"Flota u sjeni" Ruske Federacije. Ko i kako pomaže Rusima u prodaji nafte i naftnih derivata

Zapadne zemlje su nakon 24. februara 2022. godine uvele sankcije Ruskoj Federaciji kako bi Kremlj imao manje mogućnosti za finansiranje agresivnog rata u Ukrajini.

U decembru prošle godine su Evropska unija i Velika Britanija zabranile uvoz ruske nafte morskim putem, a dva mjeseca kasnije stupila su na snagu ograničenja trgovine naftnim derivatima. Istovremeno je uveden mehanizam koji ograničava pomorski transport ovih energenata iznad utvrđene cijene.

Posljednja mjera je bila usmjerena na smanjenje prihoda Ruske Federacije od izvoza nafte i stabilizaciju svjetskih cijena goriva. Većina zemalja odlučila je postaviti gornju granicu od 60 dolara po barelu nafte ili naftnih derivata.

Oni koji kupuju ruske sirovine skuplje od postavljenog limita izgubili su pristup ključnim uslugama koje pružaju kompanije u civiliziranom svijetu. To uključuje međunarodno priznato osiguranje brodova, kao i mogućnost korištenja evropske tankerske flote, uključujući brodove u vlasništvu Grčke i Kipra.

Analiza Centra za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA) pokazala je da je na početku sankcija, zajedno sa maksimalnim cijenama, dnevni prihod Ruske Federacije smanjen za 160 miliona eura. Kako bi smanjili gubitke, Rusi su odlučili  uz pomoć tankera iz sjene održavati potrebne količine izvoza nafte i naftnih derivata. Da li uspijevaju?

 

Postoji li "flota u sjeni" Ruske Federacije?

 

“Flota u sjeni” definiraju se kao plovila registrirana u zemljama koje se nisu pridružile sankcijama Kremlju, a koje prevoze rusku naftu na međunarodna tržišta. Termin "tankeri u sjeni" koristi se za identificiranje brodova koje Ruska Federacija može koristiti da zaobiđe sankcije.

 

U 2022. godini, nakon uvođenja sankcija za rusku naftu i naftne derivate, “tankeri u sjeni” su se fokusirali na transport ovih energenata iz Ruske Federacije, a samo manji dio opsluživao je druge dobavljače.

Masovni mediji često pominju priče o "floti u sjeni" Ruske Federacije. Međutim, kako pokazuje analiza strukture transporta ruske nafte, ne postoji niti jedan entitet koji upravlja ovom flotom. Ovim tankerima upravljaju pojedinačni trgovci naftom i posrednici. Pokušavaju preuzeti vlasništvo nad više brodova koji nisu registrirani u zemljama koje imaju aktivnu politiku sankcija protiv agresora.

U praksi je riječ o starim tankerima kojima je istekao vijek trajanja, a nemaju međunarodno priznato osiguranje pomorske zaštite i odštete.

Nakon uvođenja sankcija, Kremlj je počeo sve češće koristiti takve brodove. Od cjelokupne grupe tankera koji se mogu klasificirati kao "tanker u sjeni", 89 posto plovidbi je vezano za transport ruskih naftnih derivata, a samo 11 posto je za druge zemlje.

Državna brodarska kompanija Ruske Federacije "Sovcomflot" kontrolira samo 30 posto “tankera u sjeni", ostatak je podložan nizu oportunističkih trgovaca koje zanima samo brzi profit.

 

Sve veći broj tankera u "sjeni"

 

Do 24. februara 2022. godine, samo 13 posto nafte otpremljene iz ruskih luka transportirano je “tankerima u sjeni". U julu 2023. ovaj broj je povećan na 42 posto.

Nakon uvođenja sankcija, ova plovila su počela više ploviti u odnosu na tankere čiji se vlasnici pridržavaju politike ograničenja cijena. Odnosno, u strukturi ruskog izvoza morske nafte udio je sivog tržišta je veći od onog "bijelog".

U segmentu naftnih derivata uloga “tankera u sjeni” je nešto manja. Prije rata takvim se brodovima prevozilo 10 posto ruskog goriva, a u julu 2023. ta brojka je iznosila 35 posto.

U apsolutnim brojkama, situacija izgleda ovako. U 2021. godini za transport nafte iz Ruske Federacije korišten je 51 “tanker u sjeni”. Do kraja 2022. njihov broj se povećao na 103, a u prvoj polovini 2023. na 146.

Porastao je i broj manjih plovila, ali ne tako značajno. U 2021. godini bilo ih je 154, 2022. godine – 183, a krajem juna 2023. godine – 223.

