Budžet Rusije za vječni rat

Rusija je spremna za vječni rat, sudeći po budžetu za odbranu, koji je vlada predstavila Dumi u oktobru. Vojna potrošnja ponovo obara rekorde, iako se nešto bitno promijenilo.  Sada se više oslanja na poreze, a manje na prihode od izvoza nafte.

Prvobitni planovi za smanjenje vojne potrošnje 2025. i 2026. godine, nakon navodnog vrhunca iz 2024. godine, naglo su napušteni. Čini se da apetit za ratom zahtijeva više žrtava nego što se očekivalo, kako materijalnih, tako i ljudskih.

Ruska vlada je odobrila Nacrt budžeta za period od 2025. do 2027. godine. Njime je predviđeno povećanje vojnih rashoda za skoro četvrtinu na više od 6,2 posto BDP-a. Još uvijek je ispod onog u SSSR-u i SAD na vrhuncu Hladnog rata, ali je sada dvostruko veći od postsovjetskog prosjeka.

Povećanje potvrđuje da je privreda prešla na ratnu osnovu. Čak i ako se rat u Ukrajini uskoro završi, usmjeravanje novca u vojsku i veliki odbrambeni sektor će ostati glavni prioritet.

Prema budžetu za 2025. godinu, Kremlj će povećati vojne izdatke za nevjerovatnih 25 posto, do 140 milijardi dolara. Ovo ne samo da prelazi rekorde iz postsovjetskog perioda, nego i označava održiv visok nivo potrošnje na oružje u naredne tri godine.

Istovremeno, Vlada namjerava ostvariti budžetski deficit od najviše jedan posto BDP-a i ne računa ni na kakve vanredne prihode od prihoda od nafte.

Režim očekuje da će se prihodi od nafte i gasa, primarnog goriva za rusku vojnu mašinu od 2022. godine, smanjiti u narednim godinama. Nada se da će 2025. prikupiti 10,94 biliona rubalja (115 milijardi dolara po sadašnjim stopama), što je 370 milijardi rubalja manje od ovogodišnjih planova. Moskva očekuje da će do 2027. godine prihodi od energije pasti na 9,77 biliona rubalja. Pad globalnih cijena nafte, smanjena proizvodnja i niže porezno opterećenje su među razlozima koje Ministarstvo finansija navodi u obrazloženju.

Dakle, odakle dolazi novac? Dijelom od uštede na svemu ostalom. Prvi put u Putinovom nadzoru, očekuje se da će se čisti vojni rashodi povećati iznad socijalne potrošnje, uključujući socijalnu politiku, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Njihov skromni uspon je gotovo beznačajan u odnosu na odbranu. Ako se dodaju rashodi za nacionalnu sigurnost, koji uključuju finansiranje graničnih trupa, sigurnosnog aparata i slično, predviđeno je da ukupan vojni i sigurnosni budžet dostigne 16,7 biliona rubalja, u poređenju sa socijalnim izdacima od 10 biliona rubalja. Ova dislokacija je počela 2023. i očekuje se da će trajati do 2025. godine.

 

Posljedica je da ruski životni standard više neće napredovati istom brzinom. Iako se očekuje da će blagostanje nastaviti rasti u materijalnom smislu zbog sveukupnih vladinih podsticaja i nedostatka radne snage, tempo povećanja će se usporiti.

Plate će u realnom iznosu porasti za sedam posto naredne godine, u odnosu na 9,25 posto ove godine. Do 2027. godine godišnji rast će iznositi 4,1 posto. Stvarni raspoloživi prihodi — ključna mjera životnog standarda — će se još brže usporavati zbog povećanja komunalnih naknada i povećanja naknada za zaduživanje. Ove godine će porasti za 7,1 posto, zatim za 6,1 posto 2025. i 3,4 posto u 2027. godine.

Kremlj smatra poreze koji nisu vezani za naftu glavnim izvorom novca za rat koji opisuje kao egzistencijalni.

