Branitelji ljudskih prava: Bjelorusija uključena u militarizaciju djece iz Ukrajine

 

Režim bjeloruskog vladara Aleksandra Lukašenka saučesnik je u ruskoj zločinačkoj politici uništavanja identiteta ukrajinske djece i njihovoj militarizaciji. Autori istrage koju su proveli ukrajinski i bjeloruski branitelji ljudskih prava uz podršku Freedom Housea došli su do ovog zaključka. Na dokumentu su radili stručnjaci iz ukrajinskih organizacija za ljudska prava ZMINA Centar za ljudska prava i Regionalnog centra za ljudska prava, kao i bjeloruskih - "Vjasna" i BelPol. Istraga pod nazivom „Ukradeno djetinjstvo: Kako bjeloruski režim briše identitet ukrajinske djece raseljavanjem, prevaspitavanjem i militarizacijom“ predstavljena je 10. oktobra, na konferenciji za novinare u Ukrajinskom kriznom medijskom centru u Kijevu.

Lukašenko je "lično postavio temelje za transfer ukrajinske djece na bjelorusku teritoriju", naglašava se u izvještaju objavljenom na web stranici Freedom House. Kako napominju autori dokumenta, dekret koji je bjeloruski vladar potpisao 2021. godine o "organizaciji rekreacije i rehabilitacije djece iz Donbasa" stvorio je presedan za aktivno učešće bjeloruskog režima u preseljenju, prevaspitanju i militarizaciji ukrajinske dece. Osim toga, s obzirom na autoritarnost Lukašenkove vladavine, nijedan događaj ne može se odvijati bez eksplicitnog odobrenja bjeloruskog vladara, naglašavaju aktivisti za ljudska prava.

Prvi put, izvještaj daje podatke o deportovanoj ukrajinskoj djeci koja su postala poznata kroz kontakte unutar Bjelorusije. Branitelji ljudskih prava dobili su informacije za svoju istragu, posebno od bjeloruske nezavisne organizacije BELPOL, koju su 2020. godine osnovali bivši zaposlenici državnih agencija za provođenje zakona. Radi se o imenima djece preseljene sa privremeno okupiranih teritorija Ukrajine u Bjelorusiju u periodu od 2022. do 2023. godine, kao i o pratećim dokumentima, kao što su željezničke karte, interna prepiska itd. Osim toga, istraživači su koristili informacije iz oko 200 otvorenih izvora.

Prethodno, 4. oktobra, predstavnici javnih organizacija predstavili su verziju studije na engleskom jeziku na konferenciji OSCE u Varšavi. Zvanično, predstavnici bjeloruskog režima nisu reagirali na izvještaj, ali su brojni provladini mediji oštro kritizirali rad branitelja ljudskih prava, prebacujući akcenat na propagandne narative.

 

Više od 2.200 djece preseljeno je u Bjelorusiju

 

Aktivisti za ljudska prava uspjeli su identificirati 2.219 djece koja su od 2021. do juna ove godine premještena sa okupiranih teritorija Ukrajine u Bjelorusiju. Većina njih - nakon početka invazije Ruske Federacije na Ukrajinu. Među njima su djeca lišena roditeljskog staranja, djeca sa smetnjama u razvoju, djeca čiji su roditelji poginuli u neprijateljstvima, ali i ona koja imaju roditelje ili staratelje. Najmanje 27 ukrajinske djece kasnije je prebačeno iz Bjelorusije u Rusiju.

"Budući da nismo imali direktan kontakt sa decom ili njihovim starateljima, nismo mogli potvrditi pod kojim uslovima je data saglasnost za njihovo premeštaj, niti da li je to dobrovoljno", kaže Anisija Sinjuk, koautorica izveštaja, predstavnica Centar za ljudska prava ZMINA, rekla je u komentaru za DW  

„To mogu biti, naprimjer, djeca nastavnika i ljekara koji zavise od okupacionih vlasti ili porodice raseljene iz Mariupolja ili drugih uništenih gradova koje zavise od pomoći okupacione uprave ili Ruske Federacije".

 

Autori izvještaja su skrenuli pažnju na činjenicu da se aktivnije prebacivanje odvijalo u toku školske 2022-2023. godine, a ne tokom ljeta, što je, prema njihovom mišljenju, u suprotnosti sa navedenom svrhom transfera u svrhu oporavka. Branitelji ljudskih prava ne znaju koliko se deportovane djece vratilo na okupirane teritorije Ukrajine nakon preseljenja.

Izvještaj ne opisuje samo puteve preseljenja djece sa okupiranih teritorija Ukrajine, već i šta se sa njima događa nakon što ih odvedu na teritoriju Bjelorusije. Nakon deportacije, maloljetni Ukrajinci smješteni su u bjeloruske sanatorije, rehabilitacijske centre, dječije kampove, a također su upisani u lokalne obrazovne ustanove, "gdje je jezik nastave ruski, a nastavni plan i program promovira "ruski svijet" i druge narative ruske propagande, “ piše u dokumentu. "Nije slučajno da su meta djeca, a ne odrasli. Ruski sistem je izgrađen da ih pretvori u ruske građane, posebno u buduće vojnike ruskih oružanih snaga. A Bjelorusija to provodi. Kada su u Bjelorusiji ili u Rusiji, oni se tretiraju kao ruska djeca, ali ih treba tretirati kao ukrajinsku djecu sa okupiranih teritorija“, ističe Sinjuk.

