Deportacija i prevaspitavanje: život u okupiranim područjima Ukrajine

 

Prijevremeno glasanje na ruskim predsjedničkim izborima već je počelo u okupiranim područjima Ukrajine, a zvaničnici koji nose glasačke kutije idu od kuće do kuće u nekim područjima, u pratnji vojnika.

Pošto su kritičari i protivnici ućutkani, prognani ili ubijeni, očekuje se da će Vladimir Putin biti izabran na još šest godina kada se birališta zatvore sredinom marta. Četiri djelomično okupirana ukrajinska regiona, na koje Putin polaže pravo kao na rusku teritoriju od 2022. godine, imat će posebnu ulogu u glasanju.

Slika koju će ruska televizija prenijeti gotovo je jednako predvidljiva kao i konačni rezultat: pažljivo odabrane slike zahvalnih Ukrajinaca, oduševljenih što su dovedeni pod rusku vlast.

To će biti poruka lokalnom stanovništvu da ne postoji alternativa ruskoj kontroli i ispričati priču ljudima unutar Rusije o navodno sretnom stanovništvu koje pozdravlja svoje nove vladare. Narativ će, također, biti posebno pripremljen za publiku jednog – Putina – rekao je visoki ukrajinski sigurnosni zvaničnik.  

„Najviše, rezultati će se odnositi na to da će elite pokazati caru da ga ljudi na njegovim novim teritorijama zaista vole”.

Ali prava priča je sasvim drugačija, kao što je pokazala istraga Guardiana o životu u jednoj od četiri oblasti koje je Rusija djelimično pripojila 2022. godine: regionu Zaporožja.

Deseci intervjua sa sadašnjim i bivšim stanovnicima, kao i informacije iz dokumenata Kremlja koji su procurili, sugeriraju da će izbori biti još jedna faza u pokušajima Rusije da učvrsti svoju vlast na okupiranoj teritoriji, kao papir tanak sloj legitimiteta vlasti prinudom, terorom i zamjenom stanovništva.

Ruske vlasti su koristile prijetnje i nasilje od prvih dana okupacije. Moskovske trupe preuzele su oko dvije trećine regije Zaporožja u prvim sedmicama rata, nasilno osvojivši gradove Melitopolj i Berdjansk bez većih borbi i preuzele kontrolu nad nuklearnom elektranom Zaporožja, najvećom u Evropi. Linija fronta se konačno smjestila oko 20 milja južno od grada Zaporožja i od tada se gotovo nije pomjerila.

U svakom gradu, jedna od prvih radnji ruske vojske po dolasku bilo je zadržavanje lokalnih vođa i pritisak na njih da rade za okupatore. Većina gradonačelnika je odbacila pritisak i odbila sarađivati.

U gradu Moločansku, sa predratnim stanovništvom koje je brojalo oko 12.000 ljudi, Rusi su uhapsili gradonačelnicu Irinu Lipku, zajedno sa njenim zamjenikom, sekretarom i vozačem. Smještena je u ćeliju bez zraka u podrumu policijske stanice u obližnjem gradu Tokmak.

Većinu noći su je dovodili na spratu gdje su ih ispitivali ljudi sa balaklavama na glavama, koji su tražili da pristupi Rusima. Ako odbije, rekli su, bit će joj suđeno za "antirusku agitaciju" i doživotno će provesti u sibirskom zatvoru. I njeni sinovi bi bili u nevolji, rekli su. Noću je iz susjednih ćelija čula vriske i jauke muškaraca koje su mučili.

“Imala sam halucinacije, počeli su mi se pričinjvati glasovi moje djece. Razmišljala sam: ‘Šta bih radila da je moj sin mučen ispred mene?’”, prisjetila se Lipka.  

Ipak, uspjela je smoći snage da se odupre i nakon 24 dana zatočeništva puštena je na slobodu. Dvije sedmice kasnije pobjegla je na teritoriju pod kontrolom Ukrajine.

Širom okupirane teritorije, bilo je sličnih “razgovora” sa gradonačelnicima i lokalnim čelnicima. Na kraju su Rusi postavili marionetske vlasti u svaki grad i selo. Ponekad su prijetnjama iznuđivali pristanak. Ponekad su sa ljutnjom prisluškivali bivše zvaničnike, koji su postali voljni saradnici ili oportunisti bez iskustva u upravljanju. U gradu Vasilivka, lokalni glumac koji je vodio agenciju za fotografiranje djece preuzeo je mjesto gradonačelnika.

Sve one koji su pristali na saradnju čekaju duge zatvorske kazne ako Ukrajina vrati teritoriju.

