EU pod intenzivnim pritiskom da konfiskuje zamrznutih 300 milijardi dolara Rusije

SAD su jasno stavile do znanja da više ne žele plaćati za rat u Ukrajini. Početkom 2024.  godine bilo je upitno hoće li uopće biti novca za Ukrajinu, a zatim je trajala borba da se u aprilu odobri hitan paket pomoći od 61 milijardu dolara, ali prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, samo 10 posto ovih sredstava i zaliha je od tada stiglo u Ukrajinu, dok je ostatak u mrežama komiteta u SAD – problem koji je prošle sedmice potvrdio američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

Washington je već usvojio zakone koji legaliziraju zaplijenu pet milijardi dolara ruske imovine koja se još uvijek nalazi na američkoj teritoriji. Sada želi da Evropa učini isto.

Konfiskacija bi bila bez presedana. Rezerve centralnih banaka su zamrznute mnogo puta, i zaista, SAD nastavljaju držati rezerve Iraka i Afganistana, ali tehnički one ostaju vlasništvo centralne banke zemlje i trebalo bi da budu vraćene nakon završetka ratova. Rezerve centralne banke druge zemlje nikada ranije nisu bile zaplijenjene.

U maju je EU odobrila korištenje profita od zamrznute imovine—otprilike tri milijarde eura godišnje—pri čemu je 90 posto izdvojeno za vojnu pomoć Ukrajini, a ostatak rezerviran za humanitarne svrhe. Ovaj kompromis je osigurao učešće neutralnih zemalja EU.

Ono što pokreće obnovljenu debatu o oduzimanju glavne imovine je da zapadni zvaničnici sve više ne mogu da finansiraju Ukrajinu. U isto vrijeme dok finansiranje iz SAD prestaje, EU je, također, odugovlačila s ispunjavanjem svojih obaveza. Evropa je obećala ukupno 241 milijardu eura za podršku Ukrajini od početka rata 2022. godine, ali je isporučila samo polovinu ovog iznosa (125 milijardi eura), prema agencijama za praćenje, a nema konkretnih planova da pošalje ostatak.

„Sa Evropom koja tone u recesiju, dostigla je tačku u kojoj su vlade EU ostale bez novca da plate za skupi rat koji troši oko 100 milijardi dolara godišnje“, kaže Timothy Ash, viši strateg u BlueBay Asset Managementu u Londonu.

Njemačka je bila u budžetskoj krizi cijele godine i prepolovila je svoja izdvajanja za Ukrajinu sa osam milijardi eura na četiri milijarde eura 2024. godine, a obaveze su pale na 500 miliona eura u naredne dvije godine. Isto tako, Francuska, koja pati od krize državnog duga, smanjila je izdvajanja za Ukrajinu sa četiri na tri milijarde eura u oktobru i borit će se čak i da to ispuni. Konačno, zajam G7 Ukrajini od 50 milijardi dolara, odobren 13. juna na samitu G7 u Italiji, također je zapetljan u birokratiju i trebao je biti dodijeljen ovog mjeseca, ali je sada podijeljen u tri tranše sa isplatom na više od tri godine, s tim da prva tranša od 22 milijarde dolara dospijeva u prvom kvartalu sljedeće godine.

 

Ukrajini je potrebno oko 40 milijardi dolara godišnje međunarodnog finansiranja kako bi budžet funkcionirao i opskrbljivao Oružane snage Ukrajine (AFU), ali čak i Ministarstvo finansija predviđa da će se ovo prepoloviti na oko 22 milijarde dolara godišnje u naredne dvije godine, prema najnovijoj verziji trogodišnjeg budžeta.

A sve ove probleme pogoršava očekivanje da će novoizabrani predsjednik Donald Trump u potpunosti smanjiti američko finansiranje Ukrajine. Kao prethodnik nove Trumpove politike, američki predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson upravo je odbacio prijedlog američkog predsjednika Joea Bidena o još 24 milijarde dolara za Ukrajinu u zakon o potrošnji Kongresa za 2025. godinu.

Kako izvori finansiranja Ukrajine brzo nestaju, računica se mijenja.

Brisel ostaje posvećen podršci Ukrajini, čak i ako nekoliko država članica više oklijeva. Jedna od velikih promjena posljednjih mjeseci je imenovanje bivše estonske premijerke Kaje Kallas za šeficu vanjske politike EU, koja je otvoreni ruski protivnik. Diskusija o oduzimanju novca Centalne banke Rusije pokrenuta je na sastanku ministara vanjskih poslova EU kojim je predsjedavala Kallas, koja je to pitanje neminovno vratila na dnevni red. Kao Estonka, koja dolazi iz zemlje tik pored Rusije i koju je Sovjetski Savez okupirao 48 godina, ona je u potpunosti fokusirana na pozivanje Rusije na odgovornost i malo mari za ekonomske ili finansijske posljedice.

