Državni udar u Nigeru: Šta Prigožin pokazuje Putinu

Druga posebnost situacije bila je demonstrativna neutralnost nekih od ratnih vođa koji su djelovali na istoku zemlje. Konačno, privatna plaćenička vojsk "Wagner" je umiješana u državni udar.

Hajdemo zajedno shvatiti šta se dešava.

Sa stanovišta političke situacije, Niger je prilično nestabilna zemlja u nestabilnom regionu. Pored džihadističkih napada, u susjednom Maliju i Čadu vodi se građanski rat (po nacionalno-plemenskom principu). Predsjednik Čada 2021. godine ubijen je u borbi sa pobunjenicima FACT-a. Burkina Faso je doživjela dva vojna udara 2022. godine. Zemlja ima značajna nalazišta zlata i nikla. Ali značajan dio ležišta tek treba biti istražen i razvijen zbog problematične političke situacije. A kompanije koje uđu, po pravilu, posluju pod snažnom zaštitom privatnih plaćeničkih vojski.

U slučaju Nigera, predsjednik Bazouma pokušao je pronaći partnere među zemljama „demokratskog svijeta“. Ali nije mogao dobiti značajniju vojnu ili finansijsku podršku za prvu godinu rada – političke konsultacije, raspravu o reformama – da. O praktičnim projektima stabilizacije situacije tek se razgovaralo i mogli su početi u narednih godinu i po dana.

Sa druge strane, u posljednje dvije godine pojačano je prisustvo Rusije. A poznata privatna plaćenička vojska "Wagner" bila je odgovorna za "sigurnost" i "razvoj" ruskog poslovanja. Treba imati na umu i okruženje, odnosno, zemlje susjede Nigera:

Libija: Aktivnosti privatne plaćeničke vojske "Wagner" prisutne na teritoriji koju kontroliše general Haftar (granica sa Nigerom, pored odstalih);

Čad: Dva vojna puča, gdje su, kao rezultat posljednjeg, na vlast došle snage sa iskustvom saradnje sa privatnom plaćeničkom vojskom "Wagner" (a i sama ruska plaćenička vojska je tvrdila da je učestvovala u puču);  

Mali: PMC "Wagner" se bori na strani nekih ratnih vođa (koji pristaju na saradnju sa vladom);

Benin: Predsjednik Patrice Talon otvoreno izjavljuje da vlada ima pravo koristiti strane privatne plaćeničke vojske, navodeći PMC "Wagner" kao primjer;

Nigerija: PMC "Wagner" štiti poslovanje proizvodnje nafte i gasa podružnica "Rosnjefta" i "Gasproma". Međutim, oni dijele "sigurnosni posao" sa privatnom plaćeničkom vojskom "Lukom-A" u ovoj zemlji, a ova druga plaćenička vojska je pod kontrolom Lukoila.

Jedina zemlja bez jasnog prisustva "Wagnerovaca" bio je Alžir.

Osim toga, kompanija Lobaye Invest pod kontrolom Prigožina posluje u svim tim zemljama. Ona je "pravno pokriće" za Prigožinov posao. Preko njega se angažiraju militanti. Ali ista kompanija kreira zajednička ulaganja sa lokalnim liderima za istraživanje i vađenje minerala. Suština posla koji je opisan u tekstu o privatnoj plaćeničkoj vojsci "Wagner" je da se u januaru 2023. godine radovi na istraživanju plaćaju iz sredstava lokalnih elita, a dijelom i iz Ruske Federacije (po pravilu, novcem državnih korporacija"). Korisnik je Prigožin.

Ako depozit omogućava početak komercijalne proizvodnje, on počinje gore navedenim finansijskim mehanizmom. Izvađeni minerali prodaju se preko Prigožinovih kompanija u Africi i UAE.

Nakon dobijanja dokaza o ekonomskoj isplativosti eksploatacije, stvoreno zajedničko preduzeće "iznenada" odlazi u stečaj. Otvara se novo, gdje se Prigožinove strukture zamjenjuju strukturama povezanim sa jednom ili drugom državnom korporacijom (najčešće u sferi interesa grupa Sečin-Alekperov i Kovalčuk).

Na kraju, vrijedi pomenuti radio stanicu Lengo Songo, koja je počela sa emitiranjem u Centalnoafričkoj Republici, ali je poslednjih godina osnovala više od 15 filijala u raznim zemljama regiona i emituje program na nacionalnim jezicima. Naglasak je da nisu u pitanju  državni jezici, nego nacionalni jezici - jezici pojedinih nacionalnih grupa. Po pravilu, njena "kampanja" u regionu poklapa se sa dolaskom pomenute kompanije Lobaye Invest u jednu ili drugu zemlju.

