Dok Moldavija napreduje, Gruzija se povlači

Moldavija i Gruzija dijele sličan geopolitički položaj, ali njihovi nedavni izborni ishodi ne mogu biti drugačiji u signaliziranju njihovog budućeg puta prema Evropi. Dok se Moldavija stabilno kreće ka integraciji u EU, Gruzija izgleda sve više zaglavljena, a njen politički AMBIJENT postavlja pitanja o njenoj posvećenosti evropskim vrijednostima.

Nedavni izbori u Moldaviji, koji su potvrdili proevropsku vladu, odražavaju stanovništvo odlučno da napreduje ka integraciji u EU, uprkos vanjskim pritiscima uglavnom iz Rusije. Nezastrašeni, Moldavci su ponovo izabrali vladu posvećenu jačanju veza sa EU. Ovo ovaja Moldaviju od Gruzije, gdje se proevropske težnje ne ogledaju u vodstvu vlade. U Moldaviji, usklađivanje predsjednice Maje Sandu s ovim ciljevima pomaže građanima da prevladaju mnoge prepreke, čak i na vrlo tankoj margini, dajući proevropskim snagama više vremena da konsoliduju svoju poziciju.

U Gruziji, nasuprot tome, politička nepovezanost guši zamah. Dok se više od 85 posto gruzijskih građana zalaže za pridruživanje EU, što je veći udio nego u Moldaviji, vladajuća partija „Gruzijski san“ opire se ovim težnjama i, umjesto da odražava proevropsko raspoloženje, ponavlja rusku propagandu. Za razliku od Moldavije, gruzijskim građanima koji podržavaju evropske integracije nedostaju predstavnici u rukovodstvu. Važno je zapamtiti da su birači u Gruziji, koji su više puta bili svjedoci ratnih razaranja, podložni strahovima koje je „Gruzijski san“ vješto povezao sa antizapadnim narativima.

U Gruziji nam je sada ostala vlada koju kontrolira najbogatiji čovjek u zemlji, oligarh sa snažnim vezama sa Rusijom. Evropske institucije su ga već označile kao jedinog oligarha u zemlji. Njegova vlada, poremećena visokim nivoom korupcije, vidi bliže usklađivanje sa zapadnim demokratijama kao prijetnju svojim interesima, što je čini korisnim za odugovlačenje evropskih aspiracija Gruzije. To je zato što bi članstvo u EU znatno otežalo nastavak ove prakse, posebno za zemlju veličine Gruzije. U međuvremenu, Moldavija ide naprijed, boreći se s korupcijom pod vodstvom Sandu i ističe se kao svjetionik demokratskog napretka u Istočnoj Evropi, daleko nadmašujući Gruziju u svojim reformama.

Ovaj liderski stav imao je različite posljedice: u nedavnom izvještaju Evropske komisije o proširenju priznat je napredak Moldavije, ali je zamrznut proces pridruživanja Gruzije zbog neispunjenih obaveza. U međuvremenu, kredibilitet izbora u Gruziji je pretrpio štetu, jer se spor oko rezultata parlamentarnog glasanja nastavlja.

Možda je najizrazitiji međunarodni odgovor na izborne rezultate u Gruziji. Za razliku od Moldavije, čije su vodstvo brzo prepoznale i čestitale EU i SAD, gruzijska vladajuća stranka dobila je priznanje prvenstveno od nezapadnih zemalja. Turska, Armenija, Azerbejdžan, Mađarska, Venecuela, Kina i Iran bile su među rijetkima koji su čestitali partiji „Gruzijski san“ na pobjedi. Iznad svega, ovo je pokazatelj rastuće diplomatske izolacije Gruzije od njenih demokratskih saveznika. Ruski ministar vanjskih poslova čak je najavio spremnost svoje zemlje da nastavi normalizaciju odnosa sa Gruzijom, ističući kretanje te zemlje prema sferi uticaja Moskve.

 

U međuvremenu, EU i SAD su uskratile bilo kakvu podršku, a predsjednik Joe Biden pozvao je gruzijsku vladu da istraži izvještaje o zloupotrebama vezanim za izbore, uključujući zastrašivanje birača i prinudu. Ovo selektivno priznanje istovremeno odražava trenutnu distancu Gruzije od Zapada i signalizira potencijalne reperkusije po pitanju njenog puta u EU ako nastavi ovom putanjom.

Radnje gruzijske vlade i izborni ishodi utiču na njene finansije. EU i nekoliko zapadnih zemalja zamrznule su pomoć i obustavile zajedničke projekte, navodeći zabrinutost zbog usklađenosti Gruzije s vrijednostima EU. Ovaj gubitak međunarodne podrške ne samo da ograničava ključno finansiranje, već i signalizira Gruzijcima da izbori njihove vlade mogu ugroziti veze sa Zapadom. U međuvremenu, proevropski stav Moldavije se isplati, uz podršku lidera EU i SAD i značajnu finansijsku podršku Brisela. Oni nude jasan znak povjerenja u put Moldavije ka integraciji.

Gruzijska vlada se suočava s ponovnim domaćim i međunarodnim pritiskom, odražavajući tenzije na izborima 2020. i naglašavajući lekcije koje tek treba naučiti. Sada, kada sama predsjednica rezultate naziva namještenim, opozicija dobija podršku međunarodnih partnera koji uskraćuju formalno priznanje. Ipak, obje ove nade su nesigurne, slično kao hodanje po tankoj liniji.

S jedne strane, opozicija u ovim protestima mora pokazati jače jedinstvo i otpornost. Trebali bi shvatiti da, iako se mnogi građani bore za evropsku budućnost, to se automatski ne pretvara u podršku njihovim strankama. Čak i sada, kada je vlada „Gruzijskog sna“ manipulativno najavila obustavu svih pregovora o pristupanju EU do 2028. godine, što je izazvalo proteste stotina hiljada Gruzijaca, i dalje nedostaje snažno vodstvo. Opoziciji nedostaje dovoljno snage i nastavlja se prvenstveno oslanjati na pogrešne korake vlade kako bi podstaknula njihov zamah.

Ključni pogrešan korak opozicije tokom predizborne kampanje bio je pretpostavka da će ih prozapadni birači u potpunosti podržati, što je oslabilo njihovu ukupnu privlačnost. Gruzijska opozicija, koja dijeli aspiracije slične Sandu, nije samo djelovala slabo. Sve u svemu, činilo se da nisu svjesni uticaja ove strategije zasnovane na strahu.

S druge strane, nastavak ćutanja međunarodnih partnera, posebno EU (sa SAD zaokupljenim vlastitim izazovima), mogao bi u konačnici više naštetiti Gruziji nego pomoći. Iako to nije eksplicitno izazvalo izolaciju, obustavljanje procesa pridruživanja Gruzije EU riskira približavanje zemlje neliberalnim silama poput Rusije. Čak i Viktor Orban iz "prijateljskih" posjeta Mađarske naglašava ko pokušava preuzeti vodstvo u slučaju Gruzije. Ostati neutralan na izborima samo pogoršava situaciju.