Estonci posebno mrze Rusiju nakon masovnih deportacija 1941. i 1949. kada su hiljade ljudi preko noći poslane u Sibir. Svaka porodica u Estoniji izgubila je po jednog člana porodice u deportacijama, koje se svake godine obilježavaju Danom sjećanja 14. juna koji održava tragediju svježom u svačijem sjećanju.

Kallas je tvrdila da se imovina može prisvojiti u zakonskom okviru.  

"Neću koristiti riječ 'konfiskacija', jer je to zapravo korištenje imovine na legalan način", rekla je ona na sastanku.

Kallas ima malo moći da forsira politiku konfiskacije. Evropska komisija (EK) ima mandat da utvrđuje trgovinsku politiku EU, ali vanjska politika ostaje prerogativ država članica. Nekoliko zemalja EU nije oduševljeno tom idejom, na čelu sa konzervativnom Njemačkom i Belgijom, koje bi se našle u prvoj liniji fronta. S obzirom na to da sve odluke EU moraju biti jednoglasne, dobijanje dozvole za konfiskaciju novca CBR-a bit će vrlo teško.

U međuvremenu, mnoge članice EU i dalje su odlučno protiv konfiskacije. Valerie Urbain, izvršna direktorica belgijskog Eurocleara, koji drži 190 milijardi eura imovine, bila je posebno otvorena.

„Ne možemo završiti u situaciji da imovina bude zaplijenjena, a zatim nekoliko godina kasnije Rusija dođe i zahtijeva je nazad, kada imovine više nema. Ako je imovina zaplijenjena, onda se moraju prenijeti i obaveze”, rekla je ona u nedavnom intervjuu za Bloomberg.

 

Njena prethodnica, izvršna direktorica Eurocleara Lieve Mostrey, na sličan je način osudila plan G7 da se zamrznuta sredstva Rusije koriste za finansiranje rata u Ukrajini i finansiranje  rekonstrukcije u intervjuu za The Financial Times u februaru.

Bankari, također, nisu oduševljeni tom idejom jer očekuju godine veoma skupih tužbi ruskih subjekata. Problem je u tome što je odluka da se zaplijene sredstva CBR-a politička, međutim, njena imovina u Evropi zaštićena je istim jakim imovinskim pravima kao i druga imovina u Evropi i stoga je podložna tužbama. Oni žele da se dio sredstava, ako budu zaplijenjena, odvoji za finansiranje očekivanog talasa ruskih tužbi koje će godinama stizati sudove.

Ovo je jedna od zamjerki na konfiskacije: ili će Euroclear izgubiti na sudu i biti prisiljen da vrati 190 milijardi eura koje više nema, ili će sudovi biti prisiljeni da podrže političku odluku i masovno potkopaju povjerenje u evropski finansijski sistem koji može dovesti do masovnog bjekstva kapitala. Udio američkog dolara u državnim rezervnim fondovima već je pao na najniži nivo u posljednjih 40 godina, zahvaljujući odluci Bijele kuće da koristi svoju valutu u sankcijama koje su narušile povjerenje u dolar.

Drugi problem je što Kremlj prijeti pokretanjem predmeta na ruskim sudovima i zaplijeni milijarde dolara na ruskim računima koji pripadaju zapadnim firmama. Kako je objavio bne IntelliNews, samodevet posto zapadnih kompanija napustilo je rusko tržište i još uvijek posjeduju značajnu imovinu u Rusiji.

Dekret koji je potpisao Vladimir Putin u maju omogućava korištenje imovine u stranom vlasništvu u Rusiji za nadoknadu štete uzrokovane zapadnim sankcijama. Ministar finansija Anton Siluanov objavio je u oktobru da je Rusija pokrenula "istovjetne odgovore" protiv Zapada.

 

Slon rekonstrukcije

 

Ali slon u staklarskoj radnji je mjesto odakle će doći novac za obnovu Ukrajine nakon što borbe prestanu. Tramp je obećao da će zaustaviti rat "za 24 sata" nakon preuzimanja vlasti. S obzirom da se ukrajinska odbrana u Donbasu polako urušava – vojni analitičari predviđaju pad ključnog logističkog čvorišta u Pokrovsku u narednih dva do pet mjeseci, što bi moglo dovesti do kolapsa ukrajinskog otpora – čini se da je rat pri kraju.

Procjene štete uzrokovane ruskom kampanjom počinju od nešto manje od 200 milijardi dolara za fizičku štetu i kreću se do između 500 milijardi i bilion dolara, ovisno o tome šta je uključeno u izračun. Centar za analizu evropske politike objavio je u aprilu ove godine detaljan izvještaj u kojem se analizira šteta po sektorima.

