Borba protiv deziformacija i ruske propagande u centralnoj i istočnoj Evropi
Dezinformacije su problem širom svijeta, posebno nakon pandemije COVID-19. Ipak, iskustvo srednje i istočne Evrope je jedinstveno. Mješavina posttotalitarnog naslijeđa, ruskog uticaja u regionu, porasta populizma i pojave autoritarnih lidera, što se sve dešavalo istovremeno sa snažnim globalnim pokretima za odbranu demokratije, dovelo je do različitih vrsta dezinformacija i različitih pravnih pristupa rješavanju problema u vezi sa njima.
Dezinformacije u Srednjoj i Istočnoj Evropi su ili „domaće“ ili ih šire organizacije sa sjedištem u Rusiji (tzv. „fabrike trolova“) u saradnji sa lokalnim ljudima koji dijele istu ideološku perspektivu. Fokus proizvođača dezinformacija varira od zemlje do zemlje. Naprimjer, u Poljskoj, koja je pretežno katolička, to je povezano sa homofobijom. Za usporedbu, čini se da je više "domaće" u Mađarskoj, gdje postoji zabrinutost zbog autoritarnih pristupa u vodstvu premijera Viktora Orbana.
Jedan od ključnih pokretača dezinformacija je gubitak povjerenja u uspostavljene političke i vladine strukture i institucije. U osnovi ovog sve manjeg povjerenja je praksa brisanja granice između istine i laži tokom političkih kampanja i razočaranje što se, dugo očekivane, društvene promjene nisu materijalizirale nakon pada totalitarnih režima u regionu. Ovi faktori su doveli do porasta populizma, društvene polarizacije i širenja dezinformacija. To se pogoršalo tokom pandemije COVID-19, posebno u vezi sa vakcinacijom te sa početkom rata u Ukrajini.
Ruska propaganda
Ruska propaganda i dezinformacije prisutni su u regionu od aneksije Krima 2014. U stvari, nekoliko je internetskih medija osnovano je sa cilje da šire nepovjerenje i nemir u društvima. Na kraju, cilj je bio izgraditi povjerenje u proruske sadržaje kapitalizirajući nezadovoljstvo građana trenutnom situacijom i njihov osjećaj da je sve bilo bolje i sigurnije prije promjene režima.
Primjeri medija koji su plodni diseminatori dezinformacija su mediji iz Češke Republike, Protiproud, Aeronet News i češka verzija Sputnjik vijesti zasnovana na Telegramu. Ovi mediji su širili mržnju prema imigrantima od 2015. godine i više puta su pokušavali uticati uglavnom na predsjedničke izbore. Tokom pandemije COVID-19 širili su teorije zavjere, poput ideje da je vakcinacija protiv koronavirusa smrtonosno oruđe koje koristi Bill Gates da zbriše većinu svjetske populacije. Takođe su pomogli da se pripremi teren za opravdanje i prihvatanje rata u Ukrajini propagandom koja je predstavljala Vladimira Putina, kao branitelja slobode. Njihov sadržaj se snažno dijeli na Facebooku – najuticajnijoj društvenoj medijskoj platformi za osobe starije od 40 godina.
Odbrambene strategije
Reakcije na dezinformacije su se razlikovale od zemlje do zemlje. Baltičke države, koje su u prošlosti bile dio Sovjetskog Saveza i nalaze se na neposrednoj granici Rusije, tradicionalno su najzaštićenije od ovakvih medijskih sadržaja. Latvijci kažnjavaju i suspendiraju medije zbog pristrasnog plasiranja vijesti, dok Estonci pokušavaju razviti uravnoteženije (alternativnije) emitiranje na ruskom jeziku. U Litvaniji se planira osnivanje posebnog centra za borbu protiv propagande Kremlja.
Slični mehanizmi uspostavljeni su iu drugim zemljama. Naprimjer, u Češkoj je 2017. osnovan Centar za borbu protiv terorizma i hibridnih prijetnji. Sa početkom rata u Ukrajini, češka vlada je uvela tromjesečnu zabranu medija koji plasiraju dezinformacije, zbog čega su mišljenja podijeljena. Vlada je, također, stvorila poziciju izaslanika za medije i dezinformacije kako bi kreirala zakone protiv dezinformacija – iako su tu ulogu otkazali nakon godinu dana. Češko Ministarstvo unutrašnjih poslova pokušalo je potkrijepiti ove mjere zakonom koji bi državi dao ovlaštenje da isključi medije koji su proglašeni krivima za širenje dezinformacija. Međutim, njegov napredak je zaustavljen nakon reakcije javnosti.
Dok su se drugi fokusirali na odbranu od prijetnje ruskih fabrika trolova, Mađarska je pokušala iskoristiti opći osjećaj borbe protiv dezinformacija, kako bi osnažila vladajući režim donošenjem Zakona o suzbijanju koronavirusa u martu 2020. Zvanično, bio je usmjeren na one koji su namjerno šire lažne informacije i informacije koje bi mogle potkopati napore da se javnost zaštiti od virusa. Ali zakon je bio jako kritiziran zbog širokih ovlasti koje je dao Orbanu. U stvari, u uvjetima vanrednog stanja, bilo je moguće poslati u zatvor od jedne do pet godina zbog širenja bilo čega što mađarske institucije doživljavaju kao lažnu vijest. Više od 100.000 Mađara potpisalo je peticiju protiv ovog „omogućavajućeg akta“.
Podrška Evropske unije
Uopćeno govoreći, institucije EU podržavaju ove zemlje i druge države Srednje i Istočne Evrope u njihovim naporima da brane svoju demokratiju i spriječe dezinformacije. Trenutno kreiraju sve više zakona o transparentnosti i ciljaju na političko oglašavanje koje dezinformira javnost. Kao reakcija na hibridni rat sa Rusijom i dijelom na ono što se dešava sa slobodom medija u Mađarskoj i Poljskoj, Evropska komisija je u septembru 2022. usvojila Evropski akt o slobodi medija. On mora proći kroz Evropski parlament i upravna tijela država članica, koja će biti teško, ali izvodljivo. Uzimajući u obzir ekonomske i političke nesigurnosti i strahove da bi usvajanje novog zakona o dezinformacijama presudno uticalo na birače, članstvo u EU može se smatrati pogodnošću, jer zemlje mogu kreirati novi zakon po volji Unije.