02.12.2022.

Borba u Srbiji oko nadzora u kineskom stilu (Prvi deo)

Širenje kineske tehnologije za nadzor koje se danas odvija u Srbiji počelo je misterioznom smrću 2014. godine, piše redakcija Radija Slobodna Evropa.

Mirne letnje noći u prestonici Beogradu, mladića Luku Jovanovića udarilo je vozilo dok je gurao automobil na Brankovom mostu koji povezuje centar grada s Novim Beogradom preko Save.

Vozač je pobegao s lica mesta. Iako je srpska policija brzo reagovala, počinilac je uspeo da pobjegne iz grada, a potom iz zemlje. Poslije mesec dana traganja, srpski zvaničnici su otkrili da je vozač pobegao u Kinu preko Hongkonga i Turske.

Srpska policija je fotografije osumnjičenog prosledila kineskim kolegama i nakon samo tri dana, oni su pronašli i uhapsila vozača zahvaljujući široko prisutnoj, najsavremenijoj kineskoj tehnologiji za nadzor, koja uključuje softver za prepoznavanje lica.

Brzo hapšenje i sofisticirani alati kojima raspolaže kineska policija impresionirali su srpske zvaničnike, koji su se oslanjali na stariju opremu za nadzor.

To je također izazvalo interesovanje koje je dovelo balkansku zemlju da 2017. godine potpiše sporazum o strateškom partnerstvu s kineskim telekomunikacionim gigantom Huavej (Huawei) za stvaranje projekta "Bezbedan grad" u Beogradu – koncepta koji izvoze Peking i njegove tehnološke kompanije, s fokusom na automatizaciju i dopunjavanja rada policije video kamerama i drugom digitalnom tehnologijom za praćenje sumnjivog ili kriminalnog ponašanja.

Epizoda poznata kao "slučaj Kantrimen" zbog automobila Mini Countryman koji je udario i ubio Jovanovića, postavila je pozornicu za produbljivanje linije političkog raskola u pogledu širenja tehnologije nadzora u Srbiji.

Danas se pokušaji vlade da proširi upotrebu biometrijskog nadzora suočavaju s jakim otporom aktivista za zaštitu ljudskih prava i privatnosti zbog potencijalne zloupotrebe kineske opreme za masovno praćenje od strane vlasti da bi se pratili i zastrašili demonstranti kako bi se obuzdalo antivladino delovanje.

"Zajednica nevladinih organizacija u Srbiji je bila efikasna u pokretanju razgovora o ovom pitanju i pritisku na vlasti", rekao je za RSE Stefan Vladisavljev, stručnjak za ulogu Kine na Balkanu i programski direktor beogradske Fondacije BFPE. "Međutim, čini se da vlada namerava da pronađe način da iskoristi svu tu tehnologiju."

Sporo uvođenje

Kada su srpske vlasti 2019. krenule s postavljanjem prve od nekih 8.000 nadzornih kamera koje su kupile, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović ponosno je tvrdio da će svaka ulica i zgrada oko Trga Republike u centru Beograda biti prekrivena nadzornim kamerama za prepoznavanje lica.

"Znaćemo iz koje je ulice (osumnjičeni) došao, iz kojeg automobila i ko je prethodno sedeo u tom automobilu", rekao je on.

Njegove reči su brzo primetile grupe za digitalna prava u Srbiji, koje su prozvale vladu i ustvrdile da postavljanje nadzornih kamera – i korišćenje softvera za prepoznavanje lica – po srpskom zakonu nema pravnu osnovu i nije u skladu sa zakonom o zaštiti podataka, koji Srbija nastoji da uskladi s Evropskom unijom.

Brisel ima stroga pravila o zaštiti podataka i upotreba tehnologije prepoznavanja lica strogo je ograničena, a raspravlja se o potpunoj zabrani, iako su unutar EU trenutno predviđena izuzeća za organe za provođenje zakona.

Otpor unutar Srbije dosad je uspeo da spreči da se projekat u potpunosti sprovede. Pritisak civilnog društva doveo je do toga da vlada traži od Ministarstva unutrašnjih poslova da razvije pravni okvir za korišćenje tehnologije. Mada su hiljade kamera već postavljene funkcija prepoznavanja lica na kamerama nije aktivirana.

"Vlada je od početka bila prilično nespretna s tim naporima", izjavio je za RSE Andrej Petrovski, tehnički direktor SHARE Fondacije, beogradske organizacije za ljudska prava koja je na čelu napora da se zaustavi uvođenje tehnologije za prepoznavanje lica u Srbiji. "Prvo su kupili opremu, a onda pokušali da je legalizuju. To je veliki problem, a u svakoj funkcionalnoj demokratiji to bi samo po sebi bilo glavno pitanje."

