Brojanje mrtvih ruskih vojnika - i šta ono govori o promjeni lica rata
Rusija ima istoriju izuzetne tajnovitosti u pogledu svojih ratnih gubitaka.
Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, BBC i njegovi partneri počeli su marljivo provjeravati i brojati smrtne slučajeve. BBC je identificirao više od 25.000 pojedinaca, ljudi za koje se zna da su umrli, što nije konačan broj ukupnih gubitaka Rusije. Ovaj broj pruža čvrste dokaze o uticaju rata na ruske snage. Ali je dao i odgovore brojnim ožalošćenim porodicama. Neki rođaci nisu ni znali šta se dogodilo njihovom članu porodice.
Priča o dvojici regruta
Narednik Nikita Loburec, vođa odreda ruskih specijalnih snaga, poginuo je 20. maja prošle godine u jednom selu na istoku Ukrajine. Imao je 21 godinu.
Skoro godinu dana kasnije, rođaci Aleksandra Zubkova saznali su za njegovu smrt tokom borbi u Bahmutu. Sa 34 godine, Zubkov je služio devetogodišnju kaznu za krivična djela šverca droge, pridružio se plaćeničkoj “Wagner Group” u nadi da će biti oslobođen.
Ovo su samo dva od 25.000 mrtvih pripadnika ruskih snaga koje su identificirali BBC, nezavisna ruska medijska organizacija Mediazona i tim volontera, koristeći informacije iz zvaničnih izvještaja, novina, društvenih medija te novih spomenika i grobova.
Ne mogu se ispričati priče o svim ovim hiljadama mrtvih, ali podaci prikupljeni u prebrojavanju otkrili su priču o promjeni lica ruske vojske, koju predstavljaju narednik Loburec i Zubkov. To je borbena snaga koja je sve starija i slabije obučena kako se broj smrtnih slučajeva povećava.
Kada je počeo rat, tipični ruski borac čija je smrt zabilježena u BBC-jevom popisu imao je oko 21 godinu i bio je nižerangirani profesionalni vojnik - baš kao narednik Nikita Loburec.
Prema izvjavi njegovog oca Konstantina, Loburec je želio biti padobranac i prije nego što je napustio školu u Brjansku, gradu udaljenom oko 100 kilometara od granice sa Ukrajinom. Počeo je studirati borilačke vještine i prije diplomiranja naučio skakati padobranom.
Na kraju je izborio mjesto u elitnoj Rjazanskoj višoj vazdušno-desantnoj školi, akademiji za obuku ruskih padobranaca, prije nego što se pridružio brigadi specijalnih snaga GRU-a, ruske vojne obavještajne službe.
Skoro tri mjeseca nakon početka rata, narednik Loburec i mala ruska jedinica upali su u zasjedu u jednom selu sjeverno od Harkova i on je ubijen, rekao je njegov otac. Sahranjen je u Aleji heroja na rodnom groblju i posthumno je odlikovan Ordenom za hrabrost. Bilo je na hiljade priča poput njegove u prvim mjesecima rata. Ali, godinu dana kasnije, takve priče su sve rjeđe.
Posljednjih mjeseci, tipični ruski vojnik ubijen u Ukrajini je 34-godišnji osuđenik regrutovan iz zatvora.
Kao i Aleksandar Zubkov.
Zubkov nije imao čin, jer zatvorenici koji se bore u Wagnerovim jedinicama nemaju vojni čin. Rođen je u Severodvinsku, gradu na Bijelom moru na sjeverozapadnoj obali Rusije, koje je glavno brodogradilište ruske mornarice.
Sudski spisi pokazuju da je 2014. godine bio nezaposleni otac djeteta kada je o optužen za ubistvo i osuđen na osam godina i šest mjeseci zatvora.
Pušten na uslovnu slobodu 2020. godine, ali je ponovo završio na sudu zbog optužbi za šverc drogom sljedeće godine, nakon što su on i saučesnik uhvaćeni sa 600 grama ilegalnog stimulansa a-PVP.
Sud ga je osudio na još devet godina zatvora, uz napomenu da je razveden sa malim djetetom i sestrom sa invaliditetom o kojoj je brinuo.