 

Metode zaobilaženja sankcija

 

Rusija pokušava angažirati sve raspoložive “tankere u sjeni", uključujući i one koji su nekada prevozili iransku naftu. Međutim, brojni treći vlasnici takvih plovila oklijevaju da Rusima daju brodove na trajnu upotrebu ili zakup.

Zbog toga Rusi koriste raspoložive brodove što aktivnije. Nakon uvođenja sankcija za uvoz nafte u decembru 2022. godine, broj plovidbi “tankerima u sjeni" do jula 2023. porastao je za 82 posto, na prosječno 60 plovidbi mjesečno. Obim transporta je povećan za 78 posto na 6,4 miliona tona mesečno.

Uprkos naporima Rusije da privuče maksimalan broj “tankera u sjeni" i poveća učestalost njihovih letova, još uvijek nema dovoljno kapaciteta. Stoga trgovci pribjegavaju shemama snabdijevanja, kada se nafta iz Ruske Federacije prenosi sa jednog plovila na drugo (transfer sa broda na brod, STS), uključujući i one registrirane u zapadnim zemljama.

Miješanje i prikrivanje porijekla neke nafte u krajnjoj odredišnoj luci omogućava trgovcima da je prodaju po višim cijenama od onih koje su nametnute sankcijama.

 

Kako će Zapad izgubiti energetske sankcije Rusiji

 

Nadzor od 30. jula do 23. septembra u Sredozemnom moru, posebno u zalivu Laconia, u blizini teritorijalnih voda Grčke i obale Malte, otkrio je 33 STS operacije i 66 plovila uključenih u pretovar ruske nafte.

Od toga su 52 broda stara 15 godina, a 43 broda nemaju zapadno osiguranje. To predstavlja prijetnju izlijevanjem nafte i nesrećama sa katastrofalnim posljedicama po okoliš, ali EU je do sada zatvarala oči. Rizici su otežani činjenicom da takva plovila često isključuju svoje sisteme za automatsku identifikaciju (AIS) kako bi sakrila svoje učešće u STS operacijama.

Trenutno u Ruskoj Federaciji postoji samo efemerna grupa oportunističkih trgovaca sa starim tankerima bez osiguranja, koji grade složene šeme sa transferom nafte na more. Ovaj sistem nije pouzdan i mogao bi se ukinuti strožom primjenom sankcija od strane G7 i saveznika Ukrajine.

Za to se može iskoristiti činjenica da se ruska nafta transportuje ili u skladu sa međunarodnim normama i sigurnosnim standardima na tankerima zemalja koalicije za sankcije, ili bez osiguranja i uz ogromne rizike. Uprkos spekulacijama, Kremlj nema treću opciju.

Da bi Rusija mogla osigurati vlastito pomorsko osiguranje za brodove potrebna su ogromna sredstva. U pogledu upravljanja rizicima od potencijalno katastrofalnih izlijevanja nafte, međunarodni trgovci žele biti sigurni da osiguranje pruža punu zaštitu. Međutim, Rusi ne mogu osigurati osiguranje na nivou zapadnih kompanija.

 

Povećanje izvoza nafte i naftnih derivata iz Ruske Federacije ograničeno je činjenicom da su svi “tankeri u sjeni” zauzeti, a nije lako promijeniti zemlju registracije i/ili osiguranja plovila u zemlji koja ne podliježe sankcijama. Sve ovo ukazuje na značaj sankcija od strane zemalja koje kontroliraju najveći dio pomorskog saobraćaja i njegovog osiguranja.

 

Logistika izvoza ruske nafte

Prije rata, najkraći rok isporuke ruske nafte iz arktičkih luka u zemlje EU bio je 11 dana. Nakon invazije, period je povećan na 28 dana, a nakon uvođenja sankcija - na 35 dana.

Invazija Ukrajine dodatno je uticala na plovidbe iz ruskih luka u Baltičkom moru. Prije rata prosječno vrijeme isporuke nafte od njih do kupca iznosilo je 13 dana, a nakon invazije se povećalo na 40 dana. Zato što su se sirovine počele preusmjeravati iz zemalja EU u Indiju.

Rok isporuke iz ruskih crnomorskih luka iznosio je u prosjeku 15 dana, a nakon 24. februara 2022. i uvođenja sankcija povećao se na 30, odnosno, 25 dana.