 

Militarizacija ukrajinske djece i njihovo korištenje u propagandne svrhe

 

Osim što promovira promjenu identiteta, Bjelorusija slijedi ruski model militarizacije maloljetnih Ukrajinaca, tvrde branitelji ljudskih prava. U potvrdu ovoga, autori izvještaja navode brojne posjete maloljetnika agencijama za provođenje zakona, vojnim jedinicama, kao i sastanke sa predstavnicima vojnih i omladinskih vojnih organizacija organizovane tokom njihovog boravka u Bjelorusiji. Osim toga, u dokumentu se spominje rasprostranjena praksa u okupaciji uključivanja djece u omladinske paravojne formacije, poput ruske "omladinske armije" ili kadetskog korpusa, što je u suprotnosti sa normama Ženevske konvencije.

Negativne posljedice toga vidljive su već na individualnom nivou, ističe Sinjuk. „Znamo za slučaj da se jedan od diplomaca Zaharčenkovog kadetskog korpusa pridružio oružanim snagama Ruske Federacije i poginuo. I to treba obuhvatiti ne samo ovih 2.219 djece, već i onih skoro 1,5 miliona koji su na okupiranoj teritoriji i podvrgnuti su istoj militarizaciji i indoktrinaciji“, kaže koautorica izvještaja.

Osim toga, kako se navodi u dokumentu, bjeloruski i ruski režim koriste ukrajinsku djecu u propagandne svrhe. Kako ističu istraživači, oni su se u više navrata pojavljivali u materijalima državnih medija obje zemlje, s ciljem legitimizacije njihovog raseljavanja i militarizacije. Prema riječima branitelja ljudskih prava, ovakvi postupci doprinose stalnoj traumatizaciji maloljetnika.

"Novinari uglavnom postavljaju sugestivna pitanja vezana za traumatične teme: granatiranje, osjećaji djece u kontekstu vojnih operacija, da li su "razbijeni prozori" norma. Uporna pitanja novinara, koja zahtijevaju detaljno prisjećanje i reprodukciju traumatskih događaja, djecu su iznova tjerala da plaču” , napominju u izvještaju branitelji ljudskih prava.  

Osim toga, tokom pripreme materijala, mediji zanemaruju pravo djece na privatnost.

 

Ko je uključen u preseljenje ukrajinske djece

 

Prema izvještaju, Savezna država Republike Bjelorusije i Ruske Federacije igra odlučujuću ulogu u preseljenju, prevaspitanju i militarizaciji ukrajinske djece. Prema navodima autora dokumenta, za ove mjere izdvojeno je više od 500.000 dolara tokom 2022-2023. Pored vladara Ruske Federacije i Bjelorusije, branitelji ljudskih prava navode i državnog sekretara "Državne Unije" Dmitra Mezenceva i premijera Rusije Mihaila Mišustina, koji istovremeno obavlja funkciju šefa Vijeća ministara " Savezne države" kao osobe uključene u preseljenje, prevaspitavanje i militarizaciju ukrajinske djece. Osim toga, ove mjere su nemoguće bez učešća predstavnika okupacionih uprava pod kontrolom Moskve.

U izvještaju se ukazuje i na aktivnu ulogu javnih organizacija, od kojih je najpoznatija Fondacija Aleksij Talaj, koju je osnovao bjeloruski paraolimpijski atletičar. Prema navodima autora izvještaja, Talaj održava bliske lične i poslovne odnose sa predstavnicima bjeloruske i ruske vlade, kao i okupacionih uprava.

 

Prema riječima Anisije Sinjuk, pored činjenice da Talaj svoje medijsko prisustvo kao paraolimpijac koristi za održavanje "motivacionih sastanaka" sa djecom, njegova Fondacija finansira i organizira ove događaje. "Zaposleni u Fondaciji prate djecu i sami dolaze na okupirane teritorije. Održavaju odnose sa okupacionim upravama, kao i sa tzv. javnim organizacijama koje rade na okupiranoj teritoriji", napominje analitičarka.

 

Branitelji ljudskih prava su se žalili MKS-u

 

Talaj je jedna od četiri osobe za koje su branitelji ljudskih prava podnijeli peticiju Međunarodnom krivičnom sudu tražeći nalog za hapšenje. Istraživači, također, insistiraju na tome da se Aleksandar Lukašenko, Dmitro Mezencev i Mihail Mišustin smatraju odgovornim za ove zločine. Kako je istaknuto u izvještaju branitelja ljudskih prava, postupci Bjelorusije i Rusije krše osnovna prava i slobode ukrajinske djece sadržane u Konvenciji UN o pravima djeteta. Osim toga, prevaspitavanje ukrajinske djece na teritoriji Bjelorusije u uslovima rata Rusije protiv Ukrajine može se kvalificirati kao diskriminatorni progon, što je zločin protiv čovječnosti, naglasila je Anisia Sinjuk, koautorica izvještaja.

Prema njenim riječima, branitelji ljudskih prava su već imali sastanak sa predstavnicima MKS-a, gdje su ukazali na važnost usmjeravanja pažnje ne samo na činjenice raseljenja, već i na obimni sistem prevaspitanja djece i njihovu militarizaciju. Dalja kvalifikacija je, kako kaže braniteljica ljudskih prava, u oblasti odgovornosti Međunarodnog krivičnog suda.

Hag je već potvrdio da Bjelorusija može biti procesuirana zbog deportacije ukrajinske djece, iako nije članica Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Kako je na sastanku sa ukrajinskim novinarima rekao portparol Međunarodnog krivičnog suda Fadi el-Abdala, to je moguće ako postoje dokazi, jer su takvi zločini "mogli biti počinjeni na teritoriji Ukrajine".  

"To jest, bez obzira da li su djeca dovedena u Rusiju ili negdje drugdje, takva djela mogu potpasti u nadležnost MKS-a, ako je sama otmica barem djelimično počinjena na teritoriji Ukrajine", objasnio je Abdalla.