Napetosti su porasle dok je Ministarstvo unutrašnjih poslova pokušavalo da razvije zakon o biometrijskom nadzoru, uključujući 2021. kada je nastojalo da uvede pravne osnove za njegovu upotrebu u predlogu novog zakona o policiji.

Nacrt zakona dao bi srpskim vlastima široke mogućnosti za masovni nadzor i nije priznao probleme s podacima i privatnošću na koje su ukazali aktivisti. Suočena sa sve većim domaćim i međunarodnim kontroverzama, vlada je povukla predlog zakona, ali mnogi stručnjaci očekuju novi pravni pokušaj u bliskoj budućnosti.

"Činjenica je da Srbija nema zakonski mehanizam kako da koristi ovu tehnologiju, a da štiti prava ljudi i kontroliše podatke koji se prikupljaju", rekao je Vladisavljev.

 

Malo detalja je poznato kako će se sprovoditi sporazum Srbije s Kinom o Bezbednom gradu i koliko će to koštati porezne obveznike. Novinari i grupe civilnog društva tražili su informacije o lokacijama kamera i javnim nabavkama, ali je Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo da su svi dokumenti poverljivi zbog pitanja nacionalne bezbednosti.

Ministarstvo unutarnjih poslova nije odgovorilo na upit RSE za komentar o korišćenju kineske tehnologije nadzora, projektu Bezbedan grad ili razvoju zakonskog okvira za to pitanje. Ministarstvo je prethodno saopštilo da je tehnologija neophodna za praćenje kriminalaca i terorista.

 

Petrovski i njegovi kolege iz SHARE fondacije tvrde da softver koji se koristi za prepoznavanje lica ozbiljno krši osnovna građanska prava i slobode i brzo su postali frustrirani zbog, kako kažu, nedostatka transparentnosti vlade oko načina na koji će se tehnologija rasporediti i koristiti.

Dok je tokom pandemije postavljano sve više i više nadzornih kamera kineske proizvodnje, organizacija je pokrenula projekat masovnog prikupljanja fotografija novoinstaliranih tražeći od stanovnika da u bazu podataka stavi slike kamera s njihovim koordinatama. Projekat je, kaže Petrovski, do sada širom Srbije mapirao oko 2.000 kamera, od kojih je većina u Beogradu.

 

Centralna zabrinutost koju su izrazili SHARE fondacija i druge organizacije je nedostatak zaštitnih mera za korišćenje prepoznavanja lica i, kako kažu, nasumičnog i ponekad nespretnog pristup u implementaciji tehnologije.

Pet meseci pre nego što je Stefanović govorio o korišćenju kamera na Trgu Republike, Huavej je na svojom sajtu objavio studiju slučaja u kojoj navodi da je njegov projektni tim već počeo prvu fazu projekta Bezbedan grad i instalirao više od 100 kamera i sistema za video upravljanje na 60 lokacija u Beogradu.

Takođe je opisan incident sličan slučaju "Kantrimen" kao primer onoga što se kompanija nadala da sprovede u Srbiji. Nakon što su SHARE fondacija i drugi aktivisti ukazali na studiju slučaja, ona je uklonjena sa sajta Huaveja.

"Činjenica da je članak uklonjen sa Huaveijevog sajta znači da je to bilo pitanje velike političke brige za našu vladu", rekao je Petrovski. "Kada su ovo planirali, očigledno nisu očekivali nikakve trzavice u društvu."

Buduća tačka žarišta

S druge strane pokretanja pravnog okvira za korišćenje tehnologije prepoznavanja lica je Milan Marinović, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu ličnih podataka.

U ulozi državnog službenika nezavisnog od MUP-a, Marinović je glavni autoritet za izradu zakona o načinu prikupljanja biometrijskih podataka putem tehnologije prepoznavanja lica i masovnog nadzora u Srbiji.

Njegova kancelarija se pokazala kao prepreka pokušajima Ministarstva da donese zakon i Marinović je kritikovao pokušaje uključivanja biometrijskog nadzora u nacrt zakona iz 2021. koji je kasnije povučen.

"Imate policijsku bazu podataka nestalih i kriminalaca, ali imate i drugu bazu običnih ljudi koja postoji kroz njihove lične karte, pasoše i druge dokumente", rekao je Marinović za RSE. "Naš glavni zadatak je da se razdvoje dve baze podataka i osigura da baza podataka običnih građana bude strogo čuvana i da joj je pristup ograničen."

Ministarstvo do sada nije moglo da ispuni te zahteve u onome što je predstavilo Marinovićevom kabinetu i on kaže da neće potpisati nikakav zakon dok se ne uspostavi nešto što na pravilan način štiti te podatke.

