Divlji istok: Korupcija cvjeta u okupiranim regionima Ukrajine dok novac za obnovu pristiže

Federalne tajne

Otkako je 2022. godine Rusija anektirala dijelove ukrajinskih regija Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona, pristigle su neviđene subvencije, koje čine više od 90 posto budžeta tih teritorija. Samo tokom 2023. godine zajedno su trebale dobiti 483 milijarde rubalja (4,9 milijardi eura) iz saveznog budžeta, navodi ruski poslovni dnevnik Vedomosti.

Samoproglašena Donjecka Narodna Republika (DNR) dobila je 219 milijardi rubalja (2,3 milijarde eura), otprilike dvostruko više od Dagestana ili Čečenije, koji su ranije bili najviše subvencionirani regioni u Rusiji. Samoproglašena Luganska Narodna Republika dobila ke 120 milijardi rubalja (1,21 milijardu eura), što je otprilike pet puta više od iznosa koji dobijaju neki od siromašnijih regiona Rusije, kao što su Kostroma i Kursk. Ukupno, anektirane teritorije, uključujući Krim, trebaju dobiti oko četvrtine svih federalnih subvencija.  

Tokom 2024. godine će se ta brojka povećati za dodatnih 35 posto. Novac će ići za plaće, penzije, građevinske radove i druge troškove. Za program regionalne rekonstrukcije i društveno-ekonomskog razvoja je toko 2023. godine potrošeno 233 milijarde rubalja (2,4 milijarde eura), što je skoro trećina onoga što je Rusija potrošila u rubljama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine.

Savezni budžet nije jedini izvor finansiranja za anektirane teritorije. Tokom 2023. godine, 55 ruskih regiona izdvojilo je ukupno 115 milijardi rubalja (1,16 milijardi eura) za obnovu teritorija u Ukrajini koje je okupirala Rusija, navodi ruska novinska agencija Interfaks.

„Dok se regionalna potrošnja obično prati kroz sistem javnih nabavki, koji provodi različite mjere protiv korupcije, vladina uredba donesena krajem 2022. godine učinila je javne nabavke na okupiranim teritorijama „izuzetkom“, rekao je Ilja Šumanov, izvršni direktor Transparency International Russia.

 

 Predviđa se da će ruske “investicije” u okupirane teritorije samo rasti. Samo 2023. godine administracija planira potrošiti skoro 100 milijardi rubalja ( milijardu eura) na rekonstrukciju infrastrukture, navodi globalni novinski portal RTVI na ruskom jeziku. Obim rekonstrukcije u Ukrajini opisan je kao „građevinski projekat vijeka“.

 Varke Husnulina i Kadirova

U Rusiji se 70 posto navodno javnih ugovora ne objavljuje potpuno transparentno; uobičajena je praksa, naprimjer, da se ne objavi ime izvođača radova. Ovo omogućava zvaničnicima da potpišu tajne ugovore sa svojim prijateljima, upravo onu vrstu korupcije koja sada hara u okupiranim regionima.  

Šumanov je rekao da je "klasična ruska praksa da zvaničnici koriste izvođače iz svog regiona". Jedan od najpoznatijih slučajeva ovakve prakse dogodio se 2018. godine, kada je potpredsjednik vlade Marat Husnulin, tada zadužen za urbanizam i izgradnju u Moskvi, doveo čitave timove iz svog rodnog Tatarstana da rade na velikim građevinskim projektima u gradu.

Ponekad, umjesto da u potpunosti sakriju imena, službenici prikrivaju pravi identitet izvođača iza lažnog neprofitnog ili trgovačkog udruženja - entiteta koji po zakonu ne mogu obavljati punopravne komercijalne aktivnosti. Najbolji primjer za to je dobrotvorna fondacija Ahmat Kadirov, koju je Komersant nazvao jednom od „najnetransparentnijih neprofitnih organizacija“ u Čečeniji.

Čini se da je taj fond bio model za Priazovye Invest, kompaniju osnovanu za obavljanje poslova generalnih ugovora u Hersonskoj regiji. Pripada Udruženju za izgradnju i razvoj putno-građevinske infrastrukture, koje ne otkriva svoje osnivače. Predsjednik udruženja je Vladislav Kosenko, doživotni prijatelj ruskog predsjednika Vladimira Putina, prema javnoj bazi podataka SPARK, generalni direktor Priazovye Investa je Pjotr Kosenko, ranije nepoznata ličnost u Ukrajini i Rusiji i, čini se vjerovatno, Vladislavov rođak.

