‘Čemu sve ovo?’: Ruski dezerteri pozivaju bivše saborce da im se pridruže

Sjedeći u podrumskom studiju skrivenom u centru Jerevana, Artjom je razmišljao o svojoj odluci da napusti rusku vojsku nakon godinu dana provedenih u borbama u Ukrajini.

Samo dvije sedmice ranije, ovaj bivši komandir voda živio je u rovu. Od tada je napustio svoju funkciju i pobjegao u glavni grad Armenije.

“Nisam želio učestvovati u ovom ratu. Nisam želeo učestvovati u imperijalističkim namjerama našeg vladara”, rekao je Artjom. „Ali osećam krivicu pred Ukrajinom. Krivica što to nisam uradio ranije… Mogao sam reći ne, samo nisam znala kakve će biti posljedice.”

Artjom, koji je tražio da se njegovo prezime objavljuje iz straha za sigurnost, jedan je od sve većeg broja ruskih boraca koji su pobjegli iz vojske u posljednjih 20 mjeseci rata.

Dolazeći iz malog grada u južnom Sibiru, Artjom je rekao da se pridružio vojnom internatu kao tinejdžer "jer je vojska zvučala prestižno". Potpisao je trogodišnji ugovor sa ruskom vojskom, ali se ubrzo razočarao i kako su ruske trupe napale Ukrajinu, bio je stacioniran među regrutima za graničnu obuku.

Ali kako je ruska invazija posustala, prisiljavajući Kremlj da objavi veliku mobilizaciju, naređeno mu je da se pridruži borbama.  

“Rekao sam svojim komandantima da ne želim pucati u ljude. Znali su kakav je moj stav, čak i ako su me zbog toga maltretirali”, kaže Artjom.  

Artjom je dobio zadatak voditi jedinicu signalnog voda zaduženu za održavanje komunikacionih mreža, elektronskog ratovanja i obaveštajnih podataka na bojnom polju. Negirao je ubijanje Ukrajinaca u borbama i tvrdio da nije učestvovao niti svjedočio ratnim zločinima, kao što su ubistva ratnih zarobljenika i civila. Ali on se još uvijek bori sa svojom ulogom u borbama.

Rekao je da će mu biti rečeno da ćuti kada ponekad sa drugim vojnicima razgovara o svojim stavovima. "Mi smo u ratu, šta si ti izdajnik?" rekao je da će mu reći.

„Ne pokušavam se opravdati. Moj rad je omogućio drugim snagama da učestvuju u neprijateljstvima”, rekao je Artjom. “Tokom svog boravka tamo, stalno sam razmišljao kako da pobjegnem.”

Dezertiranje i "dobrovoljna" predaja kažnjivi su dugim zatvorskim kaznama u Rusiji, a Artjom je rekao da su mu komandanti prijetili zatvorom ako se usudi  napustiti svoju funkciju. Rekao je i da je čuo priče o tome da je službeno osoblje zatvoreno u podrume u istočnoj Ukrajini nakon što je odbilo da se bori, izvještaje koje su podržale nezavisne ruske novinske organizacije.

"Najgori scenario je bio da završimo u odredu 'Oluja-Z'", rekao je, misleći na takozvane "kaznene bataljone" poslane na najizloženije dijelove fronta sa velikim gubicima.

 

Šansa mu se pružila prošlog mjeseca kada mu je komandant dao nekoliko slobodnih dana, nakon čega je odlučio pobjeći uz pomoć ruske antiratne organizacije.

„Znao sam da imam samo dva-tri dana prije nego što počnu da me traže, pa sam morao biti brz“, rekao je Artjom.

Ruske vlasti su pokrenule krivični postupak protiv njega.

U Armeniju je stigao preko treće zemlje. Kao i u Gruziju i Kazahstan, Rusi mogu ući i u Armeniju bez vize, a sve tri zemlje služe kao logična prva stanica za one koji žele pobjeći od borbi.

Aleksej je drugi dezerter koji je razgovarao za Guardian u Jerevanu. Rekao je: „Ovdje vidite druge Ruse na ulici, a možda i ne znate da ste zajedno služili. To nije nešto o čemu pričate.”  

Za razliku od Artjoma koji je bio redovni vojnik po ugovoru, Aleksej je pozvan u sklopu mobilizacije Vladimira Putina u septembru 2022.

„Reći da sam bio šokiran kada sam mobilisan, ne bi značilo ništa“, rekao je Aleksej, koji je zatražio anonimnost. “Brzo smo shvatili da ćemo biti samo meso za ratnu mašinu.”

Opisao je kako su regruti poput njega dobili lošu opremu i nedostatak osnovne obuke: “Sami smo je kupili svojim novcem, uključujući uniforme i odjeću.”

Jednom u istočnoj Ukrajini, gdje je bio raspoređen u jedinicu za komunikaciju, Aleksej je rekao da je brzo iz prve ruke vidio da učestvuje u "ilegalnoj invaziji". Prisjetio se da je bio zapanjen kada mu je lokalni taksista rekao: "Bez obzira na sve, Ukrajina će ionako pobijediti."

"Sve ove priče o nekakvim nacistima u Ukrajini, razlog zašto smo započeli borbu to su samo prazne riječi", rekao je Aleksej.

