Dok Gruzija ukida državnu službu, Kremlj posmatra i pobjeđuje

Više od tri decenije, gruzijska javna služba predstavlja jedan od najotpornijih stubova njene demokratske tranzicije i evroatlantskih ambicija. Kao bivši diplomata, iz prve ruke sam vidio kako generacije državnih službenika, uprkos promjenama u političkom rukovodstvu, neumorno rade na unapređenju integracije Gruzije u NATO i EU, izgradnji strateških saveza i jačanju nacionalne sigurnosti. Danas se taj stub namjerno ukida.

Nedavne čistke i takozvana "reorganizacija" gruzijskog Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i Ministarstva odbrane (MOD) nisu administrativna ažuriranja ili poboljšanja efikasnosti. Oni su dio sistematske kampanje kažnjavanja lojalnosti ustavnim principima i prekida institucionalne obaveze države prema Zapadu. U tom procesu, vlada Gruzijskog sna (GD) urušava upravo onu javnu službu koja je štitila suverenitet i globalni ugled zemlje.

Lanac događaja započeo je zapanjujućom objavom Gruzijskog sna od 28. novembra da odgodi proces pristupanja Gruzije EU najmanje do 2028. godine. Odluka je izazvala trenutnu i široku osudu, ne samo od stranih partnera, već i unutar same države. Oko 240 diplomata hrabro je potpisalo zajedničku izjavu kojom potvrđuju svoju lojalnost Članu 78. Ustava Gruzije, koji obavezuje vladu da teži članstvu u EU i NATO-u. Ono što je uslijedilo bio je školski primjer političke odmazde.

Novi zakonski amandmani brzo su usvojeni kako bi se olakšala otpuštanja u javnoj službi pod maskom "reorganizacije". Ministarstvo odbrane bilo je među prvima koje je osjetilo udarac: skoro dvadesetak profesionalaca je otpušteno, a odjeljenje za "Značajni paket NATO-Gruzija" je zatvoreno. Ova otpuštanja nisu bila zasnovana na učinku - to su bile ideološke čistke usmjerene na pojedince koji su odbili da se odreknu svoje posvećenosti demokratskom putu Gruzije.

Ministarstvo vanjskih poslova suočilo se sa još agresivnijim napadom. Tako je 29. aprila, šef Ministarstva, Maka Botchorishvili, najavio pokretanje procesa reorganizacije. Do 1. jula, više od 40 diplomata u Tbilisiju je otpušteno, uključujući više direktore i šefove odjeljenja. Dodatnih 20 je otpušteno iz ambasada i konzulata u inozemstvu. "Informativni centar o NATO-u i EU", koji je služio u prvim redovima borbe protiv antizapadnih dezinformacija, također je zatvoren.

Ali šteta nije bila ograničena samo na osoblje. Sama arhitektura gruzijskog diplomatskog aparata je uništena. Više ne postoje namjenske direkcije za evropske i euroatlantske integracije. Generalna direkcija za integracije s EU transformirana je u opći Odjel za evropske poslove, čime je njen fokus zamagljen. Odjel odgovoran za implementaciju i razradu ključnog mehanizma integracije Gruzije u NATO, Godišnjeg nacionalnog programa, više ne postoji. Njegove funkcije su sada, ako ih uopće ima, apsorbirane u odjeljenje od tri osobe s nedefiniranim odgovornostima.

Sigurnosna politika je pretrpjela još veću eroziju. Odjel koji se nekada bavio cyber diplomatijom, borbom protiv terorizma, kontrolom naoružanja i multilateralnim sigurnosnim okvirima je nestao. Na njegovom mjestu je ispražnjeni "Odjel za sigurnosnu politiku", čija je svrha i dalje nejasna. U međuvremenu, Odjel za Ameriku je spojen s odjelima koji se bave Azijom i Afrikom pod istim Generalnim direktoratom, što je u suprotnosti sa ciljevima Povelje o strateškom partnerstvu između SAD-a i Gruzije.

 

Javna služba u Gruziji je dugo bila profesija zasnovana na zaslugama koja je prevazilazila stranačke linije. Ova nova era označava prekid s tom tradicijom. Državni službenici sada se kažnjavaju zbog poštivanja Ustava i zbog otpora napuštanju gruzijskog strateškog kompasa. Rezultat je katastrofalan gubitak institucionalnog pamćenja, profesionalizma i kontinuiteta politike u vrijeme kada međunarodno sigurnosno okruženje zahtijeva upravo suprotno.

Ono čemu svjedočimo nije niz izoliranih otkaza ili rutinskih birokratskih rekonstrukcija. To je namjerna kampanja politizacije državnih institucija i preusmjeravanja strateškog smjera zemlje. Otpuštanje iskusnih diplomata i obrambenih stručnjaka, zatvaranje jedinica usmjerenih na EU i NATO, te centralizacija vanjske politike pod ideološki lojalnim, ali profesionalno nekvalificiranim rukama, sve su to dio šireg trenda. Vlada koja više ne vidi vrijednost u partnerstvu s demokratskim Zapadom manevrira Gruziju u političku izolaciju.

 

Međutim, ove poteze treba posmatrati u kontekstu šire geopolitičke dinamike. Oni nisu samo instrumenti autoritarne vladavine koje bi se mogle primijetiti negdje drugdje, već ključni dio previranja u kojima se Gruzija nalazi više od godinu dana. Ono što se odvija je tekuća ruska operacija uticaja u Gruziji, koja će, ako bude uspješna, ojačati projekciju moći Moskve na širem Crnom moru i Bliskom istoku. Ovo se događa u trenutku kada je Rusija oslabljena ukrajinskom pomorskom kampanjom protiv njene Crnomorske flote i blizu je gubitka vojnog uporišta u Siriji.

Ako se ne riješe, ovi trendovi će Gruziju ostaviti diplomatski marginaliziranom, strateški ranjivom i moralno zaostalom. Njena budućnost u evropskoj i evroatlantskoj zajednici neće samo ostati odgođena, već i opasno ugrožena. Takav ishod bi poslužio samo za unapređenje ciljeva Rusije, jačajući njeno prisustvo u regiji koja je i dalje strateški vitalna i za Sjedinjene Države i za Zapad u cjelini.