Svi razgovori i planovi finansiranja do sada su bili fokusirani na finansiranje budžeta kako bi vlada i AFU ostali u funkciji, ali kako se kraj rata nazire, misli se polako okreću kako platiti obnovu. Trenutno ne postoji plan.

 

Na konferenciji o oporavku Ukrajine u Londonu prošle godine predloženo je da privatni sektor plati obnovu. Međutim, menadžeri fondova rekli su za bne IntelliNews da će to biti teško.

"Naravno, Ukrajina je fantastična prilika, ali ja bih želio sačekati barem nekoliko godina", rekao je za bne IntelliNews jedan poznati veteran ulaganja u istočnu Evropu. „Moramo prvo da vidimo da se domaća politička previranja koja će uslijediti nakon primirja prvo ugasiti i da dokaže svoju posvećenost stabilnoj i predvidljivoj investicionoj klimi. A onda postoji opasnost od druge ruske invazije koju, također, treba umanjiti”.

To je situacija s kvakom 22: investicije neće doći dok investicija već nije došla i dok je poslijeratni bum povratka uveliko u toku.

U prvoj godini na EU će biti da pripremi pumpu, međutim bez CBR-ovih 300 milijardi dolara budžeti će biti mali. Prema drugoj studiji Eline Ribakove, nerezidentnog višeg saradnika na Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju, računajući novac CBR-a, postoji ukupno oko 75 milijardi dolara posvećenih u obliku EU fonda za Ukrajinu i drugih međunarodnih finansijskih institucija (MFI). To može ili ne mora biti dovoljno. Čak i doći do tog novca će biti teško: predratna Ukrajina je obično primala oko tri milijarde dolara godišnje od MMF-a – polovinu svojih trogodišnjih obaveza iz proširenog fonda, smanjene zbog odugovlačenja Kijeva sa obećanim reformama i na kraju smanjene na jednogodišnji Stand By Facility.

Svi ovi problemi će se vjerovatno ponovo pojaviti nakon završetka rata, jer Ukrajina ostaje jedna od najkorumpiranijih zemalja u Evropi. Ironično, Gruzija je mnogo dalje na putu ka ispunjavanju kriterijuma za pristupanje EU zahvaljujući Sakašvilijevoj administraciji i radu pokojnog bivšeg oligarha i reformatora Kakhe Bendukidzea.

 

Šteta je već napravljena

 

U ovom kontekstu, konfiskacija novca CBR-a počinje izgledati mnogo privlačnije. Ne postoji drugi način da se finansira investicija koja je potrebna za pokretanje oporavka Ukrajine i početak tog povratnog buma. I investitori su zainteresirani. U davno zaboravljenoj priči, došlo je do bankarske zlatne groznice 2006. godine, kada su strani investitori pohrlili u Kijev da pokupe banke za lude šestostruke cifre nakon što se pokazalo da je ukrajinska ekonomija konačno skrenula. Ali sve je opet krenulo naopako 2008. godine tokom Velike finansijske krize i ti isti investitori su ostali da ližu svoje opečene prste.

Najveće preostalo pitanje je kakvu će štetu učiniti oduzimanje novca CBR-a? Tužbe su neizbježne, ali s tim se problemom može izaći na kraj. Međutim, po mom ličnom mišljenju šteta po ugled EU i euro je već učinjena.

U prvoj sedmici rata predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen održala je konferenciju za novinare na kojoj je najavila i zapljenu rezervi CBR-a i uvođenje SWIFT sankcija koje su efektivno odsjekle Rusiju od korištenja dolara. Obje sankcije su bile bez presedana. Sankcije SWIFT-a spominjale su se uoči rata, ali ih je posebno isključio Berlin. CBR sankcije su u potpunosti izašle iz lijevog polja.

 

U osnovi prigovora na konfiskaciju novca CBR-a nalazi se pretpostavka da će se nakon završetka rata stvari vratiti u normalu i da je očuvanje povjerenja u euro i evropske banke najvažnije. Ali zahvaljujući sankcijama to je povjerenje već narušeno u očima bankara i centralnih banaka Globalnog juga. Dolar je toliko duboko ukorijenjen kao valuta izbora za rješavanje međunarodnih trgovinskih sporazuma da se vjerovatno može nositi sa udubljenjem u svojoj reputaciji koju je oduzeo svojim naoružanjem, ali euro je mnogo ranjiviji. Štaviše, šteta po ugledu koju je EU nanijela svojom nesmanjenom podrškom izraelskoj kampanji u Gazi, naspram njene podrške de facto proxy rata protiv Rusije u Ukrajini, bila je značajna.  

Konfiskacija novca CBR-a napravit će mnogo manje štete nego što se strahuje, jer je šteta već učinjena. Zaključak, ne postoji drugi način finansiranja oporavka Ukrajine osim zaplene novca CBR-a.