Kada je “Wagner Group” počela da regrutirati zatvorenike, Zubkov joj se pridružio u novembru prošle godine za obećanu plaću od 100.000 rubalja ili 1.250 dolara mjesečno. Ukoliko odsluži šest mjeseci u “Wagner Group” na prvoj liniji, mogao bi očekivati da će biti oslobođen.
Ali Zubkov je umro nakon pet mjeseci, tokom borbi jedinica “Wagner Group” da zauzmu grad Bahmut na istoku Ukrajine - najkrvavije bitke u ratu do sada. Sahranjen je u rodnom gradu 28. aprila.
Spaljivanje trupa
“Zubkov i ljudi poput njega se koriste gotovo „za jednokratnu upotrebu“, kaže Jack Watling, stručnjak za kopneno ratovanje na Royal United Services Institute (Rusi), istraživačkom centru za odbranu.
Na spisku zatvorenika koji se pojavljuju u popisu mrtvih su sitni lopovi, ali i vođe bandi. U jednom slučaju, čovjek je poginuo na frontu nakon što je bio u zatvoru zbog ubistva 92-godišnjeg veterana Drugog svjetskog rata.
Zajedno sa mobiliziranim civilima, od kojih su neki pokupljeni sa ulice ili u tržnim centrima, naređeno im je da se neprestano obračunavaju sa ukrajinskim snagama, da ih iscrpe i izlože njihove položaje artiljerijoj vatri.
“Šalju ih naprijed u očekivanju da će biti ubijeni. I tako ruska vojska troši ove trupe značajnom brzinom”, kaže Watling.
Ova promjena u taktici se vidi u brojanju poginulih na linijama fronta. Rusija je izgubila veliki broj profesionalnih vojnika u prva tri mjeseca rata. Ali u posljednja tri mjeseca, neprofesionalni vojnici umiru u daleko većem broju.
Watling kaže da Rusija namjerno štiti svoje preostale profesionalce, koristeći ih za čuvanje terena i snajperske napade, odnosno, za rijetke napade na ukrajinske položaje, ali nakon što se stvore uslovi za napade.
Do obučenih vojnika je sada teže doći. BBC je potvrdio smrt više od 2.100 ruskih vojnih oficira, možda zato što se Rusija više oslanja na mlađe oficire u borbenom vodstvu nego zapadne zemlje, što ih dovodi u opasnost. Najmanje 242 imalo je čin potpukovnika ili viši od toga.
Prema podacima, najmanje 159 pilota borbenih aviona je poginulo. Oni se ne mogu zamijeniti za kratko vrijeme, potrebno je najmanje sedam godina i milioni dolara da se obuče.
Ovi gubici su prisilili veterane da prekinu penziju, kao što je general-major Kanamat Botašev.
Njegova vojna karijera prekinuta je 2012. godine kada je bez dozvole posudio borbeni avion Su-27 i srušio ga. U maju prošle godine, u 63. godini, upravljao je jurišnikom Su-25 kada je oboren iznad Luganska u istočnoj Ukrajini. On nije bio najstarija osoba u BBC popisu mrtvih.
Mihail Šuvalov, penzionirani radnik elektrane, prijavio se kao dobrovoljac u 71. godini. Mediji navode da je na samom početku odbijen, ali je na kraju otišao na liniju fronta i poginuo 10. decembra.
Rekord od poverenja
Ovo brojanje je počelo, jer je rusko osoblje BBC-a znalo da inače nikada ne bi postojao pouzdan popis o poginulim ruskim vojnicima. Svaka strana u ratu umanjuje svoje gubitke. Ali Rusija ima historiju prikrivanja svojih ratnih gubitaka, koja nadmašuje sve ono što je neophodno za vojnu tajnu ili moral nacije.
Godinama nakon završetka afganistanskog i čečenskog rata, veterani i rođaci još uvijek se bore da dobiju tačne javne evidencije mrtvih.
Čak se i potpuni broj ubijenih u Drugom svjetskom ratu ne priznaje.
Radeći s Mediazonom i volonterima iz Rusije, BBC je uporedio i potvrdio smrti koje su spomenuli lokalni zvaničnici, u medijskim izvještajima ili od rođaka na društvenim mrežama. Oni su pratili podizanje ratnih spomenika širom zemlje u potrazi za novim imenima, a volonteri su fotografirali nove grobove, stavljajući ime i identitet za svaku potvrđenu smrt.
