CENUSA: (Geo)politička polarizacija u Gruziji i Moldaviji i šta je na kocki za EU i Rusiju

Bilo kakav scenario zamaha ove dvije zemlje prema Rusiji je malo vjerojatan u sadašnjim uslovima, ali je sve vidljivije da će kretanje ka EU biti obilježeno uticajnim "hibridnim" akterima. Dok evropsku putanju Gruzije remete elementi lokalnog oligarhijskog režima (Bidzina Ivanishvili), u Moldaviji destabilizujući igrači potiču iz otvoreno proruske opozicije (koje se smatraju centralnim elementima "pete kolone"), predvođene odbjeglim Ilanom Șorom. Politički rivali na evropskoj agendi u Gruziji i Moldaviji pozivaju se na evroskeptički narativ i žestoko promoviraju nacionalni suverenitet na račun proevropskih ideala.

EU i Rusija: različiti pristupi

Pristupi EU, sa jedne, i Rusije, sa druge strane, dijametralno su suprotni u odnosu na Gruziju i Moldaviju. Nudeći bezuslovnu političku podršku aktuelnoj moldavskoj vladi, Brisel rizikuje da naruši svoju reputaciju zanemarujući različite primjere odstupanja od evropske dobre prakse. Pogrešni koraci uključuju probleme u oblasti dobrog upravljanja (propust na konkursu za imenovanje generalnog tužioca, itd.), nedostatke u upravljanju javnom imovinom (sumnje u namještanje određenih tendera) i druge propuste. Nasuprot svom tolerantnom odnosu prema situaciji u Moldaviji, evropske institucije su veoma glasne o političkim dešavanjima u Gruziji, gdje vlada namjerava uvesti zakonske odredbe koje bi mogle stigmatizirati civilno društvo, čije aktivnosti zavise od zapadnog finansiranja. I diplomatski i zakonodavni ogranci EU upozorili su Tbilisi da je usvajanje restriktivnih pravila protiv nevladinih organizacija (NVO) protivno evropskim izgledima te zemlje južnog Kavkaza.

Sa druge strane, Rusija pokušava da iskoristi situaciju u dvije zemlje Istočnog partnerstva. Moskva podržava proruske moldavske snage političkim, medijskim i finansijskim sredstvima (ideja „subvencija“ za penzionere u Gagauziji, itd.). Geopolitička polarizacija u Moldaviji favorizira Rusiju uoči predsjedničkih izbora i referenduma 2024. Rusija, također, ima koristi od sve većeg neslaganja između gruzijske vlade i civilnog društva i opozicije. Nedostatak političkog dijaloga nastavlja da narušava koheziju unutar Gruzije i usporava ili čak blokira demokratsku tranziciju i evropeizaciju zemlje.

Gruzija: gledano kroz rusko razmišljanje  

Gruzijska vlada promovira zakon o "transparentnosti stranog uticaja", koji su glasovi građanskog društva i opozicije opisali kao "ruski zakon". Ni EU ni SAD nisu uspjele uvjeriti vladu u Tbilisiju ("Gruzijski san") da odustane od zakona.

 

Odredbama zakona se zahtijeva da se nevladine organizacije koje primaju više od 20 posto sredstava iz inozemstva registriraju kao "organizacije koje ostvaruju interese stranog uticaja" (Fondacija Friedrich Naumann, april 2024.). To ih može izložiti pretjeranim kontrolama i kaznama od skoro 9.000 dolara za nepoštivanje. Iako u okviru ovog zakona može biti ciljana gotovo svaka nevladina organizacija čije aktivnosti finansiraju eksterno, pažnja vlade je prvenstveno usmjerena na one subjekte koji se dodiruju sa  političkim procesima. To su organizacije civilnog društva koje prate izbore, kvalitet upravljanja (reforme, borba protiv korupcije, evropske integracije), vanjsku politiku itd. Nadalje, neke od ovih nevladinih organizacija, iako aktivne u Gruziji, implementiraju slične projekte vezane za Armeniju i Azerbejdžan.

