23.02.2024.

Bunkeri za utvrđivanje baltičkih granica

Sa ratom koji bukti odmah u blizini, baltičke države ubrzavaju regionalne mjere. Kada budu implementirane, one će postati važan element odbrane NATO-a.
Uz zabrinutost zbog sigurnosne situacije na Baltiku, Litvanija, Latvija i Estonija su se u januaru dogovorile da izgrade zajedničku baltičku odbrambenu liniju duž svojih granica sa Rusijom i Bjelorusijom.
Čini se da ideja koristi lekcije iz visoko efikasnih odbrambenih sistema koji su dobro funkcionirali u Ukrajini.
Prema riječima litvanskog ministra odbrane Arvydasa Anušauskasa, linija odbrane će uključivati kompleksan set mjera osmišljenih da ometaju kretanje neprijateljskih snaga koje napadaju Baltik.
Planovi uključuju mrežu od oko 600 utvrđenih bunkera samo u Estoniji, po cijeni od oko 64 miliona dolara i 18 kontramobilnih parkova u Litvaniji, gdje će biti uskladištena protivješačka i protivoklopna oprema, poput, tenkovskih zamki.
Odbrambeni teren će uključivati stvaranje prirodnih barijera kao što su drvoredi i produbljivanje drenažnih kanala u pograničnom području. Postojeće ograde sa elementima žilet žice duž litvanske i latvijske granice sa Bjelorusijom, koje su postavljene u kontekstu migrantske krize iz 2021-2022. godine iza koje je stajao Minsk, bile bi ugrađene u sistem utvrda.
Planovi iskorištavaju neke lekcije sa ukrajinskih ratišta. Iako je bilo uspješnih ofanziva Ukrajine i ruskih osvajača, dubinska odbrana, uključujući bunkere i rovove, pokazala se vrlo efikasnom. Ukrajina trenutno ulaže 500 miliona dolara u nova utvrđenja.
Baltička odbrana šalje signal Kremlju i pomaže u jačanju kredibiliteta trenutnog regionalnog odvraćanja i odbrane NATO-a. S obzirom na izloženost geostrateške lokacije baltičkih država, pitanje fizičke dostupnosti je ključno i za saveznike i za protivnike.
Poslednjih godina, NATO je nastojao poboljšati odvraćanje stacioniranjem multinacionalnih borbeno spremnih snaga u Litvaniji, Letoniji i Estoniji.
Iako je ovo očigledno poboljšanje u odnosu na alternativu, očigledno je da će NATO trupe na terenu, čak i ako budu unapređene u jedinice veličine brigade, kako je dogovoreno na NATO-ovom samitu u Madridu, trebati vrlo značajna pojačanja kako bi mogle izdržati potpunu rusku invaziju.
Međutim, postoje pitanja o sposobnosti NATO-a da osigura ova pojačanja glatko i na vrijeme. Budući da bi Rusija učinila sve što je u njenoj moći da spriječi dolazak savezničkih pojačanja, od ključne je važnosti da baltičke i NATO-ove trenutno raspoložive snage izdrže što je duže moguće.
Za vojna pojačanja, baltičke države zavise od jednog prolaza kopnene rute do Poljske kroz ranjivi jaz Suwałki, uski grlić zemlje između Poljske i Litvanije, koji ima Bjelorusiju sa jedne strane i rusku eksklavu Kalinjingrad sa druge. U krizi, pristup Baltiku za NATO pojačanja mogao bi biti istovremeno napadnut. Ekstenzivne ruske mogućnosti protiv pristupa/odbijanje područja (A2/AD) koje su stacionirane u Kalinjingradu su precizno dizajnirane da ometaju vojnu mobilnost NATO-a u regionu.
 
Štaviše, željeznička infrastruktura baltičkih država je još uvijek bolje povezana sa Rusijom i Bjelorusijom nego sa Poljskom i ostatkom kontinentalne Evrope, a njene željeznice su još uvijek uglavnom imaju ruski, a ne evropski kolosijek.
Kontinuirana upotreba širokog kolosijeka stavlja Rusiju u povoljan položaj u smislu vojne logistike, jer bi bila u mogućnosti prebaciti pojačanja i tešku vojnu opremu željeznicom direktno na poprište. Ovo će donekle biti ublaženo novim evropskim kolosijekom vrijednim 6,25 milijardi dolara Rail Baltica od Varšave do Helsinkija, koja prolazi kroz baltičke države i trenutno je u izgradnji.
Istočne članice NATO-a počinju sve više razmišljati ne samo o mogućnosti vojne agresije Rusije, već i o detaljima kako se efikasnije boriti protiv mogućeg napada. Time će značajno ojačati istočni bok Alijanse.