sama prikupila 1970-ih. Na konferenciji ona pokazuje fotografije plavih vozila "kamaz" sa amblemom Ministarstva za vanredne situacije Ruske Federacije, na kojima su eksponati izneseni iz grada u oktobru-novembru 2022. - kako se ubrzo ispostavilo, u Centralni muzej Tavrida u Simferopolju, koji je okupiran 2014. godine.

„Brižni ljudi su mi poslali snimak kako se istovara naša kolekcija – tako smo počeli prepoznavati naše radove“, kaže direktorica.  

Od tada zaposleni u umjetničkom muzeju tragaju za pojedinačnim djelima na slikama objavljenim na društvenim mrežama i kroz priče objavljene na ruskim televizijama. Do marta 2024. godine samo 94 umjetnička djela su identificirana prema inventarnim brojevima i fragmentima slike. U kakvom je stanju i gdje je sve ostalo - ne znaju sa sigurnošću.

 

Krimsko gostoprimstvo

 

„Slike su u sigurnim rukama“, uvjerava ruske medije Andrij Malgin, koji od 2000. godine upravlja Centralnim muzejom Tavrida. Navodno ga je takozvano rusko "Ministarstvo kulture" Hersonske oblasti zamolilo da prihvati eksponate iz hersonske galerije u jesen 2022. godine. Međutim, "ugovor o privremenom čuvanju" cijele zbirke ili njenih dijelova sklopljen je na samo pet mjeseci. Osim toga, ruski zvaničnici i sam Malgin po pravilu pominju "oko 10.000 radova", a ne oko 11.000, koji se smatraju nestalima u Hersonu. DW je uspio kontaktirati Malgina: on takve nesuglasice pripisuje "zaokruživanju".

"Nisam naveo sve slike, nisam ih gledao i nisam ih uzeo u obzir", insistira Malgin.  

Međutim, Natalija Desjatova, koju su okupatori postavili na čelo galerije, u komentaru za "Mediazone" spomenula je još nešto: prije Malgininog dolaska u Herson nije razumjela kako izvršiti nalog šefa administracije Volodimira Salda o "evakuaciji" i "već je počela izazivati bijes". Nakon "evakuacije" Hersonskog umjetničkog muzeja u okupirani Heničesk, on još uvijek nema svoje prostorije pa čak ni kompjuter i jednostavno ne može voditi evidenciju o kolekciji, priznala je Desjatova.

U martu će joj Gradski sud u Hersonu suditi u odsustvu za kolaboracionizam. Intervjue sa ruskim medijima i organizaciju izložbi istražitelji SBU okarakterizirali su kao jednu od najozbiljnijih manifestacija - "informativne aktivnosti u cilju podrške agresoru", za koju je zaprijećena kazna zatvora od 10 do 12 godina.

 

Najvrijednije i najvažnije

 

Tetjani Bratčenko, koja je od 1997. godine upravljala Hersonskim muzejom lokalne historije, također se sudi u odsustvu u Kijevu po istim optužbama. Sedamdesetčetvorogodišnja direktorica je skoro na samom početku započela u saradnju sa okupatorima.

„Kolege su je najprije pozvale i rekle da možda možemo negdje sakriti eksponate? Tetjana Hrihorivna je odgovorila: nema potrebe. I na Dan muzeja (18. Maja) okupila je sve, čestitala i objavila da sada sarađujemo sa Rusima. Nisam pristala i dobila sam otkaz“, prisjetila se sekretarica muzeja Elena Eremenko u novembru 2022. godine.

Sadašnja šefica Muzeja lokalne historije u Hersonu, Olga Gončarova, žali se da su Rusi odnijeli ne samo najvrednije od 180.000 komada - starogrčke amfore, zlatne ukrase stepskih nomada, srednjovjekovno oružje i pravoslavne ikone, nego i ono najvažnije. Nakon odlaska Rusa nisu pronađeni popisi eksponata i muzejske dokumentacije koja potvrđuje njihovu historijsku vrijednost. Procjenjuje se da je ukradeno oko 23.000 hiljade predmeta.

 

Neki od njih su zajedno sa proruskim rukovodstvom završili u okupiranom Geničesku, neki se čuvaju u sevastopoljskom muzeju "Hersones Tavrijski". Ali niko sa sigurnošću ne može reći da li su se pojedini uzorci „izgubili“ na putu.  

"Nešto nije prenijeto kombijima: službenici FSB-a su ih stavili u automobile u kojima su stigli", prisjetio se čuvar Anatolij Matvijenko u razgovoru za internetsku publikaciju Babel.

