“Dvije sjednice” 2024. u Pekingu: Sve oštrija retorika Kine o Tajvanu

 

Narativ o Tajvanu u Izvještaju o radu Vlade za 2024

 

Predstavljajući svoj prvi Vladin izvještaj o radu NPC-u otkako je preuzeo dužnost 2023. godine, kineski premijer Li Qiang je kategorički izjavio:

 

„Mi [Kina] ćemo implementirati cjelokupnu politiku naše Partije za novu eru o rješavanju pitanja Tajvana, ostati privrženi principu jedne Kine i konsenzusu iz 1992. i odlučno se suprotstaviti separatističkim aktivnostima usmjerenim na “nezavisnost Tajvana” i vanjsko uplitanje.

Promovirat ćemo miran razvoj odnosa između tjesnaca, biti čvrsti u promociji cilja ponovnog ujedinjenja Kine i podržavati temeljne interese kineske nacije. Unapređivanjem integriranog razvoja preko tjesnaca, poboljšat ćemo dobrobit Kineza na obje strane kako bismo zajedno mogli ostvariti nacionalno podmlađivanja“, kazao je Qiang.

U poređenju sa prethodnim izvještajima o radu NPC-a, ovaj izvještaj je označio primjetan pomak u tome što je raniji jezik “mirnog ponovnog ujedinjenja” zamijenjen “čvrstim u promociji ponovnog ujedinjenja Kine”. Dok se spominjao „mirni razvoj odnosa između moreuza“, „mirno ponovno ujedinjenje“ zamijenjeno je naglaskom na „ponovno ujedinjenje Kine“. Izostavljanje riječi "mirno" u kontekstu "ponovnog ujedinjenja" naglašava značajnu promjenu u kineskom pogledu na Tajvan - demonstrirajući tvrdokorni stav KPK prema Tajvanu, gdje pomirenje više nije dio pekinškog rječnika kada je u pitanju. To dovodi do veće mogućnosti upotrebe sile od strane Kine u svrhu „ponovnog ujedinjenja“.

Što se tiče Tajvana, ključna briga za Narodnu Republiku Kinu (NRK) je de iure politički status ostrva. Nakon 1949. godine, NRK je zadržala formalnu politiku koja je potvrđivala potrebu za „oslobođenjem Tajvana“— što se barem do 1955. smatralo upotrebom sile. Ali značajni događaji 1950-ih – uključujući podjelu Koreje, potpisivanje američko-tajvanskog sporazuma o odbrani, Ženevski sporazum o podjeli Vijetnama i uspostavljanje Organizacije sporazuma Jugoistočne Azije (SEATO) – prisilili su Kinu da napusti, barem privremeno, svaki takav cilj. Između 1958. i 1979. godine, sa promjenom međunarodnog statusa NRK-a sa njegovim sve većim priznanjem kao kineske vlade i zamjenom Republike Kine (ROC) u Ujedinjenim nacijama, stav Kine o Tajvanu svjedočio je pomaku sa "oslobođenja" na onu o "ponovnom ujedinjenju". Međutim, u novije vrijeme, izraz “mirno ponovno ujedinjenje” zamijenjen je sa “ponovno ujedinjenje” – narativna poruka koja je dodatno potvrđena u Izvještaju o radu Vlade za 2024. godinu.

 

Drugi komentari na “Dvije sjednice”

 

Podržavajući oštar ton, govoreći na konferenciji za novinare tokom dvije sjednice, član Političkog biroa Centralnog komiteta KPK i ministar vanjskih poslova NRK Wang Yi poslao je poruku upozorenja, navodeći da:

„Ko god se uključi u aktivnosti nezavisnosti Tajvana, bit će smatran odgovornim prema historiji, a ko god u svijetu popušta i podržava nezavisnost Tajvana, izgorjet će zbog igranja vatrom i okusa gorkog ploda vlastitih postupaka.