Povećanje roka isporuke ruske nafte uglavnom je uzrokovano preorijentacijom na azijska tržišta, posebno Indiju, Kinu, Tursku, UAE i Egipat, embargo EU i ograničenje cijena G7. Početkom 2023. Indija i Kina postale su glavni kupci ruske nafte koja se prevozi “tankerima u sjeni". Ove zemlje su imale koristi od nižih cijena ruske nafte i povećanog uvoza.

Značajan dio ruske nafte transportuje se iz luka baltičkog i pacifičkog regiona. Od decembra 2022. do jula 2023. “tankeri u sjeni” prevezli su oko 23 miliona tona sirove nafte iz pacifičkih luka Ruske Federacije te 21 milion tona iz luka u Baltičkom moru.

Iz dalekoistočne luke Kozmino, ESPO nafta se izvozi u Kinu po cijenama koje prelaze granice sankcija. U prvom kvartalu 2023. godine više od 95 posto izvoza iz ove luke poslano je po cijeni većoj od 60 dolara po barelu. Kršeći sankcije, tankeri vlasnika iz zemalja koalicije za sankcije ili sa međunarodnim osiguranjem nastavljaju prevoziti rusku naftu ne poštivajući ograničenje cijene.

Nakon uvođenja sankcija, logističke šeme su postale složenije. Većina naftnih derivata transportiranih tankerima iz sjene pretovarena je sa broda na brod u unutrašnjim vodama Ruske Federacije. To je zbog činjenice da na ovaj način brodovi nisu trebali ulaziti u ruske luke.

Predviđeno je da će Rusija doživjeti pad proizvodnje nafte od 30 posto, a BDP od 15 posto. Ali to se nije dogodilo. Šta nije uredu?

 

Trgovinski putevi su se značajno promijenili: 29 posto naftnih derivata poslano je u Tursku, devet posto u teritorijalne vode zemalja koje ograničavaju cijene (tamo se vršio pretovar sa broda na brod), osam posto je otišlo u Kinu, a šest posto u Brazil. Ovako raznoliki putevi snabdijevanja ukazuju na evoluciju i složenost ruske trgovine naftom zbog sankcija.

Osim toga, tankeri koji prevoze rusku naftu mogu se suočiti sa kašnjenjima u kritičnim prolazima (Bosfor, Suecki kanal, Danski moreuz).

 

Šta se može učiniti?

 

Saveznici bi trebali učiniti više kako bi spriječili Putina da finansira rat protiv Ukrajine prodajom nafte na svjetskim tržištima bez ograničenja cijena. Povećanje broja “tankera u sjeni" trebalo bi spriječiti ograničavanjem prodaje plovila vlasnicima koji se ne pridržavaju sankcija.

Stručnjaci preporučuju zabranu pružanja svih vrsta osiguranja i drugih usluga svim plovilima pod sljedećim uvjetima: brod prevozi rusku sirovu naftu ili naftne derivate; vlasnik plovila ili društvo za upravljanje promijenilo se nakon 24. februara 2022.; brodovlasnik nije potvrdio da izvor sredstava za kupovinu nije vezan za Rusku Federaciju.

Države koalicije za sankcije mogu iskoristiti pravo da zabrane kretanje “tankera u sjeni” kroz svoje teritorijalne vode i prepuste tu mogućnost samo onim plovilima koja prevoze rusku naftu u skladu s ograničenjem cijene i imaju pouzdano osiguranje.

Za to bi bilo dovoljno uvesti obavezno osiguranje od zapadnih osiguravajućih kompanija kao uslov za prolazak kroz Danski moreuz na Baltiku i druge ključne tačke morskih puteva koji prolaze kroz teritorijalne vode zemalja koalicije sankcioniranja, kao i primjenjuju sličan uvjet za pristup svojim lukama.

Trenutno zvaničnici SAD i Velike Britanije govore o potrebi revizije politike sankcija prema ruskoj nafti, jer ograničenje cijene ne funkcionira, a ruska nafta se prodaje po cijenama znatno većim od 60 dolara po barelu.

Kako bi se smanjio rizik od zloupotrebe i izbjegavanja cjenovnih ograničenja, potrebno je pojačati praćenje i kontrolu poštivanja politike sankcija. Sankcije protiv onih koji omogućavaju izvoz ruske nafte trebale bi biti pojačane.

Kada se ovi uslovi ispune i kada se zatvore mogućnosti za Rusku Federaciju da koristi “tankere u sjeni”, zemlje G7 mogu učvrstiti izvoz ruske nafte provođenjem redovnog pregleda ograničenja cijena, kako je predloženo u decembru 2022.