 

Deportacije

 

U periodu od jula 2022. do maja 2023. godine, ruske okupacione vlasti u regionu Zaporožja imale su zvaničnu politiku deportovanja stanovnika koji su se bavili labavo definiranom aktivnošću „diskreditacije organa ruske moći“. Vlasti su sa ponosom objavile jezive video snimke maskiranih muškaraca koji čitaju naredbu za deportaciju drhtavim žrtvama, a zatim im naređuju da hodaju preko linije fronta prema ukrajinskoj teritoriji, bez ičega.

 

U nedavnom intervjuu sa ruskim video blogerom, guverner Zaporožja kojeg je postavila Rusija, bivši ukrajinski poslanik Jevgenij Balicki, predstavio je ove deportacije kao humanitarnu mjeru.

„Šta da radim sa ženom sa troje djece, koja ima različite poglede i ne vidi Rusiju kao svoju domovinu? Ona ne misli da je ono što se dešava stvarno. Šta, da je ubijemo? Očigledno, samo smo ih uputili... Nismo željeli imati krv nevinih ljudi na našim rukama, samo zato što ne misle kao mi”, rekao je Balicki.

Deportacije su se intenzivirale nakon takozvanog “referenduma” u septembru 2022. godine. Navodno popularna demonstracija podrške aneksiji od strane Rusije, nezakonito glasanje je zapravo ponudilo lokalnim vlastima još jedan način da otkriju potencijalne ukrajinske simpatizere.

Jedan muškarac u 70-im godinama, koji je tražio da ga ne identificiraju, jer ima rođake koji još uvijek žive na okupiranoj teritoriji, ispričao je kako je nekoliko mještanki hodalo ulicom u njegovom selu, u pratnji naoružanih ruskih vojnika, idući od kuće do kuće s kutijom za glasanje na referendumu. Nije želio glasati, rekao im je. Rekli su mu da je to u redu i zapisali to pored njegovog imena.

Kasnije te noći, grupa vojnika je upala u njegovu kuću, oborila ga na zemlju i počela ga tući i šutirati. Nakon nekoliko minuta, rekli su mu da će se vratiti za nekoliko dana i da će on biti zvanično deportovan iz regiona, kao opasan antiruski element.

Otišao je samovoljno, sa jednom torbom u kojoj su bile stvari, i sada živi u jednoj prostoriji stana u malom gradu u Poljskoj, jedan od desetina hiljada Ukrajinaca iz Zaporoške regije protjeranih iz svojih domova. Iza sebe je ostavio članove porodice, grob supruge, stoku, auto i kuću u kojoj živi od 1970-ih.

“Moje tijelo je ovdje, ali moja duša je tamo. Kod kuće sam bio neko koristan. Ovdje je strana zemlja, strani jezik. Nikome nisam potreban”, rekao je.

 

Otmice

 

Osim deportacija, ruske vlasti su kidnapovale hiljade lokalnih Ukrajinaca koji se smatraju opasnim zbog svog proukrajinskog opredjeljenja. Mnoge porodice mjesecima nemaju vijesti o svojim nestalim srodnicima.

U maloj kući na periferiji Zaporožja, Tetiana Dolženko ispričala je priču o svom sinu Maksimu, IT stručnjaku koji je imao 31 godinu kada je počeo rat. Maksim je bio aktivan u ukrajinskim nacionalističkim krugovima od revolucije na Majdanu 2014. godine, a početkom maja tri naoružana muškarca stigla su u dom Dolženkovih u zoru. Razbili su prozore i vrata na porodičnoj kući i izvukli Maksima na ulicu. Tamo su ga svukli i počeli tući, prije nego što su ga ugurali u automobil koji je čekao.

Tetiana je išla od policijske stanice do policijske stanice tražeći informacije o svom sinu, ali niko joj nije mogao dati nikakve informacije. Tek u oktobru 2022. nekoliko ruskih vojnika došlo je u njen stan da joj kažu da je Maksim živ i da ga drže u podrumu udaljenom 10 minuta od njene kuće. Došli su, kako su rekli, da joj prenesu rođendanske čestitke od sina. Do ovog nekarakterističnog gesta dobre volje, pomislila je, došlo je zato što je jednog od vojnika mučila savjest.  

“Mogla sam mu vidjeti u očima da je shvatio u šta se upustio. Oči nikada ne lažu”, prisjetila se ona.

