Dok se čini da Xi Jinping sklapa mir, on ne prestaje pričati o ratu

Više od tri četvrtine stranog novca uloženog u kineske dionice u prvih sedam mjeseci ove godine već je povučeno iz Kine. Iz Kine je povučeno više od 25 milijardi dolara.

Štaviše, u prošlom kvartalu strani investitori su uzeli više novca nego što su uložili, što je prvi takav pad od kada je statistika prvi put objavljena 1998. godine.

Nije teško shvatiti zašto. Prošle godine se udio Kine u globalnoj ekonomiji počeo smanjivati. Trend se nastavlja najbržim tempom od maoističke ere.

Kineska ekonomija ne raste tempom od 5,2 posto kako Peking tvrdi u prva tri kvartala ove godine. Prošlog mjeseca, zemlja je službeno ušla u još jedan period deflacije, s indeksom cijena proizvođača i potrošača u negativnom teritoriju. Sveobuhvatni padovi cijena očigledno nisu u skladu sa snažnim rastom.

Kao i drugi faktori. U oktobru, na primjer, izvoz je pao šesti mjesec zaredom. Prodaja novih kuća kod 100 najvećih investitora pala je za 27,5 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Sektor nekretnina, koji predstavlja oko 20 posto bruto domaćeg proizvoda i oko 70 posto bogatstva domaćinstava, prijeti da sruši ekonomiju. He Keng, bivši zamjenik šefa statističkog biroa, na konferenciji u provinciji Guangdong u septembru rekao je da Kina ima dovoljno slobodnih stanova za smještaj cjelokupne populacije od 1,4 milijarde ljudi. Neki misle da prazni stanovi mogu primiti tri milijarde ljudi.

Kina je preizgrađena i to nisu samo stanovi. Gužva u izgradnji bila je rezultat onoga što izgleda kao najveći stimulativni program u historiji, koji je odobren 2008.  godine kako bi se izbjegao tadašnji globalni pad. Ukupan dug zemlje sada bi mogao iznositi zabrinjavajućih 350 posto bruto domaćeg proizvoda. Ipak, koliko god veliki dug - niko zaista ne zna koliki je - očigledno je da Kina ne može da generirati dovoljno ekonomske proizvodnje da vrati kreditorima. Ukratko, zemlja konačno ima svoju dugo odgađanu krizu iz 2008. godine.

Kinezi ili "liježu ravno" - istupaju iz društva - ili bježe. Mnogi migranti riskiraju svoje živote pješačeći kroz džunglu Darien Gapa, koji razdvaja Kolumbiju i Panamu. "Sam", kineski migrant koji je ušao u Ameriku u februaru u Brownsvilleu u Teksasu,

opisao je to Axiosu ovim riječima: "To je kao životinjski stampedo prije zemljotresa".

Štaviše, bogati izvlače svoj novac. Na primjer, porodični trust Jacka Maa, suosnivača Alibaba grupe, u regulatornoj prijavi je otkrio da je prodao 10 miliona dionica za 871 milion dolara ovog mjeseca.

Zašto Kinezi napuštaju brod? Xi Jinping, koji vraća politiku Mao Cedunga, vraća zemlju pod totalitarnu kontrolu maoističkog stila i prekida veze sa vanjskim svijetom. Njegova kampanja da se Kina vrati u 1950-te uključuje napad na domaće preduzetnike –  upravo je Ma bio istaknuta meta Partije – i, naravno, na strane investitore.

Počevši od marta, vlasti su izvršile raciju na strane istraživačke kompanije, kao što su Mintz Group, Bain & Co. i Capvision. Nekineske kompanije, zbog kineskih zakonskih zahtjeva, odsječene su od baza podataka poput one Wind Information Co., najvećeg kineskog dobavljača finansijskih podataka.  

Od 1. jula režim je izmijenio Zakon o špijunaži. Prije izmjena, ovaj Zakon je štitio samo tajne. Sada, pokriva sve što se odnosi na “nacionalne interese”, što znači sve. Kina je stoga efektivno kriminalizirala svakodnevno prikupljanje poslovnih informacija. Očigledno, kineski režim ne želi da investitori vide ništa drugo osim njegove sve iskrivljenije verzije stvarnosti.

Preduzeća, kao rezultat oštrih mjera Pekinga, investiraju negdje drugdje novac koji bi inače uložila u Kinu. Drugi, poput Galupa i Vanguard grupe, zauvijek napuštaju Kinu.

Xi zna da je Kina u nevolji, zbog čega je prošle sedmice putovao preko Pacifika kako bi razgovarao sa oko 400 poslovnih lidera u crveno osvijetljenoj prostoriji u San Francisku na marginama samita APEC-a.

“Ne smijemo podizati barijere ili stvarati zastrašujući efekat”, rekao je tada Xi.

Xijeva Kina brzo stvara te barijere. Njegov govor – dobio je tri ovacije – bio je ispunjen općim riječima o razmjeni između ljudi, nagoveštajima o budućim zajmovima pandama i cvijetnim jezikom koji obožavaju kineski komunisti, ali, kako je istakao Wall Street Journal, nije pokrio trgovinska i investiciona pitanja.

A osim nekih očito ciničnih obećanja, nije se osvrnuo ni na svoju agresivnu vanjsku politiku, koja plaši stranu poslovnu zajednicu, ali i domaće poduzetnike. Ovih dana Xi kod kuće ne može prestati pričati o ratu, a on se brzo priprema za njega.  

"Tone gluh" su riječi kojima je američki list precizno okarakterizirao Xijeve primjedbe iz San Francisca. Kao rezultat toga, pogodio je ono što je Politico nazvao “Veliki zid skepticizma”.

 

U SAD i Evropi, lideri se plaše otvoreno zagovarati „odvajanje“ od Kine. Umjesto toga, oni javno govore o „uklanjanju rizika“. Kineski lideri ne vide tu razliku i protive se i jednom i drugom potezu. Realnost je, međutim, da je deintegraciju Kine iz svijeta prvenstveno potaknuo sam Xi Jinping.

Strane kompanije sve više vide Kinu ne kao lokaciju za proizvodnju za globalna tržišta, već kao mjesto za proizvodnju samo za kinesko tržište.

„U Kini, za Kinu“ je fraza koja opisuje ove smanjene ambicije, što znači da se investicioni novac neće slijevati u tu zemlju kao nekada.

Jasno je da je četvorodecenijsko kinesko ekonomsko čudo, koje je nekada bilo podstaknuto stranim novcem i domaćim entuzijazmom, sada gotovo.