Deportacija direktora, podmićivanje roditelja i "ruski standardi". Šta nije u redu sa obrazovanjem djece u okupiranim dijelovima Ukrajine

"Zbog ljudi poput vas, ne možemo kako treba započeti proces nastave i učenja u novim regijama Rusije. Uplašili ste nastavnike, roditelje i djecu. Dokle god ste ovdje, škola neće raditi kako treba. Zato ćemo vas deportovati".

Ove riječi izrekao je službenik FSB-a Anatoliju Kotenku, direktoru škole u Oleksijevki na okupiranim teritorijama Zaporoške oblasti, nekoliko sati prije njegovog nezakonitog protjerivanja u aprilu 2024. godine.

Nakon toga, rekao je direktor, u školu je stiglo šest nastavnika. Gotovo godinu dana kasnije, krajem januara 2025. godine, Rusi su protjerali Serhija Serdiuka, još jednog direktora iz susjednog sela Komiš-Zoria, navodeći iste razloge za njegovu deportaciju.

Oba direktora su odbila saradnju sa Rusima, koji su odmah po dolasku u proljeće 2022. godine okačili ruske zastave na školske zgrade umesto ukrajinskih i pokušali organizirati nastavu i učenje po ruskim standardima.

Od direktora su oduzeli ključeve škola, natjerali ih da vrate svu kompjutersku opremu koju su nastavnici ponijeli kući i natjerali ih da okupe nastavni kadar za susret sa okupatorima. Jednom je Kotenko skoro ubijen zbog sumnje da je sarađivao s ukrajinskim vlastima.

„Dana 14. septembra 2022. godine ponovo su došli maskirani ljudi sa puškama. Počeli su provjeravati kompjutere. Ništa nisu našli. Rekli su mi da im dam lozinku za mail, a moj računovođa je imao. Stavili su me u auto i odvezli u stepu 10 kilometara od sela. Stali su. „Odgovori mi, zašto ne bismo pucali?“ Ukrajina je bombardovana zbog ljudi poput vas u Donbasu’. Ali oni su me pustili. Kotenko je odatle morao pješice kući.

Isključenje direktora ništa nije doprinijelo poboljšanju nivoa obrazovanja u ruskim školama koje su otvorene u regionu. Nekvalifikovani i nedovoljno kvalifikovani nastavnici i dalje predaju tamo, a djeca ne dobijaju adekvatan nivo obrazovanja. Naprimjer, nedostaje nastavnika fizike i matematike.

"Stariji učenik drži lekcije za mlađe učenike"

Ogromna većina nastavnika u ukrajinskim školama nije pristala na saradnju sa Rusima, a novo osoblje nije uvijek sposobno predavati gradivo. Prema lokalnim direktorima, ponekad čak zamole srednjoškolce da pomognu.

Rusi nisu mogli ponovo otvoriti školu u Komiš-Zori jer su prostorije bile teško oštećene, pa su u školskoj 2022-2023. godini roditelji bili primorani slati djecu u škole u susjednim selima. Jedn aod njih još uvijek nema nastavnika matematike i fizike.

Osim toga, viši nastavnici u okupacionoj školi nemaju nikakvih problema da koriste srednjoškolce da drže časove.

"Srednjoškolac drži lekciju srednjoškolcima. Ili se časovi jednostavno ne održavaju", rekao je Serdiuk.

Okupatori su uništili ukrajinske udžbenike. Novi nastavnici podučavaju učenike iz bilješki ili šačice udžbenika na ruskom jeziku koji su doneseni iz gradova koje su zauzeli Rusi u novookupiranim regijama. Još uvijek postoji nedostatak udžbenika. Djeca uče samo ruski. Ukrajinski se uči kao izborni jezik.

"Roditelji shvataju da njihova djeca ne uče, da ne dobijaju ono znanje koje bi željeli da imaju u školi. I sami roditelji, koji su zabrinuti za budućnost svoje djece, kažu da im djeca postaju gluplja jer ne dobijaju odgovarajuća objašnjenja gradiva. Ili ako dobiju, to je ovako, pročitano sa papira", rekao je Serdiuk.

Kotenko je rekao da su Rusi uništili i arhivu škole u Oleksijevci, koja je sadržavala školsku evidenciju.

"Ako neko od učenika treba uvid u svoje ocjene, to više neće biti moguće", objasnio je Kotenko.

Uništene su i radne isprave, što onemogućava isplatu penzija nekim zaposlenima koji žive na okupiranim teritorijama.

"Istina je da nedostaje nastavnika. Ali treba napomenuti da se Ruska Federacija fokusira na to da ima mjesta zamjenika načelnika za ideološko obrazovanje. Odnosno, ljudi koji su odgovorni za vođenje ideoloških aktivnosti. Učenje i ukupni razvoj djece uopće nije prioritet. Oni moraju proizvoditi ideološki motivirane vojnike koji nemaju nultu kritičku državu i ne postavljaju pitanja zašto Rusija nema kritičko razmišljanja“, objasnila je Vira Jastrebova, direktorica Istočne grupe za ljudska prava.

