Evropska energetska kriza je sada Putinov problem

S obzirom da su se cijene goriva u Evropi vratile na predratne nivoe, Rusija je izgubila najbolju polugu kontrole nad kontinentom, kažu stručnjaci.

Prije nepunih šest mjeseci, ruski mediji objavili su propagandni film koji prikazuje smrznute Evropljane kako se okupljaju u potrazi za toplotom i kuhaju svoje ljubimce, u distopijskoj budućnosti bez fosilnih goriva koja isporučuje Rusija.
Više od godinu dana od početka rata u Ukrajini, kontinent je manje-više prestao zavisiti od moskovskog gasa — i niko nije morao jesti hrčke.
Evropske veleprodajne cijene prirodnog gasa dostigle su najniži nivo u dvije godine, završivši krajem maja na 24,84 eura po megavat-satu, navodi analitička kuća ICIS.
To je blizu prosjeka iz 2010-ih od 20,11 eura — i veliki pad u poređenju sa aprilom 2022. godine, kada su referentne vrijednosti cijena gasa dostigle nevjerovatan nivo od 200 eura, nakon što je Rusija na neodređeno vrijeme smanjila isporuke, a zatim zatvorila veliki dio svojih uobičajenih kanala snabdijevanja gasom evropskih zemalja, kao osvetu za uvedene ekonomske sankcije.
"Naša skladišta su na visokom nivou, potražnja je značajno smanjena, a nova infrastruktura je razvijena kako bi se podržala nastojanja diverzifikacije", rekla je evropski komesar za energetiku Kadri Simson za POLITICO. „Uspjeli smo se osloboditi zavisnosti od ruskih fosilnih goriva uglavnom diverzifikacijom ka pouzdanim partnerima."
U 2021. godini, isporuke iz Rusije činile su oko polovinu ukupnog uvoza prirodnog gasa u EU od 150 milijardi kubnih metara godišnje. Do novembra 2022. godine, izvoz je iznosio nešto manje od 13 posto - i taj procenat je nastavio padati.

Zemlje bogate gasom poput Norveške i Azerbejdžana pojačale su izvoz, a Komisija je potpisala memorandume o razumijevanju s Egiptom i Izraelom radi diversifikacije izvora energije. Rast obnovljivih izvora energije, smanjenje potražnje i povećani uvoz iz SAD-a, također, su pomogli.
Ništa od toga nije došlo tek tako. U početku su se mnogi bojali da bi nesuglasice među 27 zemalja članica Eu — od kojih su neke željele nastaviti sa uvozom ruskog gasa — mogle poremetiti napore Brisela. 
„Moje kolege i ja obavili smo opsežan kontakt sa našim državama članicama i predstavnicima zainteresiranih strana objašnjavajući šta smo namjeravali uraditi“, rekla je Simson, opisujući kako je postignut konsenzus.
Taj dogovor nije prošao bez kompromisa i nuspojava. Uprkos potezu bloka da diverzifiira snabdijevanje, njegove energetske mreže i dalje su osetljive na šokove i skokove cena. 
Norveški državni energetski gigant Equinor objavio je krajem maha da je curenje plina zaustavilo proizvodnju u jedinoj velikoj tvornici LNG u Evropi, koja proizvodi do 18,4 miliona kubnih metara tečnog gasa svakog dana. Fjučersi na gas su porasli za oko 15 posto na pozadini vijesti prije nego što je Equinor potvrdio da je zaustavio curenje i da radi na obnavljanju proizvodnje.
"Zamjenom velikog dijela ruskih plinovoda u Evropu sa morskim LNG-om stekla je udobnost u smislu energetske sigurnosti", rekao je Tom Haddon, energetski analitičar u inženjerskoj konsultantskoj kući Arcadis. "Ali to donosi značajnu volatilnost cijena, jer je globalno konkurentno tržište energije."
Iako kontinent ulazi u sljedeću zimu bez velikog manjka i sa zdravim rezervama, produžena hladnoća - ili čak velika potražnja za klimatizacijom tokom ljeta - mogla bi dovesti do ponovnog rasta cijena.

Kakvo 'energetsko oružje'?
Ipak, udaljavanje Evrope od ruskih goriva znači da je Putin izgubio najbolju polugu pritiska na Evropu, kažu stručnjaci.
"Neće biti političkog mandata za kupovinu ruskog gasa čak i ako se politička situacija promijeni. Niko tamo neće ići i potpisati novi ugovor sa Gazpromom u bilo kojem značajnom obimu", rekao je Tom Marzec-Manser, šef odjela za globalnu analizu gasa u ICIS-u.
Očekivanje Moskve da će energetska kriza u Evropi oslabiti podršku Ukrajini, također, se nije ostvarilo, smatra Andras Toth-Czifra, saradnik na Institutu za vanjsku politiku.
“Putinovo "'energetsko oružje' sigurno je propalo u smislu da slom ruskog izvoza energije u Evropu nije izazvao značajne društvene ili političke potrese u ključnim zemljama koje podržavaju Ukrajinu", rekao je Toth-Czifra.
Sada je Moskva zaglavljena u preobilju prirodnog gasa i traje teška borba kako ga isporučiti tržištu, u vrijeme kada se sankcije sve više pooštravaju, a Kremlj traži novac kako bi nastavio finansirati svoj rat.
Uprkos dogovoru visokog profila o slanju više zaliha u Kinu kroz novi naftovod pod nazivom Snaga Sibira, "malo je vjerovatno da će Rusija za nekoliko mjeseci ili godina moći izgraditi infrastrukturu koju nije mogla izgraditi prije 2022", rekao je Toth-Czifra.
Jurij Šafranik, bivši ruski ministar energetike za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina, koji sada obavlja dužnost predsjedavajućeg Unije proizvođača nafte i plina u zemlji, složio se da je "gubitak evropskog tržišta gasa za Rusiju ozbiljan problem".
Međutim, dodao je da udaljavanje Evrope od Rusije nije bilo bezbolno za EU: neke od energetski najintenzivnijih industrija u bloku zabilježile su pad produktivnosti, kao odgovor na nestabilne cijene plina.
Zaista, dok je potrošnja plina u Evropi za oko 18 posto manja nego prije rata, postoji zabrinutost da je barem dio toga posljedica smanjene ekonomske aktivnosti.
Komesar za energetiku Simson je insistirala da ne postoji budućnost u kojoj Evropa obnavlja energetske veze sa Rusijom na predratni nivo. "Ono što je jasno je da se nećemo vraćati na status kvo sa Rusijom kao našim glavnim dobavljačem gasa", rekla je ona. "Moramo zaštititi našu sigurnost snabdijevanja."