Deripaskina diplomatija: lažne nade i igre Kremlja

Otkrića ruskog oligarha jednostavno su u skladu sa političkom linijom Kremlja, kao dio složene mreže manevrisanja i obmane. Kako Vladimir Putin igra igru na duge staze, Zapad mora ostati na oprezu.

Prije nešto više od godinu dana Jevgenij Prigožin je pokrenuo svoj osuđeni marš na Moskvu. Dok je svijet iznenađeno gledao, mnogi su se zatekli kako paradoksalno žele njegov uspjeh. Ipak, iznenadni kraj njegovih neprijateljstava prema ruskom establišmentu služi kao oštar podsjetnik da su stvari u Rusiji rijetko onakve kakvima se čine. Treba biti oprezan da se mahinacije ruskih glumaca ne uzimaju zdravo za gotovo.

Nedavno otkriće Olega Deripaske, oligarha i insajdera Kremlja, japanskim medijima da rat u Ukrajini neće imati pobjednika i da mora biti priveden kraju, nesumnjivo će izazvati buru komentara i stavova. Mnogi od njih sigurno spekuliraju o mogućim razdorima unutar Kremlja i promjeni mišljenja među ruskim elitama. Međutim, važnije je nego ikada pogledati dalje od naslova. U ovom slučaju, pažljivo čitanje kompletnih Deripaskinih komentara otkriva drugačiju priču.

Teško je zanemariti Deripaskino značajno, nezakonito stečeno bogatstvo i uticaj u političkim i ekonomskim sferama Rusije. Njegov uspon u poslovnom svijetu značajno je potkrijepljen udjelom u aluminijskoj industriji, kao vlasnika Rusala, jednog od najvećih svjetskih proizvođača aluminija.

Štaviše, važno je povući paralelu sa eho komorom koja se stvara sa uočenie dvije strane ruskih političkih barikada. Nedavno objavljeni stavovi ruskih opozicionara brzo su se fokusirali na ublažavanje sankcija i pregovore sa Putinom, dajući takve izjave samo nekoliko minuta nakon prve konferencije za novinare nakon razmjene zatvorenika koju podržavaju SAD. Neki su, također, odbili da ponude čak i verbalnu podršku Oružanim snagama Ukrajine.

Zašto Rusija promovira lažni 'Plan B'

Ukrajinska ofanziva koja je u toku u regionu Kursk predstavlja značajnu zabrinutost za rusko rukovodstvo. Dok Kremlj malo razmišlja o onima koji su uhvaćeni u borbama, granica između Ukrajine i Rusije je mnogo manje branjena od linija fronta unutar Ukrajine. Dugotrajna i opsežna ofanziva na ovom području mogla bi imati značajne posljedice. Dok se Kremlj uspio oporaviti od Prigožinovog marša, sumnja se da bi preživjeli marš na Moskvu predvođen predsjednikom Volodimirom Zelenskim. 
Nije tajna da je nabavka konvencionalnog naoružanja problem za Rusiju. Bez ove nestašice, ne bismo bili svjedoci krajnje ponižavajućeg putovanja zvaničnika iz Kremlja u Sjevernu Koreju. Široko rasprostranjeno uvjerenje da je Iran spasio Rusiju u Ukrajini osiguranjem bespilotnih letjelica i drugog oružja ne može pomoći, ali može narušiti prestiž Rusije, kako u zemlji tako i u inozemstvu.
Duga igra Kremlja, koja se bori za potencijalnu pobjedu Donalda Trumpa na predstojećim američkim izborima, dok podstiče rat velikih razmjera na Bliskom istoku, možda neće biti toliko korisna za Rusiju, kao što se prvobitno očekivalo. Ostaje nada za nastavak demokratskog držanja Bijele kuće na izborima u novembru, čak i ako se situacija kasnije pogorša.
Kao takav, plan B mora biti napravljen. Ovaj plan bi uključivao pokazivanje želje Kremlja za pregovorima, čak i ako to dolazi iz nezvaničnih izvora, i njegovanje spremnosti među očiglednom ruskom opozicijom da podrži ove planove. Sve se to, međutim, događa pod striktnim razumijevanjem da Kremlj ostaje nepopustljiv u svom prvobitnom planu: da zauzme ukrajinsku terirotiju i potčini milione Ukrajinaca koji na tim teritorijama žive.
Iako bi Putin mogao pokazati farsičan prikaz pregovora, moramo ostati svjesni da on ne može priuštiti ništa manje od ishoda koji se može pretvoriti u pobjedu u Ukrajini. Oni koji pozivaju na ublažavanje sankcija, pregovore ili smanjenje podrške vojnoj pobjedi Ukrajine, jednostavno ignoriraju nezakonite akcije Rusije i kontinuirane svakodnevne napade na civile u Ukrajini.
Kako se rat odugovlači, ključno je održavati jasno razumijevanje ruske taktike. Svaki nagoveštaj da ruska elita, uključujući ličnosti poput Deripaske, ublažava svoj stav mora se posmatrati sa dubokim skepticizmom. Njihove riječi, pažljivo osmišljene da služe interesima Kremlja, nisu znak istinskog neslaganja, već još jedna strategija u dugoj ruskoj igri moći i uticaja.
Iako se unutar ruskog establišmenta može šuškati o promjenama, ne treba ih zamijeniti sa istinskim pozivima na mir ili reforme. Zapad mora ostati na oprezu, nastavljajući podržavati ukrajinsku borbu za suverenitet, istovremeno prepoznajući pravu prirodu snaga koje igraju u Moskvi. Ulozi su previsoki da bi ih pokolebale lažne nade i obmanjujuće izjave koje izviru iz koridora Kremlja.