Neke izvođače radova na aneksiranim teritorijama predvode lokalni zvaničnici i biznismeni koji su prebjegli u Rusiju nakon invazije. Čim su ruske trupe zauzele veći dio regije Zaporožja, zamjenik gradskog vijeća Melitopolja Sergej Zolotarjov počeo je sarađivati sa okupacionim vlastima, otkrili su lokalni ukrajinski novinari. Zolotarjovljevi pomoćnici su prigrabili poslove i preuzeli ih, izvijestili su.

Što se tiče prometa, većinu ugovaračkih poslova u četiri regiona preuzele su kompanije iz regiona DNR i Zaporožja. Slijede kompanije iz Sevastopolja i Moskve.  

 

Privatno osiguranje

 

Jedan od najvećih izdataka za vlade u četiri okupirana regiona su službe sigurnosti. Tokom 2022.  godine su regionalne vlade potrošile najmanje tri milijarde rubalja (31 milion eura) na ugovore sa kompanijama koje se bave poslovima sigurnosti.

Najveći ugovori, u iznosu od 540 miliona rubalja (5.470.000 eura), potpisan je sa Ohrana Zaporizhzhia, kompaniji koja pruža paravojne i konvencionalne sigurnosne usluge za obrazovne institucije, bolnice i druge državne zgrade u regionu.

„Ohrana je negdje između privatne sigurnosne kompanije i privatne vojne kompanije, ali je u 100 postodržavnom vlasništvu i, zajedno sa Nacionalnom gardom, pruža zaštitu kritične infrastrukture“, rekao je Sergej Bogatirjov, koji prikuplja pomoć za paravojne jedinice u aneksiranim regijama.  

Rekao je da kompanije poput Ohrane čine sve što mogu da zastraše pristalice Ukrajine i osujete napore sabotera.

Osim lokalne opreme, neke privatne sigurnosne kompanije iz Rusije su, također, potpisale ugovore u okupiranim regijama. Najveći od njih ranije su optuženi za monopolizaciju tržišta i namještanje cijena.

Jedna od ovih kompanija, Spetsgroup, dio grupe Stark Security koja je dobila otprilike polovinu ugovora o osiguranju za moskovske socijalne ustanove, kažnjena je sa 35 miliona rubalja (353.400 eura) nakon što je Federalna antimonopolska služba utvrdila da kompanije povezane s njom imaju fiksne cijene u pokušaju povećanja ponuda u sistemu javnih nabavki.

 

Podrška za najočajnije

Korumpirani službenici imaju priliku iskupitit se radom na okupiranim teritorijama. Andrej Aleksejenko, bivši gradonačelnik grada Krasnodara na jugu Rusije, 2022. godine je bio optužen u predmetu davanja mita, ali je izbjegao optužbe tako što je otišao na posao u oblast Harkov.

Samo mjesec dana kasnije, nakon uspješne ukrajinske kontraofanzive, vratio se u Rusiju i tada je imenovan za šefa vlade anektiranog dijela Hersonske oblasti.

Međutim, generalno gledano, anektirane teritorije su loša mjesta za ruske zvaničnike da napreduju u karijeri, rekla je za Novu Evropu Aleksandra Prokopenko, nerezidentna stipendistica u Carnegie Russia Eurasia Centru u Berlinu.

 

„Regionalni srednji menadžment ide tamo, očekujući da će preskočiti nekoliko stepenica na ljestvici i vratiti se u Rusiju s unapređenjem, ali to se ne dešava u velikim razmjarama“, rekla je Prokopenko.  

I dalje je teško privući kvalificirane tehnokrate zbog sigurnosnih problema.  

„Sa druge strane, prilično velika grupa proruski orijentinranih osoba iz Ukrajine vidjela je mogućnosti za napredak u aneksiranim regijama“, napominje Prokopenko.

Ali još uvijek ima ljudi koje privlači prilika da profitiraju od državnih ugovora — barem za sada.