Tokom prebrojavanja otkriveno je sedam novih grobalja za mrtve borce regrutovane u “Wagner Group” - šest u Rusiji i jedno u Lugansku u istočnoj Ukrajini. BBC je kontaktirao rusku vladu za komentar, ali ona nije odgovorila.
Nisu sve smrti u Rusiji obuhvaćene brojkama BBC – mogu se evidentirati samo ljude koji se spominju u otvorenim izvorima ili na spomen obilježjima i na grobljima koje posjećuju volonteri. Ali dobrovoljci ne mogu pokriti čitavo ogromno rusko prostranstvo.
A broj ne uključuje separatiste koji govore ruski u Donbasu.
U februaru su obavještajne službe Velike Britanije procijenile da je ubijeno 40.000 do 60.000 ruskih vojnika. Ukrajinsko Ministarstvo odbrane procjenjuje da ima više od 200.000 ruskih žrtava, ali to uključuje i ranjene. Sve ove brojke su veće od ruske tvrdnje o oko 6.000.
Ali koliko god da je nepotpuno, prebrojavanje je moglo dati odgovore za nekim rođacima, tamo gdje zvaničnici nisu mogli.
Annina priča
Kada je BBC kontaktirao Anu, što nije njeno pravo ime, u decembru, ona je samo sumnjala u to šta se dogodilo Failu Nabijevu, njenom bivšem partneru i ocu njene kćerke.
“Možete li mi reći šta se dogodilo?” ona je rekla. “Ne znam gdje je sahranjen niti kako je umro.”
Njegov grob pronađen je u Bakinskoj, na groblju koje se vidi na satelitskim fotografijama, a za njegovim identitetom je tragao BBC.
Poginuo je 6. oktobra prošle godine u dobi od 60 godina, u teškim borbama na prilazu Bahmutu, - gdje su tada bile angažirane snage “Wagner Group”.
Ana, koja živi u regionu sjeveroistočno od Moskve, rekla je da je ostala prijatelj sa Nabijevim nakon što su se razišli: „Bio je dobra osoba“.
Ali rekla je da je siromašan i da mu je bio potreban novac koji će lako zaraditi pa je običavao provaljivati u garaže i krao dijelove automobila i drugih mašina, kako bi ih prodao. Tako je završio u zatvoru, gdje ga je “Wagner Group” regrutirala.
Potvrđivanje smrti zarobljenika u jedinicama koje vodi ruska plaćenička “Wagner Group” može biti posebno teško. Kada je Anna otišla u svoju lokalnu vojnu kancelariju za regrutaciju, rekli su joj da nema informacija o Nabievu.
Osim neizvjesnosti, odsustvo zvanične potvrde o smrti u ratu, također, može otežati zahtjeve za isplatu plaća ili obeštećenja porodice.
"Htjela sam znati da li je živ ili mrtav. Uostalom, osim ovoga što ste mi rekli, nemam nikakvih informacija. Voljela bih dobiti njegove medalje, barem neku uspomenu. Bio mi je drag", rekla je Ana za BBC.
'25 miliona rezervi'
Rusija vjeruje da će zapadna podrška Ukrajini na kraju prestati, ako se samo ukopa i zadrži, kaže Watling.
“Ako Ukrajina uspije probiti ruska utvrđenja u svojoj dugo planiranoj kontraofanzivi, iscrpljene, neiskusne trupe mogu doživjeti "značajan kolaps", kaže on.
Ali šta god da se dogodi, Watling kaže da Rusija vjerovatno neće ostati bez ljudstva, citirajući ministra odbrane Sergeja Šojgua o mobilizaciji civila u zemlji. “Kada kaže ‘imam 25 miliona rezervi’, ne šali se. On je prilično ozbiljan u vezi sa tom namjerom.”
To znači da će i dalje stizati poruke osoblju BBC-a koje broji poginule ruske vojnike, od žena kao što je Vera iz Irkutska, koja mjesecima pokušava saznati šta se dogodilo njenom bratu, nakon glasina o njegovoj smrti kao pripadnika “Wagner Group”.
„Ne znamo gdje otići, gdje tražiti pomoć“, kaže Vera. “Doživjeli smo tragediju, kako doći do istine?”