08.11.2022.

Dva cilja Kremlja. Šta Putin postiže svojom "prljava bomba" diplomatijom

Ovo je ozbiljna eskalacija ratne retorike. Hoće li doći do iste eskalacije na bojnom polju?

Neutemeljene optužbe ruskih zvaničnika da Ukrajina planira detonirati "prljavu bombu", koja bi neselektivno raspršila radioaktivne materijale po vlastitoj teritoriji sugeriraju da Moskvi ponestaje opcija za nastavak rata protiv Kijeva.
Rusija je intenzivirala izjave na međunarodnom i domaćem nivou da se Ukrajina sprema upotrijebiti "prljavu bombu". Ovo je ozbiljna eskalacija vojne diplomatije i retorike. Hoće li uslijediti eskalacija na bojnom polju?
Ministar odbrane Rusije Sergej Šojgu je 23. oktobra nazvao svoje francuske, turske, britanske i američke kolege (tim redom) i upozorio da Ukrajina planira upotrijebiti prljavu bombu na svojoj teritoriji. Sljedećeg dana načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov je to ponovio svom američkom kolegi, generalu Marku Millleyu. Tvrdnja je neosnovana i Rusija nije pružila nikakve dokaze koji bi to potkrijepili.
"Prljava bomba" - konvencionalni eksploziv koji uključuje radioaktivne materijale koji se mogu raspršiti eksplozijom - je oružje koje praktično nema vojnu upotrebu. Čak i da Ukrajina trenutno nije imala zamah na bojnom polju, imala bi malo razloga da razmišlja o upotrebi takvog oružja. Zapadne vlade su kategorički odbacile neutemeljene tvrdnje Rusije.
Nakon Šojguovih telefonskih poziva, drugi visoki zvaničnici ponovili su tvrdnju o prljavoj bombi, uključujući ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i šefa snaga odbrane od radijacije, hemijske i biološke zaštite ruskog Ministarstva odbrane Igora Kirilova. Tema je brzo postala dominantna u vijestima i emisijama na ruskoj državnoj televiziji (iako nisu svi gosti bili svjesni toga). Ovo izgleda kao zajednički pokušaj stvaranja zamišljene prijetnje kod širokih slojeva stanovništva.  
Ovaj nalet vojne diplomatije i domaće propagande odvija se u pozadini dva događaja: na bojnom polju i u samoj Ruskoj Federaciji. Na bojnom polju, Rusija, pošto je pretrpjela velike gubitke kod Harkova na sjeveroistoku, osjeća snažan pritisak kod Hersona na jugu. Pokušava evakuirati grad, a Ukrajina može povratiti kontrolu nad teritorijom. Rusija, također, sada gubi tlo oko Bakhmuta, jedinog regiona u kojem je nedavno ostvarila napredak.
 