U decembru 2022. godine, ruska novinska agencija RIA Novosti objavila je snimak Maksima u kojem se tvrdi da je on nedavno uhapšeni ukrajinski nacionalista koji sada „dobrovoljno svjedoči“ o svojim zločinima. Video je barem dokaz da je Maksim još uvijek živ. Ali to je bilo njegovo posljednje pojavljivanja . Tetiana je čula glasine da je možda prebačen na Krim, gdje se nalazi mnogo kidnapovanih civila, ali o Maksimu nema vijesti već 14 mjeseci.

Tetiana je prošlog ljeta pokušala napustiti Melitopolj, ali joj je lokalna policija odbila dati dozvolu da napusti grad. Kako bi olakšala proces, ona je podnijela zahtjev za ruski pasoš, potez na koji su okupacione vlasti snažno ohrabrivale sve stanovnike. Da bi podigla pasoš, bila je primorana pjevati rusku himnu ispod Putinovog portreta.

U januaru je izašla sa novim pasošem i otputovala u Zaporožje. Putovanje je ranije trajalo 45 minuta - sada je potrebno četiri dana, u ogromnoj petlji kroz Rusiju, jer nije moguće preći liniju fronta.

Tetiana pokušava iznova započeti život u Zaporožju i traži posao. Ali nju muči gdje se nalazi njen sin.  

„Potreban mi je, on je sve što imam“, rekla je Tetiana.

U februaru je ukrajinska služba sigurnosti SBU rekla Tetiani da je Maksimovo ime uključeno na listu koja je dostavljena Rusima, tražeći od njih da potvrde njegovu lokaciju. Ali Rusi nisu htjeli potvrditi da drže zarobljenika tog imena.

Ivan Fedorov, guverner regije Zaporožja imenovan u Kijevu, rekao je u intervjuu da su Rusi kidnapovali 1.000 civila samo iz Melitopolja.  

“Neki su se pojavili u ruskim sudnicama, neki su u zatvoru na Krimu ili u Rusiji. Ali za gotovo polovinu njih, nemamo apsolutno nikakve informacije o tome gdje se nalaze”, rekao je Fedorov.

 

Ponovno naseljavanje i prevaspitavanje

 

Dok su mnoge funkcije u javnom sektoru okupacijskih vlasti date kolaboracionistima, tvrda ivica ruske moći – provođenje zakona i sigurnosne službe FSB – svi uposlenici su uvezeni iz Rusije.

Šef FSB-a u regionu Zaporožja kojeg je postavila Rusija, Aleksandar Gaglazov,  prebačen je sa funkcije šefa regionalnog FSB-a u ruskoj oblasti Tambov, dok je šef moćnog ruskog istražnog komiteta Aleksandar Carakajev došao čak sa posla na ostrvu Sahalin, osam vremenskih zona udaljenom dalekom istoku Rusije.

Pored čvrste moći, Rusi su pokrenuli propagandnu akciju kako bi zadržali kontrolu nad porukama.

Niz internih finansijskih dokumenata Kremlja, koji su procurili na estonsku web stranicu Delfi i podijeljeni sa nizom drugih medija, uključujući Guardian, pokazuje razmjere ovih napora.

U jednom dokumentu iz januara 2023. kaže se da je 6,6 milijardi rubalja izdvojeno za različite projekte na okupiranim teritorijama koji se odnose na obuku novih državnih službenika, „obrazovne programe među mladima” i uvođenje infrastrukture Roskomnadzora, ruskog internet cenzora koji blokira i uklanja “nepoželjne” web stranice i prati korištenje weba.

Tabela iz juna 2023. prikazuje federalni budžet za nekoliko novih propagandnih medijskih resursa u okupiranom Zaporožju, uključujući web stranice, Telegram kanale i influensere. Kaže se da je 144 miliona rubalja izdvojeno za region za 2023. i predlaže da se ovaj iznos udvostruči za 2024.

Predloženi budžet za jednu novu kuću, vzaporozhye.ru, uključivao je plaće tri novinara dovedena iz Moskve, iznajmljivanje ureda, dva automobila, novac za izvještavanje o putovanjima i za korporativne zabave.

Sajt već radi, a objavljuje svakodnevnu propagandu i nadrealne hronike okupacije. Tako je nedavno objavljena vijest da je brigada radnika iz ruske regije Čuvašije uklanjala bilborde iz ukrajinskog doba i zamjenjivala ih ogromnim Putinovim citatima.

Provjera imena i lica službenika lokalne samouprave prikazanih u tekstovima na vzaporozhye.ru putem Google pretraživanja i tehnologije za prepoznavanje lica pokazuje da su čak i uposlenici na nižim nivoima većinom dovedeni iz Rusije.