Vlada očekuje sveukupno povećanje poreza, koje uglavnom pokreću porezi na promet i korporativni porezi. Očekuje se da će porezni prihodi porasti na 29,4 biliona rubalja u 2025. godini, što je povećanje od 18,4 posto u odnosu na 2024. godine. Nakon toga predviđena su skromnija povećanja od 6,5 posto i 6,85 posto za 2026. i 2027. godinu.

Dodatni prihod je dijelom posljedica ekonomskog rasta, jer što više kompanije zarađuju i što više stanovništvo troši, to će više poreza biti naplaćeno.

Međutim, povećanje ukupnih poreskih stopa doprinosi većem udjelu, ne samo zato što će dodatni prihodi (uključujući i više stope poreza na dobit) biti preusmjeren u savezni budžet, a ne dati regijama. Grubo govoreći, nešto više od trećine dodatnih budžetskih prihoda očekuje se od ekonomskog rasta, a ostatak od povećanog poreskog opterećenja preduzeća i stanovništva.

Moskva i dalje planira ostvariti budžetski deficit u narednim godinama, iako ne veliki: 0,5 posto BDP-a 2025. ili 1,17 biliona rubalja, zatim 0,9 posto i 1,1 posto BDP-a u naredne dvije godine. Historijski gledano, ovo je zapanjujuće malo za naciju u ratu.

Odnos vladinog duga prema BDP-u, kako predviđa Ministarstvo finansija, trebalo bi dostići samo 18 posto u 2027. godini - četvrtinu prosječnog nivoa koji se vidi u ekonomijama u razvoju. Ovo nije samo posljedica fiskalno konzervativne politike vlasti tokom više godina, već i dugotrajne prijetnje Zapada i sada donesene zabrane ulaganja u ruski državni dug.

Država, također, može koristiti svoj Nacionalni fond za dobrobit. Tehnički, to bi prekršilo davno utvrđena pravila i vladine planove u nacrtu budžeta. Ali ništa u praksi ne sprječava Kremlj da radi šta god želi. Fond bi trebao biti vrijedan nešto više od 11 biliona rubalja (116 milijardi dolara), ili 5,6 posto BDP-a, na kraju 2024. godine. Očekuje se da će do kraja sljedeće godine porasti na 12,88 biliona rubalja. Vlasti planiraju i dopunu Fonda, ako je to moguće.

Istina, cijene nafte mogu na kraju biti niže od predviđenih ili bi za plan plasmana dugova moglo biti potrebno prilagođavanje. Međutim, za sada brojke ne potkrepljuju glasine da je fond na putu ka skorom iscrpljenju. Čak i ako cijene nafte budu za 10 dolara po barelu niže od predviđene budžetske brojke od 69,70 dolara za narednu godinu — po predviđenom kursu dolara — to bi i dalje ostavilo fond manje-više tamo gdje je sada.

 

Jedine stvarne prijetnje budžetu su dugoročni pad cijena nafte i, povećanje skrivene ili otvorene mobilizacije koje izvlači više radnika iz fonda radne snage, pooštravanje imigracione politike i nagli porast pritiska sankcija, što bi moglo usporiti ekonomski rast, stvoriti nestašice i nedovoljna ulaganja u infrastrukturu i smanjiti profit od nafte.

Šanse da se sve to dogodi istovremeno za 12 mjeseci su male. Ali čak i ako se rat završi 2025. godine, Rusija će i dalje morati trošiti previše novca na obnavljanje svoje vojske u godinama koje dolaze.

I u nekom trenutku, usred sve slabijih prihoda od nafte, smanjenja tržišta rada, socijalne iscrpljenosti i okoštavanja državne birokratije, Putin će morati birati između socijalnog mira, vojne potrošnje i ekonomske stabilnosti, kao što su činili njegovi sovjetski prethodnici prije 40 godina.