 

Još je manje podataka o sudbini zbirki sa još uvijek okupiranih teritorija. Kako javljaju ukrajinski muzejski radnici i ruski mediji, Rusi su i u novembru 2022. godine "evakuirali" novokahovske muzeje i galerije, mada se ne zna tačno gdje. Zaporoška "Kamena grobnica" bila je pri "Tavrskom Hersonezu", a najmanje jedna paleolitska ekspozicija odnesena je u Sevastopolj. Svi muzeji u Mariupolju su uništeni tokom opsade grada. Kako su izvestili ruski mediji još u aprilu 2022. godine, direktorka Zavičajnog muzeja Mariupolj, Natalija Kapušnikova, uspela je spasiti samo desetak umjetničkih dela - uključujući tri slike lokalnog majstora Arhipa Kujindžija i jednu Ajvazovskog. Međutim, ona ih je sve predala Rusima, koji su radove odnijeli u Donjecki Lokalni muzej.

 

Imovina zajednice ili imovina naroda?

 

Arheološke zbirke su naviše pokradene tokom krađe muzeja - one čine značajan dio fondova, lako se transportuju i tražene su među kolekcionarima, kaže šef ukrajinskog UN-ovog ureda za drogu i kriminal Harshet Virk. Takozvano "skitsko blago" - nakit, oružje i drugi artefakti drevnih nomada sjevernog Crnog mora - možda su najpopularnija "kulturna" krijumčarena roba iz Ukrajine, koju lociraju policajci u Evropi i Sjedinjenim Državama. "Međutim, nisu sve nestale muzejske zbirke u Interpolovoj bazi podataka", rekao je Virk na konferenciji za provedbu zakona.

U proteklih 10 godina, ukrajinski policajci su javno proglasili samo jednu kolekciju - pedesetak djela ruskih umjetnika 18. i 19. vijeka - koju je Tužilaštvo procijenilo na 1,3 miliona dolara. U februaru 2014. prenijeli su ih iz Simferopoljske umetničke galerije na izložbu u Mariupoljski muzej Kujindži. Ali sa početkom okupacije poluostrva, krimski muzejski radnici tražili su slike nazad. Već nakon "referenduma" grupa penzioniranih specijalaca "vratila" je slike u Simferopolj. Lokalni sud je proglasio dvojicu zaposlenih u muzeju u Mariupolju krivim za službeni nemar prilikom prenosa zbirke na okupirane teritorije, ali ih je odmah amnestirao.

Od početka ruske invazije, SBU istražuje uklanjanje muzejskih zbirki kao kršenje zakona i običaja ratovanja, kao i element navodnog genocida nad ukrajinskim narodom. Zvanične sumnje u ovakvim slučajevima još nikome nisu saopćene.  

"Ne mogu sa sigurnošću reći da znamo sve o ovoj mreži uklanjanju muzejskih dragocjenosti”, priznaje Jevhen Rusinov iz glavnog istražnog odjela SBU. - Međutim, znamo da su i visoki čelnici Rusije i u ovaj proces uključili vojno osoblje kojemu je to povjereno".  

Prošle godine su Natalia Desjatova, Tetjana Bratčenko i Andrej Malgin uvršteni na sankcione liste Ukrajine, EU, SAD i niza drugih zemalja zbog krađe muzejskih vrijednosti. DW nije mogao da kontaktira dvije žene iz Hersona preko poznatih kontakata. Malgin tvrdi da nije ništa ukrao.

Uklanjanje eksponata opravdava normama Haške konvencije o zaštiti kulturnih dobara od oružanog sukoba - i naređuje uklanjanje umjetničkih predmeta i drugih artefakata iz ratnog područja.  

„Zbirka muzeja umetnosti i dalje pripada zajednici Hersonske oblasti i definitivno ćemo je vratiti kada bude sigurna“, obećava Malgin.  

On je odbio odgovoriti na pitanje kojoj državi, prema njegovom mišljenju, pripada "Hersonska oblast".

Istoričar Denis Jašni iz kijevske nevladine organizacije "Krimski institut za strateške studije" naziva argumente kustosa muzeja "lažnim i ciničnim" i podsjeća da im je već pribjegavao u pravnom sporu oko izložbe "skitskog zlata", čiji je povratak tražio iz muzeja Allard Pearson u Amsterdamu na okupirano poluostrvo. "Ali muzejski fondovi pripadaju cijelom narodu Ukrajine, a ne stanovnicima određenih okruga. Muzeji samo čuvaju, izlažu i proučavaju zbirke", objašnjava Jašni.  

On skreće pažnju na činjenicu da su Centralni muzej Tavrida i druge institucije Krima odavno uvrstile svoje zbirke u državni katalog muzejskih fondova Ruske Federacije. A ovo je direktna promjena vlasništva, kršenje te iste Haške konvencije. Prema ruskom zakonu usvojenom prošle godine, muzeji na "novim teritorijama" to moraju učiniti do kraja 2027. godine.

Ukrajinsko Ministarstvo kulture i informativne politike, koje još nije pokrenulo takav jedinstveni registar, žuri da to učini do kraja ove godine. Obećano je da će uključiti sve dostupne informacije o zbirkama koje su ostale na okupiranim teritorijama - to bi trebalo pomoći u povratku dragocjenosti, što se, međutim, čini mogućim tek nakon završetka rata.