Suočeno s protestima nakon nacrta zakona iz 2021, Ministarstvo unutrašnjih poslova takođe je počelo da se konsultuje sa spoljnim stručnjacima i u više navrata je okupilo neformalnu radnu grupu o tome kako osmisliti pravni okvir koji može da zadovolji zabrinutosti organa za sprovođenje zakona i aktivista za ljudska prava. U tim grupama su bili Marinovićev kabinet i SHARE fondacija.

"Imali smo neformalne konsultacije s vladom, ali i dalje verujemo da je pitanje zloupotrebe samo nešto što se ne može sprečiti", rekao je Petrovski. "Imamo istoriju ne samo zloupotrebe moći u ovoj zemlji, već i nepostojanja odgovornosti za te zloupotrebe."

 

Neizvesna budućnost

Mimo zabrinutosti izazvane dosadašnjim radom Ministarstva unutrašnjih poslova i nedostatkom transparentnosti, kao i korišćenjem tehnologije prepoznavanja lica u celini, bez obzira na njeno poreklo, neki stručnjaci su upozorili da kineska tehnologija takođe dolazi s dodatnim rizicima.

Kineski dobavljači i vlada nisu imali puno muka oko toga kojim vladama prodaju i kako će se njihova tehnologija koristiti. Kompanije poput Huaveja tvrde da odgovornost leži na krajnjem korisniku.

Također postoji zabrinutost da bi kineski dobavljači, koji su usko povezani s vladom, mogli dopustiti kineskoj državnoj bezbednosti pristup osetljivim podacima. Nekoliko zapadnih vlada upozorilo je na to poslednjih godina, dok je sve duža lista primera kineskih kompanija u desetinama zemalja koje su upletene u špijunažu i kršenje podataka.

Osim toga, nekoliko kineskih firmi je na crnoj listi SAD zbog razvoja tehnologije kao što je softver za prepoznavanje lica radi identifikacije Ujgura, koji se pomogao Pekingu u velikoj represiji i kršenju prava u Sinđangu.

"Kineske kompanije nisu jedinstvene po tome što pružaju softver za prepoznavanje lica ili drugu tehnologiju nadzora, ali su problematične po tome što su nastale kako bi zadovoljile potražnju na tržištu kineske unutrašnje bezbednosti", kazala je za RSE Dalija Peterson (Dahlia), analitičarka istraživanja u Centru za bezbednost i tehnologiju u razvoju pri američkom Univerzitetu Džordžtaun.

 

"To je sasvim drugačije okruženje i to znači da je njihova tehnologija razvijena da se koristi za ono što bi druge kompanije smatrale neetičnim ili čak nezakonitim."

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić održava bliske odnose s Pekingom koji ne pokazuju znakove usporavanja, ali postoje neki signali da Beograd traži potencijalne alternative oslanjanju na kinesku tehnologiju za nadzor u zemlji.

U septembru 2020. Vučić i kosovski premijer Avdulah Hoti (Avdullah) sastali su se u Beloj kući kako bi potpisali sporazum s američkim predsednikom Donaldom Trampom (Trump). Dogovor je postavio niz ekonomskih i političkih odredbi, među kojima je i obaveza uzdržavanja od instaliranja 5G infrastrukture od takozvanih "nepouzdanih dobavljača". Iako nijedna firma nije imenovana, veruje se da se radi o referenci na Huavej.

Ostaju pitanja o tome koliko je dogovor obavezujući, ali Beograd je u međuvremenu odgodio tender za 5G infrastrukturu kineske kompanije.

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) izvestila je u aprilu da Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije pokušava da dogovori kupovinu softvera za prepoznavanje lica švedske kompanije Grifaj (Griffeye).

U izveštaju, u kojem se navode uslovi Ministarstva za nabavku, nije potvrđena prodaja, ali se ističe da srpska vlada razmatra druge dobavljače softvera za svoj projekat Bezbedan grad. Grifajev softver koristi Europol, agencija EU za sprovođenje zakona, a stručnjaci kažu da bi teoretski mogao biti kompatibilan s hardverom Huaveja.

Bez obzira na vrstu softvera koji se koristi, Marinović kaže da će sve dok se ne uspostavi odgovarajući pravni okvir, korišćenje tehnologije prepoznavanja lica u Srbiji biti nelegalno.

Dotle SHARE fondacija nastavlja napore da od vlade dobije više detalja o tome kako će se tehnologija koristiti i vodi kampanju da se pitanje masovnog nadzora postavi na višu poziciju na političkom dnevnom redu.

Petrovski je rekao da veruje da će vlasti u Srbiji nastaviti da rade na izradi zakona koji im daje što je više moguće slobode i da nameravaju primeniti tehnologiju prepoznavanja lica u zemlji.

"Nema sumnje da oni žele da je koriste i neće stati dok mogu", rekao je. "Ni mi nećemo stati. Dakle, ovo će trajati neko vreme."