A kod kuće je 14. oktobra ruski predsjednik Vladimir Putin predložio da se mobilizacija završi u roku od dvije sedmice. Ukoliko se potvrdi da nije potpisao dekret u vezi sa tim, to je značajan događaj. Kako je početak mobilizacije, koja se dogodila kasno i nevoljko samo četiri sedmice prije objave, pokazao da je Kremlj shvatio koliko loše ide rat, njen kraj će pokazati da je Kremlj svjestan rizika koji nosi previsokim zahtjevima za rusko društvo.
Mobilizacija je izazvala duboku zabrinutost u cijeloj zemlji. Međutim, to nije promijenilo tok rata, a Kremlj traži manje nametljive načine da organizira društvo za učešće u "specijalnoj vojnoj operaciji". Putin je 19. oktobra, nakon uvođenja vanrednog stanja u četiri okupirana regiona Ukrajine, uveo nove "režime uzbune" širom Rusije. Oni daju vlastima značajna i nejasno definirana nova ovlaštenja da ograniče ili prisile kretanje građana, kontrolišu njihovu imovinu i komunikaciju. Iako ovo liči na oblik "pojednostavljenog vanrednog stanja", bit će manje efikasno u pomaganju Kremlju u vođenju rata od regrutacije.
Više je nego ikad jasno da Rusija, koja je izgubila na bojnom polju i nije u stanju mobilizirati društvo, ne može dobiti rat. Može se samo nadati da će zaustaviti rat i ograničiti dalje gubitke povećanjem potrošnje i novim prijetnjama. To nastoji postići eskalacijom izvan bojnog polja. Uz pomoć raketnih udara usmjerenih na uništavanje trećine ukrajinskih infrasturkturnih energetskih objekata  uz pomoć iranskih dronova za teroriziranje civilnog stanovništva, sa napadima i izviđanjem zapadne komunikacione infrastrukture, kao i miniranjem HE Kahovskaja u Hersonu, što će joj dati priliku da poplavi čitavu teritoriju. Ovo je taktika povlačenja "potopljene zemlje" pored tradicionalnije ruske taktike spaljene zemlje.
Ali ništa od ovoga ne mijenja pravila igre. A Rusija zna da je nuklearna eskalacija ono što najviše brine Zapad. Opasne akcije Ruske Federacije oko nuklearne elektrane Zaporožja i njena okupacija izazivaju zabrinutost već nekoliko mjeseci. U septembru je Putin pojačao i eksplicitnije izrazio svoje prijetnje upotrebom nuklearnog oružja, koje je uputio na početku rata. Od tada su zapadne zemlje javno i privatno upozoravale na ovo. Rusija, zauzvrat, iznosi vlastita, apsolutno nevjerovatna upozorenja o ukrajinskoj prljavoj bombi. Šta Putin pokušava postići na ovaj način?
Malo je vjerovatno da će ovo biti uvod u ekvivalentan napad pod stranom zastavom, odnosno, korištenje prljave bombe od strane same Rusije. Ovo bi izazvalo međunarodnu osudu, jer bi prekršilo nuklearni tabu raspršivanjem radioaktivnog materijala uz malu vojnu dobit. Činjenica da Rusija može koristiti pravo nuklearno oružje izaziva veliku zabrinutost. Kirilov je to nehotice nagovijestio, rekavši da bi ukrajinska prljava bomba bila provokacija zbog koje bi Zapad pomislio da je Rusija detonirala "nuklearno oružje niskog učinka", uprkos činjenici da je prilično lako razlikovati konvencionalnu eksploziju i nuklearni napad.
Tri aspekta Šojguovih poziva pojačavaju ovu zabrinutost.
Prvo, osim Turske, koju Rusija vidi kao izaslanika Zapada i posrednika u sporazumima, ona se obraća samo zapadnim nuklearnim silama. Nije demonstrativno nazvao nenuklearnu Njemačku, koja bi, kao potencijalno slabija karika u zapadnom savezu, inače bila očigledna meta za pokušaj uticaja na zapadnu politiku. Drugo, Šojgu je upozorio na "nekontroliranu eskalaciju", jasnu referencu na potencijalnu upotrebu nuklearnog oružja izvan onog koji se koristi u ograničene, taktičke svrhe. Treće, on (i drugi ruski izvori) optužio je zapadne zemlje, posebno Veliku Britaniju, da pomažu Ukrajini da napravi "prljavu bombu".
Ruska upozorenja imaju dvije moguće svrhe.
Prvo, Šojgu, njegove kolege i državni propagandisti udvostručili su Putinov nuklearni blef kako bi pokušali navesti Zapad da prisili Ukrajinu da prekine neprijateljstva ili je na drugi način obuzda. Ako se odgovor Zapada, kao i do sada, sastoji u razjašnjavanju posljedica po Rusiju, a ne u pronalaženju kompromisa, onda će ovo biti treći put da je ruski nuklearni blef razotkriven u ovom ratu.
Drugo, to je pravi, iako krajnje nespretan pokušaj da se stvori izgovor za nuklearnu eskalaciju. Kako se Rusija suočava sa daljim gubicima na terenu, rastućom anksioznošću kod kuće i značajnom izolacijom u inozemstvu, uključujući sve oštrije sankcije, ona se također suočava sa logikom sve lošijeg izbora: okončati rat potpunim povlačenjem iz Ukrajine ili aktivirati – uz veliki rizik iza samu Rusiju – najrazornije sredstvo koje je dostupno u borbi.