U jednom tekstu, Ana Moskalec, očigledno šefica Zaporožskog ogranka Saveza novinara Rusije, govorila je o radu „naših lokalnih novinara“. Zapravo, Moskalec je stigla u Zaporožje tek nakon ruske aneksije. Prije toga je bila urednica Oktjabrskog naftnog lista, malih lokalnih novina u ruskoj regiji Baškortostan.

 

Izbori i budućnost

 

Posljednjih sedmica, ruski zvaničnici su išli od kuće do kuće, izvijestilo je nekoliko ljudi koji još uvijek žive u regiji, provjeravajući koje su kuće prazne i ko bi mogao biti preseljen te vrše pritisak na Ukrajince koji to još nisu učinili da uzmu rusko državljanstvo.

U zgradi univerziteta u Zaporožju općinski čelnici raznih okupiranih gradova rade u egzilu, po jedan grad po učionici. Lipka, gradonačelnica Moločanska, rekla je da se ljudi koji su ostali pod okupacijom mogu podijeliti u tri kategorije: oni koji podržavaju rusku vlast, stariji ljudi koji su pootkupljeni obećanjima o većim penzijama i oni koji drže pognute glave i tiho čekaju ukrajinsku vojsku.

U jednoj kući na teritoriji pod kontrolom Ukrajine, nekoliko ljudi je šaputalo priče o tihom prelasku preko rovova kako bi se osvetilo Rusima i o genijalnim planovima krijumčarenja eksploziva partizanima na okupiranoj teritoriji. To su priče za kasnije, za udžbenike istorije, rekli su. Reći im sada riskiralo bi razotkrivanje metoda.

Prijetnja od strane partizana dovela je ruske vlasti na ivicu, a sigurnost se dodatno pojačava prije glasanja. Ali bit će potrebno više od partizana da se zauvijek zbaci ruska vlast, a neuspjeh ukrajinske vojne kontraofanzive prošle godine bio je psihološki udarac za proukrajinske stanovnike teritorije.

„Bilo je sve teže čekati pa sam prodao svoj namještaj i televizor da bih dobio novac za put i konačno otišao“, rekao je Pavlo Dvorecki, 58, koji je nedavno stigao u Zaporožje iz Moločanska i bori se da progovori bez suza.  

Njegov sin se bori u ukrajinskoj vojsci, što je značilo stalne pretrage i racije u njegovoj kući od strane ruskih trupa. Prijatelji su ga zvali nedugo nakon što je otišao da mu kažu da se 10 ruskih vojnika sada uselilo u njegovu kuću.

Do sada je oko polovina stanovništva regiona dobrovoljno otišla, pored deportovanih ili kidnapovanih. Mnogi su sada u gradu Zaporožju, drugi su raštrkani drugdje u Ukrajini i širom Evrope, nadajući se da će ukrajinska vojska osloboditi teritoriju i da se mogu vratiti kući.

Fedorov je rekao da vjeruje da trenutno stanovništvo okupiranih područja broji 250.000 prijeratnih stanovnika, uz dodatnih 150.000 novopridošlih Rusa, uključujući vojsku, policiju i civile.  

“Pokušavaju promijeniti genotip naše populacije”, rekao je Fedorov.  

Dodao je da očekuje dalji pritisak nakon izbora, na građane koji su odbili glasati.

 

Sa teritorije pod kontrolom Ukrajine, policija i služba sigurnosti SBU prate događaje u okupiranim područjima i sastavljaju liste lokalnih saradnika za kasniju upotrebu. U Moločansku je službenik zadužen za vojnu regrutaciju otišao Rusima, kao i lokalni odbornik koji je napisao gradsku himnu. Lipka čak ima prijatelje koji su pristali na saradnju, a ona se i dalje bori da shvati njihove razloge.  

„Imam žele u glavi“, rekla je tužno.

Svima je na umu šta će se dogoditi ako i kada Ukrajina povrati teritoriju. U gradovima poput Izjuma, koji je bio okupiran samo pet mjeseci 2022. godine, optužbe i sumnje su bili sveprisutni kada je Ukrajina ponovo preuzela kontrolu. U regiji Zaporožja, gdje okupacija traje dvije godine, rasplet motivacije ljudi i uočavanje nejasne granice između preživljavanja i saradnje bit će trnovit i vjerovatno bolan zadatak.

“Kako ponovo izgraditi mir i slogu među našim građanima? To će biti veliki problem, jedan od najvećih problema”, rekao je Fedorov.