Evropski parlament je u svojoj rezoluciji od 25. aprila upozorio gruzijsku vladu da će, ako zakon bude usvojen, protiv Ivanišvilija biti primijenjene pojedinačne sankcije. Nadalje, osim što bi ugrozio status zemlje kao kandidata za EU, kontroverzni zakon mogao bi uticati na liberalizirani vizni režim sa EU. Predstavnici nevladinih organizacija, zajedno sa mladima, ali i opozicije (u pozadini) razumiju rizike koje prijedlog zakona nosi za pravilno funkcioniranje civilnog društva (finansijska stabilnost i politička nezavisnost) i za nastavak evropskog pravca zemlje. Zato je pokret koji organizira proteste protiv ovog zakona masovan. Stupanje na snagu takvog zakona moglo bi Gruziju približiti autoritarnoj praksi Rusije i Azerbejdžana. Indirektni korisnici ovog zakona bit će odgovarajući režimi Vladimira Putina i Ilhama Alijeva. "Autokratizacija" Gruzije će je udaljiti od Zapada, i EU i NATO (SAD), što bi predstavljalo strateški dobitak za Moskvu bez ikakve direktne intervencije. Na kraju, nametanje strogog režima civilnom društvu u Gruziji će dovesti do egzila. Tradicionalna uloga Gruzije kao centra za demokratizaciju Kavkaza bit će ozbiljno ugrožena.

Moldavija: taktika proruskih snaga

Rizik da će predsjednički izbori i jesenji referendum postati meta ruskih provokacija je neizbježan. Sa jedne strane, Moskva vidi atraktivnu geopolitičku priliku, budući da je osrednji socioekonomski učinak vlade smanjio njen stepen legitimnosti u društvu. Dodatak ovoj ranjivosti je namjera vlade da kombinira predsjedničke izbore s ustavnim referendumom kako bi olakšala ponovni izbor predsjednice Maje Sandu. Iako bi ovaj izborni proces mogao dati prednost Partiji akcije i solidarnosti (PAS), kombiniranje izbora sa referendumom moglo bi mobilizirati i anti-Sandu i euroskeptične (i pro-evroazijske) glasove, kroz međusobnu kombinaciju.

Sa druge strane, Rusija je uspjela znatno diverzificirati svoj politički uticaj u Moldaviji. Paralelno sa tim, pored umjerenih proruskih snaga, koje predstavljaju socijalisti i Igor Dodon, Moskva radikalizira političke grupe povezane sa Ilanom Şorom, koje su zabranjene ili isključene iz lokalnih izbora 2023. godine. "Radikalni" elementi predvođeni Şorom dozvoljavaju Moskvi da destabilizira vladu u Kišinjevu, koja je tada primorana da poduzme mjere kako bi osigurala nacionalnu sigurnost. Istovremeno, određene mjere vlasti koje nisu u skladu sa važećom zakonskom regulativom mogu višestruko povećati broj nezadovoljnih. Primjer za to je konfiskacija novca koji su iz Moskve donijeli građani Moldavije povezani sa Şorom, a koja ne prelazi zakonski limit (oko 10.000 eura po osobi). U tom kontekstu, "umjereni" politički elementi povezani s Igorom Dodonom normaliziraju se od strane javnog mnijenja koje traži podnošljive alternative, koje se suprotstavljaju cilju koji promovira vlada: obnavljanju mandata Maie Sandu.

Pritisci koji će se vršiti kroz Șor grupu će najvjerovatnije dobiti veći stepen sofisticiranosti. Visok nivo uključenosti građana u odnose sa Șorovom grupom u zamjenu za naknadu („političko podmićivanje“) održat će se zbog visokog nivoa siromaštva i visokog javnog prihvatanja takve vrste korupcije.

Istovremeno, u Moldaviji će, u očekivanju hibridnih akcija, agencije za provođenje zakona neminovno postati represivnije i agresivnije. Ovo može stvoriti neželjene političke troškove za vladu, što će negativno uticati na popularnost evropskog puta uoči referenduma.

U zaključku, uspostavljanje pravnih mehanizama za inhibiciju civilnog društva u Gruziji ili nesrazmjerne reakcije vlade Kišinjeva protiv ranjivih društvenih kategorija, koje su regrutirale proruske snage u političkim igrama, mogle bi biti štetne za evropsku agendu. Konačno, političko i socijalno nejedinstvo u ovim zemljama služi interesima Rusije i moglo bi dodatno zakomplicirati širenje EU na istok.