Raspoloženje se u njegovoj jedinici pogoršalo tokom ljeta kada je Ukrajina krenula u kontraofanzivu i sve više žrtava.

“Tokom dana Ukrajina bi počela granatirati naše poziciju, a mi niste mogli promoliti glavu. Noću ste ipak morali ići na posao”, rekao je Aleksej.

Aleksej je opisao svakodnevne moralne dileme sa kojima se suočavao kao vojnik koji je učestvovao u ratu za koji je znao da je pogrešan.  

“Osjećao sam odgovornost za svoj tim, nisam želio da momci koje sam dobro upoznao umru, jer nisam uspio. Ali shvatio sam da postavljanjem komunikacijskih linija indirektno ubijam druge ljude”.

Rekao je da je svjedočio pijanim tučama među suborcima, tvrdeći da su neke od njih rezultirale smrtonosnim pucnjavama.  

“Kako je vrijeme odmicalo, vojnici su počeli razmišljati - čemu sve ovo? Mnogi od onih koji su bili oduševljeni borbom počeli su da sumnjaju u svrhu svega toga”.

Koristeći isti put za bjekstvo kao Artjom, Aleksej je na kraju stigao do Jerevana u septembru, nakon što mu je dozvoljeno da se vrati u Rusiju na kratku pauzu.

 

Obojici je u bijegu pomogla antiratna organizacija Idite Lesom sa sjedištem u Gruziji, idiom koji na ruskom doslovno znači "proći kroz šumu".

Fraza se najčešće koristi kao kletva, grubo prevedena kao „idi, jebi se“, što je jedan od vojnika rekao ruskim vlastima svojim dezertiranjem.

Osnivač Idite Lesom, Grigorij Sverdlin, rekao je da je njegova grupa do sada pomogla više od 500 ruskih vojnika da dezertiraju.

“Ako saznamo da je neko umiješan u ratne zločine, nećemo mu pomoći”, rekao je Sverdlin. “Ali mi nismo istražne agencije, mi rezonujemo pragmatično – čak i ako je uspio pucati tri puta, neka ne puca ni četvrti, pa će onda imati ko da istražuje ratne zločine.

“Vjerujemo da je to apsolutno ispravno i sa humanističke tačke gledišta i sa pragmatične – tako da Putin ima manje vojnika.”

Grupa je nedavno zabilježila primjetan porast zahtjeva onih koji žele dezertirati. Procjena je to potkrijepljena podacima ruskog sudskog sistema, gdje je, prema podacima nezavisne novinske kuće Mediazona, u prvoj polovini 2023. godine pokrenuto 2.076 krivičnih predmeta protiv vojnika optuženih da su napustili svoje jedinice bez službenog dopuštenja. Ovo je dvostruko više od ukupnog broja za 2022. i tri puta više od predratne brojke za 2021. Stvarni brojevi će vjerovatno biti veći s obzirom na sistematske pokušaje Kremlja da sakrije informacije o vojsci.

Darja Berg, šef odjela za pomoć i evakuaciju u Idite Lesomu, rekla je: „Neki od tih vojnika koji sada dezertiraju su povrijeđeni u borbama i ne žele se vratiti nakon što su vidjeli užas. Drugi su iscrpljeni, jer nisu imali smjenu otkako je počeo rat u Ukrajini.”

Skoro 50.000 ruskih vojnika poginulo je u ratu u Ukrajini, prema nedavnoj statističkoj analizi. Druga studija je pokazala da je rat u Ukrajini 2022. godine postao vodeći uzrok smrti mladih ruskih muškaraca.

„Brzo sam shvatio da se iz Ukrajine vraćaš ili bez nogu ili u kovčegu“, rekao je Aleksej.

Za sada, budućnost dvojice dezertera ostaje nejasna.

„Imam samo nejasnu ideju o tome šta je slijedeće… Nadam se da ću dobiti izbjegličku dozvolu u nekoj zapadnoj zemlji“, rekao je Artjom, dodajući da se ne oseća sigurno u Armeniji s obzirom na njenu blizinu Rusiji.

Ali traženje azila u Evropi moglo bi se pokazati teškim. Zapad nije smislio jedinstven pristup rješavanju zahtjeva za azil koji su podnijeli muškarci koji bježe od vojne službe ili od borbi.

Neki zapadni i ukrajinski zvaničnici tvrde da nuđenjem izbjegličkog statusa ruskim borcima, zemlja domaćin ih ne smatra odgovornim za invaziju. Litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis rekao je da Rusi koji se protive ratu "treba ostati i boriti se protiv Putina".

Drugi vjeruju da bi ohrabrivanje ruskih vojnika na dezertiranje naštetilo vojnim sposobnostima njihove zemlje i omogućilo konačnu pobjedu Ukrajine u ratu.

Pavel Filatjev, bivši padobranac, i Nikita Čibrin, bivši vojni mehaničar, pobjegli su iz ruske vojske iz Ukrajine i rekli su da još čekaju odluku nakon što su podnijeli zahtjev za azil Francuskoj, odnosno, Španiji.

 

Još jednostavnija je bila Artjomova poruka svojim bivšim drugovima.  

“Poručio bih svima koji su sada na frontu, onima koji me poznaju i možda prepoznaju... momci, nema potrebe da učestvujete u ovom zločinačkom ratu. Nema tu ništa sveto. Uvijek postoji izlaz.”