30.08.2021.

Bosna se mora suprotstaviti ruskoj podršci ekstremno desničarskim ekstremistima

Bosna se tek treba početi odupirati ruskom pokroviteljstvu krajnje desničarskim, etno-nacionalističkim grupama u zemlji - koje produbljuju postojeću opasnu polarizaciju.

Rusija angažira niz aktera i alata širom Zapadnog Balkana, od zvaničnih diplomata do prijateljskih oligarha i od neformalnih radikalnih grupa do vodećih medija.

Ovaj napor potpomognut je zajedničkim jezicima u nekoliko bivših jugoslavenskih država, što olakšava stvaranje regionalne podrške krajnje desničarskim grupama u Bosni i Hercegovini. Takve grupe povećale su svoju vidljivost na Balkanu pokazujući lojalnost onima koji se zalažu za otcjepljenje bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske.

BIRN je nedavno objavio priču o uniformisanoj proruskoj grupi Sveti Georgije Lončari ("Sveti Georgije Lončari"), čiji članovi veličaju osuđene ratne zločince predstavljajući se u BiH kao humanitarna organizacija.

Ova grupa je povezana sa radikalno desničarskim partnerima u Srbiji, Srbska Cast, [„srpska čast“] koja također djeluje pod maskom humanitarne organizacije. Obje organizacije i druge slične grupe uživaju rusku podršku.

U januaru 2021. godine Srbska cast, čije je sjedište u gradu Nišu na jugu Srbije, ali ima podružnicu u Republici Srpskoj, učestvovala je u paradi povodom Dana Republike Srpske. Parada obilježava datum 1992. godine kada su lideri bosanskih Srba proglasili svoju državu i izazvali genocidni rat čije je obilježavanje Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2015. godine proglasio neustavnim.

Ruska podrška grupama poput Srbske časti je višestruka i kreće se od napora da se pojačaju napadi krajnje desnice na internetu do vojne obuke. Prema istraživačima, Ruski humanitarni centar u Nišu mjesto je nekih od ovih obuka, koje se takođe održavaju u takozvanim „omladinskim patriotskim kampovima“ u Rusiji i Srbiji, koji su izričito osmišljeni da radikaliziraju mlade polaznike.

Osim što pružaju oružanu obuku, ovi kampovi ideološki indoktriniraju učesnike kroz priče koje slave etnonacionalizam, neliberalizam i antizapadne perspektive i veličaju osuđene ratne zločince i netrpeljivost prema manjinskim grupama.

Osim toga, Rusija promovira ideološke teme krajnje desničarskih grupa na popularnim medijskim platformama poput Sputnjika i Rusije Danas. Iskorištavajući duboku polarizaciju koja postoji na Zapadnom Balkanu, ovi mediji hrane unutrašnje tenzije kako bi proizveli protivljenje Zapadu i pozicionirali Rusiju i njenog predsjednika Vladimira Putina kao idealan model.

Vijesti u lokalnim medijima koje finansira Ruska Federacija prikazuju Putina kao snažnog i cijenjenog vođu koji se protivi "zapadnim globalistima i elitama" i njihovim vrijednostima, za koje se smatra da su u suprotnosti s tradicionalnim vrijednostima i moralom.

 

Izvozom organizacija sa sjedištem u Rusiji i njihovih ogranaka u Bosni i regiji, te oslanjanjem na oligarhe bliske Kremlju, Rusija je godinama podržavala ekstremno desničarske grupe u Bosni.

Zloglasne ruske krajnje desničarske moto klubove Noćne vukove i Kozake u Republiku Srpsku je doveo takozvani „pravoslavni tajkun“ Konstantin Malofejev, koji upravlja medijskom grupom Tsargrad i investicionim fondom Marshal Capital Partners, i vođa Noćnih vukova Aleksandar Zaldostanov.

Rasista i homofob, koji ga nije spriječio da mu tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, sada član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, uruči medalju.

Ove veze između najviših zvaničnika Republike Srpske i krajnje desničarskih grupa i ličnosti iz Rusije dovele su do oblika rusifikacije srpskih etno-nacionalističkih narativa na Zapadnom Balkanu. Ovi narativi i folklor regionalne krajnje desnice sve više mitologiziraju srpsko-ruske veze i postavljaju Rusiju kao zaštitnika Srba.

Tema koja se ponavlja u ovoj retorici je uloga Rusije u ometanju usvajanja Rezolucije Vijeća sigurnosti UN -a o genocidu u Srebrenici 1995. godine koju su izvršile snage bosanskih Srba, kao i uloga Rusije u "zaštiti" Kosova za Srbe insistiranjem na njegovom statusu kao unutrašnjem srbijanskom pitanju.

Kultiviranjem veza između krajnje desničarskih grupa i vladajućih etno-nacionalista u Bosni, Rusija potiče opasnu unutrašnju polarizaciju zemlje. I dok se za sada čini da je broj grupa koje primaju službenu ili nezvaničnu podršku iz Rusije relativno ograničen, ta bi podrška mogla očito rasti.

Ovo je zabrinjavajuće, s obzirom na vješto angažiranje Rusije na plasoranju dezinformacija i emotivno nabijenih vijesti koje se dotiču naslijeđa rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.

Podržavajući napore za deintegraciju zemlje, poput referenduma o nezavisnosti u Republici Sprskoj, Rusija podgrijava tenzije koje bi mogle potaknuti ekstremno desne grupe na nasilje.

Međutim, do sada nije artikulirana nijedna strategija za suprotstavljanje ekstremnoj desnici u Bosni i Hercegovini ili prekid ili usporavanje ruske podrške grupama krajnje desnice.

Nedostatak dogovora među bosanskim vlastima o odgovarajućem zakonodavnom okviru za rješavanje ovih pitanja jedna je od prepreka, kao i činjenica da su neki zvaničnici Republike Srpske svojevoljno upleteni u organizacije krajnje desnice i oligarha u Rusiji. Ovo je još veća prepreka za suprotstavljanje tim grupama i njihovim vanjskim pristalicama.

Uspješno raspetljavanje ovog gordijskog čvora zahtijeva sveobuhvatan pristup za suzbijanje mnogih načina na koje je Rusija suptilno i ne tako suptilno prepisala etnonacionalističku priču o Srbima na Zapadnom Balkanu i pozicionirala se kao državni zaštitnik dalekog regiona.

 

Sead Turcalo je vanredni profesor i dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.