Svi ljudi kineskog porijekla trebali bi podržavati ukupne interese kineske nacije, zajednički se suprotstavljati “nezavisnosti Tajvana” i podržavati mirno ponovno ujedinjenje“, kazao je Yi.

Čvrsta pozicija NRK-a i oštriji narativ o Tajvanu mogu se čitati sa dva objašnjenja. Prva od njih je reakcija protiv pobjede Williama Laija iz vladajuće Demokratske progresivne partije (DPP) na tajvanskim izborima u januaru 2024. godine. S obzirom na tradicionalnu pro-nezavisnost DPP-a, njegova politička kontrola nad Tajvanom je u suprotnosti sa ciljem Pekinga o "ponovnom ujedinjenju". Ponašajući se ravnodušno prema ishodu izbora, Chen Binhua, glasnogovornik Ureda za poslove Državnog vijeća Tajvana, izjavio je da:

„Izbori neće promijeniti osnovni ambijent i trend razvoja odnosa između moreuza, neće promijeniti zajedničku težnju sunarodnika širom Tajvanskog moreuza za stvaranjem bližih veza i neće spriječiti neizbježni trend ponovnog ujedinjenja Kine“.

 

Drugi faktori izvan diskursa o “dvije sjednice” dodatno ukazuju na tvrđu liniju.

Teški razgovori o Tajvanu tokom dvije sjednice, također, se poklapaju sa rastućim tenzijama u Tajvanskom moreuzu u pozadini pojačanih patrola obalske straže Kine. Ove patrole su pojačane nakon incidenta 14. februara, koji je uključivao potjeru tajvanske obalske straže za kineskim ribarskim plovilom, koje je obalska straža optužila za upad u vode kod ostrva Kinmen (koja se nalaze nasuprot grada Xiamena, u kineskoj provinciji Fujianu). Dva od četiri kineska ribara umrla su nakon što im se čamac prevrnuo tokom potjere, što je dovelo do povećanog prisustva obalne straže NR Kine i uznemiravanja tajvanskih plovila u tom području.  

 

Napominjući da je incident „povrijedio osjećaje sunarodnika s obje strane Tajvanskog moreuza“, Zhu Fenglian, glasnogovornik Ureda za poslove Tajvana Državnog vijeća NRK, izjavio je da „obje strane tjesnaca pripadaju jednoj i istoj Kina, a Tajvan je neotuđivi dio kineske teritorije.” Nakon toga, kineska obalska straža pokrenula je redovne patrole za provođenje zakona u vodama područja Xiamen-Kinmen, kao dio deklariranih napora Pekinga da zaštiti živote i imovinu ribara. Sa svoje strane, Tajvan je pozvao Peking da se suzdrži od promjene „status quo“, navodeći da: „Trenutna situacija preko moreuza treba da se kontrolira“ i „Ne želimo da vidimo bilo kakvu akciju koja narušava status quo. ”

Pored narativnih poruka, tajvanski faktor je, također, važan u objašnjavanju kineske potrošnje za odbranu kako je najavljeno tokom „dvije sjednice“. 14. NPC je najavio godišnji budžet za odbranu od 1,67 biliona juana (oko 231,36 milijardi USD) za fiskalnu 2024. godinu, što predstavlja povećanje od 7,2 posto u odnosu na 2023. Ovo je deveto uzastopno povećanje kineske potrošnje za odbranu od 2016. ( sa posljednjim dvocifrenim skokom od 10,1 posto zabilježenim 2015. godine). U međuvremenu, procijenjena povećanja godišnjeg vojnog budžeta NRK-a su bila: 7,6 posto u 2016., 7 posto u 2017., 8.1 posto u 2018., 7.5 posto u 2019., 6.6 posto u 2020., 6.8 posto u 2021. godini, 7.2 posto u 2021. i 7.2 posto u 2018. godini, 7.5 posto u 2019. godini posto u 2023. godini. Procentualni rast u 2024. isti je kao i prošle godine (7,2 posto), a treći put zaredom od 2022. godine povećanje stope je iznad sedam posto. Jedan od mnogih razloga za povećanje izdataka za odbranu je eskalacija geopolitičkih tenzija sa Sjedinjenim Državama oko Tajvana.