Mrkva i štap

U ljeto 2022. godine, okružni komandant i njegove pristaše postavili su obavještenja u okolini Aleksijevke u kojima je pisalo da će se škola i vrtić u selu otvoriti u septembru. Roditeljima koji svoju djecu nisu poslali u nove ustanove prijetile su kazne i inspekcije socijalnih službi.

Direktori kažu da je prve godine oko polovina djece koja su ostala pod okupacijom išla u okupacione škole. Roditelje koji su odbili da pošalju svoju djecu u školu su zaista posjećivali predstavnici socijalnih službi, u pratnji naoružanih vojnika, i prisiljavali ih da ih pošalju. Na kraju, pod ovakvim pritiskom, do školske 2024-2025. godine sva djeca koja su ostala pod okupacijom krenula su u ruske škole.

No, Rusi nisu koristili samo štap u obliku prijetnji roditeljima. Koristili su i mrkvu u vidu raznih novčanih poticaja. Prema riječima očevidaca koje je intervjuirao The Reckoning Project, Rusi su, kako bi podstakli djecu da uče u ruskim školama, izvršili velike popravke u prostorijama nekih obrazovnih institucija i ponudili roditeljima novac u zamjenu za slanje djece u školu.

"U principu, niko nije bio prisiljen ići u školu štapom. Ali namamili bi nas unutra", rekla je Olena (ime je promijenjeno zbog privatnosti), učiteljica iz okupirane Donjecke oblasti. "Kada sam bila tamo, prikupljali su dokumente. Oni koji su slali svoju djecu u školu bili bi nagrađeni sa 10.000 rubalja (oko 120 američkih dolara)." Olena nije sarađivala sa Rusima; svjedočila je tome u jednoj od škola u proljeće 2022. godine. Kasnije se preselila na teritoriju Ukrajine pod kontrolom vlade.

"Vi živite na ovoj teritoriji ilegalno"

Nakon što su oba direktora odbila saradnju sa Rusima, predstavnici okupatorskih struktura vlasti počeli su ih redovno posjećivati. Prema riječima nastavnika, nikada se nisu predstavili. Nosili su oružje i gotovo uvijek nosili balaklave. Tokom ovih posjeta, snage sigurnosti su od Kotenka, Serdiuka i njihovih porodica oduzele njihove ukrajinske pasoše i mobilne telefone. To se dogodilo Kotenku u augustu 2023., a Serdiuku u decembru iste godine.

Nakon toga, 16. aprila 2024. godine, Kotenkove su ponovo posjetile snage sigurnosti. Ponovo su ga, ne predstavljajući se, predočili dokument okupaciono-migracione službe u kojem se tvrdi da je par "počinio upravni prekršaj - nezakonit ulazak na teritoriju Ruske Federacije". Dali su im sat vremena da spakuju svoje stvari.

„Rekao sam: ‘Šta? Živim ovdje 61 godinu!’ – ‘Imaš li pasoš?’ – ‘Ne, nemam.’ – ‘Znači, ušao si ilegalno.’ – ‘Oduzeo si nam pasoše!’ – ‘Ne znamo ništa o tome. Nemaš pasoš, pa živiš na ovoj teritoriji, eto, ilegalno je’. Počeli smo da se pakujemo“, rekao je Kotenko.

Odvezeni su u Berdjansk u odvojenim kolima.

"Stavili su nam ove crne plastične kese sa logom BMW-a na glavu. Tako da sada moja žena ne može da se natera da kupi BMW plastičnu kesu na pijaci", objasnio je Kotenko.

„Odveli su nas u neku fabričku kancelariju, gdje smo bili šest dana.

Dana 22. aprila odveli su par Kotenko u Melitopolj, a odatle preko granice u Gruziju. Natjerali su ih da potpišu dokument o deportaciji u kojem piše da im nije dozvoljen povratak kući 20 godina. Nisu im dali kopiju dokumenta, rekavši „Ne treba vam“.

Porodica Serdiuk je 25. januara 2025. godine deportovana na isti način. Serdiuk je rekao da je sam pokušao napusti okupirani dio Ukrajine, a na jednom od graničnih prelaza mu je izdat dokument da je podložan deportaciji na 40 godina. Rekao je da je njegovoj kćerki, koja je studentica, zabranjen ulazak na teritoriju Ruske Federacije – drugim riječima, u njihov vlastiti dom – u kojem žive 50 godina. Nedavno je Ukrajinska pravda objavila da su takve zabrane za Ukrajince postale široko rasprostranjene.

Rusi su upravo u Melitopolju, pre nego što su prešli granicu, objasnili direktorima da je razlog za deportaciju to što su navodno zastrašivali nastavnike i sprečavali okupacionu upravu da započne nastavu i učenje.

Strah i pohlepa su suprotnosti patriotizma

U školama na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine nedostaje nastavnika, kažu nastavnici koji su napustili okupaciju. Mnogi ukrajinski nastavnici odbili su sarađivati sa Rusima 2022. godine. Mnogi od njih su odavno napustili okupirane teritorije; neki ostaju ali ne rade u školama.