Tako je situacija za predsjednika Nigera Bazuma bila izuzetno teška. Ruski plaćenici bili su aktivni u gotovo svim susjednim zemljama, a širio se i uticaj Ruske Federacije. Lobaye Invest je prije dvije godine "ušao" u Niger kao investiciona kompanija. Istovremeno, potencijalno jaki zapadni partneri bili su skloni izraziti prilično moralnu podršku i duboku zabrinutost.

Državni udar se morao dogoditi. I dogodio se.

 

Šta sve ovo znači?

 

Datum puča je, na neki način, indikativan. U pozadini rusko-afričkog samita, svrgnut je predsjednik zemlje koja je prkosno odbila učestvovati na tom događaju. Ruska propaganda i diplomatija u kontaktu sa lokalnim elitama će donekle iskoristiti ovu činjenicu.

U slučaju antizapadne politike novog rukovodstva Nigera (ne nužno prorusko, može biti „prokinesko“, naprimjer), imamo demonstraciju tvrdnji Kremlja da učestvuje u politici razvoja zemlje udaljene od granica Ruske Federacije. To je pokušaj da ponovo potvrdi svoje geopolitičke ambicije. A, također, i novo polje za ucjenu destabilizacijom ionako turbulentnog regiona. Odnosno, skaliranje konfrontacije od rata u Ukrajini do pitanja suživota sa EU i SAD na globalnom nivou. Kremlj je to već pokušao učiniti u početnoj fazi rusko-ukrajinskog rata. Dovoljno je prisjetiti se Sirije 2015. i Libije 2015-16.  

Ono što se dogodilo je važan signal sa stanovišta procjene budućnosti Jevgenija Prigožina i njegovog poslovanja (ne radi se samo o privatnim preduzećima). Rusija nema dovoljno snaga da uđe u region koristeći legalne strukture. Ni u regionu nema privatnih plaćeničkih vojski koje bi mogli zamijeniti "Wagner". Odnosno, Prigožin pokazuje da je „potreban“ Kremlju (i Putinu lično) i svoju sposobnost da „rješava probleme“. Još jednom, ne radi se samo o komponenti moći: sjetite se medija, rudarskog biznisa i političkih tehnologa.

To što je Prigožin bio uključen je i snažan signal lokalnim elitama - ”Wagner” grupa je još uvijek aktivna i može sebi priuštiti operacije velikih razmjera.

I konačno, ovo je još jedna finansijska podrška Prigožinovom carstvu. Rusiji su očajnički potrebni titanijum (do 2022. godine većina sirovina se dobijala iz Ukrajine) i uranijum. Šema s dodatnim istraživanjem i ekstrakcijom može funkcionirati. Što se tiče direktno Prigožina, Niger ima prilično velika nalazišta zlata. “Wagnerovci" često koriste kao sredstvo plaćanja za svoj rad. Poluge se iznose iz zemlje i pretvaraju u odgovarajuću valutu u, na primjer, UAE.

Da li to ukazuje da je "Prigožin uspio?"

Ne baš. Najvjerovatnije nije bilo direktnog učešća snaga plaćenika "Wagner" u puču. U najmanju ruku, snage "jezgra", koje se uglavnom sastoje od ljudi porijeklom iz Ruske Federacije i nekih evropskih zemalja, nisu bile uključene. Lokalni plaćenici, možda, ali regionalna štampa o ovoj opciji govori samo kao o jednoj od vjerovatnih. Osim toga, vojska se borila protiv nekoliko vojskovođa sa kojima je "Wagner" sarađivao. Stoga se možda više radi o zajedničkim taktičkim interesima sa Rusima nego o jakim "savezničkim" vezama.

Dakle, čak i sa novim vlastima u zemlji, mnogo će zavisiti od dešavanja u narednim mjesecima. Konkretno, od spremnosti zapadnih zemalja da stabiliziraju situaciju u regionu (ili barem da komuniciraju sa huntom), kao i pozicija Kine, koja isto tako može ući u Niger, ostavljajući Rusiji malo manevarskog prostora.  

U svakom slučaju, dijalog o budućnosti Nigera između globalnih igrača neće početi prije zime. Istovremeno, Rusija očekuje početak konsultacija o ratu u Ukrajini. Uspjeh u Nigeru neće stvoriti fundamentalno novu poziciju za Kremlj - Rusija postepeno gubi uticaj, a "uspjeh u Nigeru" samo će usporiti ovaj proces. Ali neuspjeh će biti još jedna demonstracija da Kremlj više nije tako uvjerljiv kao što je mislio da jeste.