Ovo je dalje povezano sa odbrambenom pomoći Washingtona Tajvanu. Naprimjer, u februaru 2024. američka vlada je odobrila prodaju oružja u vrijednosti od 75 miliona dolara Tajvanu – 13. takva prodaja oružja koju je odobrila administracija američkog predsjednika Joe Bidena od 2021. godine. U svom saopćenju za javnost Pentagonova agencija za odbrambenu i sigurnosnu saradnju navela je da je paket uključivao „rješenja za više domena; uređaji visoke sigurnosti; [GPS] prijemnici; komunikacijska oprema […] tehničke usluge; i drugi povezani elementi logistike i programske podrške“, uz kategoričan napomenu da:

„Predložena prodaja će poboljšati sposobnost primatelja [Tajvana] da odgovori na trenutne i buduće prijetnje poboljšanjem komunikacijske i mrežne sigurnosti i osiguranjem infrastrukture koja će omogućiti siguran protok taktičkih informacija“.

Stoga je Kini jasno da će svaka upotreba sile protiv Tajvana izazvati snažnu reakciju Sjedinjenih Država.

 

Zaključci

 

Politika oštrijeg nartiva o Tajvanu naglašava zabrinutost Pekinga – posebno da DPP, sa svojom orijentacijom ka nezavisnosti, ima potencijal da stvori svoj vlastiti međunarodni prostor neovisno o “principu jedne Kine” NRK-a. Oštrija pozicija Pekinga rezultat je frustracije nedostatkom napretka ka "ponovnom ujedinjenju" pod uslovima Pekinga. To je 

komponenta sveukupne strategije NRK-a – one u kojoj, u vezi sa pitanjem Tajvana, Kina ne može sebi priuštiti „gubitak obraza“. Poruke sa „dvije sjednice“ 2024. vjerovatno ukazuju na tvrdolinijašku politiku koja će nastaviti da se provodi u drugim oblastima u narednoj godini.

Glavna poenta: pobjeda DPP-a po treći put i predsjednički izbori na Tajvanu predstavljaju temeljni izazov dugotrajnoj ambiciji Pekinga o "ponovnom ujedinjenju" s ostrvom. Sve oštriji stav Pekinga prema Tajvanu, kao što se vidi u porukama koje proizilaze iz godišnjih "Dvije sjednice", nije samo retorika - on predstavlja agresivniji stav kao što je pokazano u akcijama Kine.

 

____

ZAKLJUČAK

 

Javnost na Zapadnom Balkanu, malo i sporadično prati odnose Kine i Tajvana, koji se u posljednje vrijeme zaoštravaju. Ozbiljni svjetski analitičari i stručnjaci ne isključuju mogućnost novog sukoba upravo na Tajvanu, a kao rezultat pokušaja Kine da upotrebom sile ujedini ostrvo u „jednu Kinu“.

Kineski politički zvaničnici su u ranijem periodu uvijek govorili o „mirnom ujednjinjenju“, ali se u posljednje vrijeme retorika promijenila, u pravcu koji nam govori da je upotreba sile opcija o kojoj se u Kini sve više razmišlja. Oštrija retorika je naročito prisutna nakon januarskih izbora na Tajvanu, na kojima je, uz sva direktna i indirektna uplitanja Kine pobijedio kandidat stranke koja je čvrsto opredjeljena za tajvansku nezavisnost.

Ta činjenica uz stalnu vojnu pomoć Sjedinjenih Američkih Država i direktnu i indirektnu podršku EU, čini područje Tajvana jednim od fokusa interesa svjetskih političkih sila, a prema mišljenju stručnjaka, nakon Ukrajine i Bliskog istoka, slijedećom potencijalnom zonom sukoba svjetskih sila.