Oksana (ime promijenjeno zbog privatnosti), učiteljica je u školi u okupiranom dijelu Zaporoške oblasti, rekla je da je tokom dvije godine koliko je živjela pod okupacijom pokušavala izbjeći da je vide Rusi.

"Kada su se dovezli [do kuće], sakrila sam se. Jer život pod okupacijom nije javni život, i nije ono što je bio".

Zabrinuta za svoju sigurnost, nastojala je da ostane kod kuće i ni sa kim ne komunicira. Ali ona je pronađena i zamoljena je da sarađuje sa njima.

"Nisu me fizički tjerali. Prvih nekoliko dana, kada sam išla ulicom, zaustavili su me, znali su moje lične podatke i rekli su mi da je moj odmor gotov, da moram raditi. Rekla sam: 'Neću.' Rekli su: 'Kako ćeš preživjeti?' Rekla sam: 'Imam povrtnjak.' Ponovili su učiteljica: "Učiteljica je ponovila".

Aktivistkinja za ljudska prava Darija Kasianova, programska direktorica međunarodne dobrotvorne organizacije SOS Dječija sela Ukrajina i predsjednica odbora ukrajinske mreže za prava djeteta, istaknula je: "Postoji i druga strana ovog procesa, gdje su nastavnici rado prihvatili sve što se tamo dešava. Nastavnici koji su sarađivali sa okupatorima. Ne možemo im oduzeti mandat, mi sada štetimo ovoj djeci. Vrlo su kontrolirani: ako dijete ne dođe u školu prvi ili drugi dan, zašto nije išlo ako roditelji žele da odu sa djecom, a oni dođu u školu po dokumentaciju, škola je odmah obavijestila istražnu komisiju.

U izvještaju Amnesty Internationala iz oktobra 2024. godine, aktivisti za ljudska prava su primijetili da su nastavnici na okupiranim teritorijama Ukrajine primorani birati između bijega iz svojih domova i nastave u ruskim školama, gdje su učenici indoktrinirani ruskom propagandom.

"Ukrajinski nastavnici na teritorijama Ukrajine pod ruskom okupacijom podvrgnuti su prijetnjama i maltretiranju kako bi ih natjerali da rade protiv svoje volje. Suočeni su s oštrim izborom: ostaviti sve iza sebe i pobjeći ili postati dio obrazovnog sistema koji nastoji indoktrinirati djecu, uključujući opravdavanje agresivnog rata Rusije", citira izvještaj generalnog sekretara Amarda Agnea.

Prema tvrdnjama aktivista za ljudska prava, Rusi su nastavnicima koji nisu bili voljni da sarađuju prijetili nezaposlenošću, uskraćivanjem socijalne podrške i zdravstvene zaštite i

uvrštavanjem na takozvane crne liste osoba kojima je zabranjeno napuštanje okupiranih teritorija.

Anatolij Kotenko je, također, pomenuo ove liste. Rekao je da ne može ranije sam napustiti okupaciju, jer je od Rusa saznao da je već na listi nepoželjnih.

“Nisu me pustili van”, objasnio je Kotenko.

Kotenko je rekao da je ponosan na svoj kadar, jer je od 70 ljudi samo šest nastavnika, tehničar i mehaničar pristalo na saradnju sa Rusima. Osmjehuje se na reči oficira FSB, govoreći: "Takvo sam ja čudovište".

"Došao sam do formule da patriotizam ima nekoliko ili čak mnogo suprotnosti", dodao je Kotenko. „Strah i pohlepa su suprotnosti patriotizma. Nastavnici koji sada rade u okupiranoj školi, u zavisnosti od broja sati koje rade, primaju između 70.000 i 105.000 rubalja (oko 830-1.250 USD). Oni koji su dobili 5.000 do 6.000 ukrajinskih grivni, dobijaju 30.000-40.000 pod ruskom okupacijom“.

Za okupacione uprave, lojalnost lokalnih vlasti bila je prioritet, pa su zapošljavali ljude koji su prihvatili novi režim ili su vrbovali učitelje iz Rusije. Ali s obzirom na prilično tešku socio-ekonomsku situaciju na okupiranim teritorijama od okupacije, malo ljudi je bilo voljno radi u školama pod okupacijom, uprkos visokim platama“, rekla je Yastrebova.

"Ono sa čime nemaju poteškoća je dovođenje militanata iz ilegalnih oružanih grupa za propagandne aktivnosti. Djeca se istinski zombiraju. Prioritet okupacione administracije je militarizacija djece kroz obrazovnu komponentu. Ova ideološka komponenta je usađena u opšteobrazovne predmete kao što su historija, osnove odbrane i zaštita porodice. Oni to rade kako bi razvili privrženost Ruskoj Federaciji. Akcije i formiranje generacije koja je ideološki lojalna diktatorskom režimu Kremlja“, objasnila je Jastrebova.

Tekst je pripremljen u saradnji sa The Reckoning Project, globalnim timom novinara i advokata posvećenih dokumentovanju, izvještavanju i prikupljanju dokaza za istragu ratnih zločina.