‘Bojim se da ih nikada nećemo pronaći:’ Rusija drži hiljade ukrajinskih civila kao taoce

Stanovnik, Ivan Drozd, uzviknuo je ukrajinski pozdrav "Slava Ukraini!" (Slava Ukrajini!) vojnicima, ne shvatajući da se radi o moskovskim invazionim snagama.

Ruske trupe su odmah uhapsile Drozda na licu mesta, rekla je njegova partnerka Hana Muštukova za Kyiv Independent, pozivajući se na jednog susjeda koji je uhapšen sa Drozdom, ali kasnije pušten.

Više od 18 mjeseci kasnije, Muštukova ne zna ništa o tome gdje se Drozd nalazi, osim kratkog pisma od četiri riječi koje je dobila mjesecima nakon što ga je on napisao u ruskom zatvoro.

"Živ. Zdravo. Nije bolestan”, piše u pismu pernijela je Muštukova u izjavi za Kyiv Independent. Nagovijestila je da je možda bio primoran napisati pismo na taj način.

Uz ratne zločine, kao što su mučenje, silovanje i pogubljenja, Rusija je uzimala i civilne taoce na područjima koja je okupirala, ponekad ih je prebacivala u zatvore na ukrajinskoj teritoriji koju je okupirala Rusija i u Rusiji iz nepoznatih razloga. Među taocima su ljudi odvedeni sa ulica, psihijatrijski pacijenti i zatvorenici ukrajinskih zatvora koji su sada pod ruskom okupacijom.

Rusija koristi rupe u međunarodnom pravu kako bi ove Ukrajince držala pod ključem. Ukrajina ih ne može lako zamijeniti kao ratne zarobljenike, jer bi to ugrozilo milione osoba kojw žive pod okupacijom, stvarajući stalnu prijetnju da bi bilo koji civil na okupiranoj teritoriji mogao postati talac, upozorili su branitelji ljudskih prava i zvaničnici.

Precizan broj odraslih Ukrajinaca koje je Rusija uhvapsila kao civilne taoce i dalje je nedostižan.

Ukrajinsko Ministarstvo za reintegraciju kaže da ima 763 civila taoca u Rusiji i područjima pod ruskom okupacijom, dok Ured ombudsmana ove zemlje navodi broj od 20.000. Branitelji ljudskih prava oštro osporavaju ove zvanične brojke, sugerirajući da bi ih moglo biti i do 8.000.

 

„Veoma se bojim da među 8.000 nestalih civila spadaju i oni koje nikada nećemo pronaći“, rekla je za Kyiv Independent Olga Romanova, prognana šefica Rusije iza rešetaka, istaknute ruske nevladine organizacije koja štiti prava osuđenika.

„Živo se sjećam brzog smanjivanja spiskova nestalih civila, jer su sve te masovne grobnice otkrivene nakon oslobođenja Iziuma.”

Drozd je bio 28-godišnji farmer bez vojnog iskustva, kada su ga ruske trupe uhvatile i zatvorile. Njegova partnerka Muštukova nema informacije o njegovom tačnom boravištu.

"Brojim dane. Ali neizvjesnost i iščekivanje nepoznatog teško mi je prihvatiti u glavi", rekla je Muštukova.  

 

Odveden u ruske zatvore

 

Ukrajinski Koordinacioni štab za postupanje sa ratnim zarobljenicima i dalje ne govori o broju civilnih talaca u ruskom pritvoru. Njegov glasnogovornik Petro Jatsenko rekao je za Kyiv Independent da se tek 140 civilnih talaca vratilo u Ukrajinu, tokom nekoliko razmjena ratnih zarobljenika.

Još neki su se sami vratili. Mihailo je jedan od njih. Proveo je godinu i po dana u ruskim zatvorima. (Napomena urednika: Mihailo je tražio da se njegovo prezime sakrije kako bi se zaštitili ljudi koji su sa njim proveli mjesece u ruskim zatvorima).

Izdržavajući zatvorsku kaznu u Ukrajini od 2019. godine, Mihajlo (37) bio je među oko 2.000 zatvorenika koje su ruski vojnici odveli iz zatvora u Hersonskoj oblasti nakon okupacije, rekla je za Kyiv Independent njegova advokatica Ana Skripka iz nevladine organizacije Zaštita zatvorenika Ukrajine.

Ruske snage su poslale zatvorenike iz četiri zatvora na jugu Ukrajine i niz logora na okupiranim teritorijama prije nego što su završili u ruskim zatvorima u blizini Ukrajine, navodi Srkipka.

Iz ukrajinskog zatvora u kojem je služio kaznu, Mihailo je premješten u okupirani Simferopolj, administrativni centar Krima pod ruskom okupacijom. On je za Kyiv Independent rekao da je odveden u zatvor u kojem su smešteni zatvorenici sa tuberkulozom, iako je bio zdrav.

Nekoliko sedmica kasnije, zatvorenici su iuzvedeni u zatvorsko dvorište i natjerani da tamo ostanu cijeli dan do ponoći. Mihailo kaže da im nisu dali ni hranu ni vodu tako da ne bi morali koristiti kupatilo na putu do zatvora u ruskom Krasnodarskom kraju, koji se nalazi preko Kerčkog moreuza.

 

Tokom prebacivanja, grupa je provela jednu noć u zatvoru u Kerču, ali Mihailo kaže da nije jeo nešto više od dva dana dok nisu stigli u zatvor u Krasnodarskom kraju.

Na svakoj novoj lokaciji ritual dobrodošlice ostao je nepromijenjen. Spetsnaz, ruski specijalci, stajali bi u dva reda jedan naspram drugog sa psima.

Zatvorenici koji su tek stigli bili su natjerani da trče između specijalaca dok su nove zatvorenike tukli pendrecima i vikali im da se kreću brže, rekao je Mihailo za Kyiv Independent.

„Specnaz nas je tukao tri puta u dva dana“, rekao je Mihailo.  

 

U ruskom zatvoru

 

Mihailo je proveo pet dana u karantinu po dolasku u Krasnodarski kraj. Dok su ga prvi put nakon tog početnog perioda pratili u trpezariju, uzviknuo je "Slava Ukrajini!" ostalim zatvorenicima. Ne sjeća se koliko je trajalo premlaćivanje zbog toga.

Stražari su ga sporadično tukli zbog ratnih sukoba sa ruskim zatvorenicima i odbijanja da uzme rusko državljanstvo - nešto što su stražari često tražili od njega. Jednom je pretučen nakon što se prepirao sa stražarima da Rusija neće moći da zauzme Odešku oblast zajedno sa njegovim rodnim gradom Izmailom.

Kada se približio istek njegove prvobitne zatvorske kazne koju je izrekao ukrajinski sud, uslovi su se pogoršali.

"Posljednja dva mjeseca su bila pakao", rekao je Mihailo.

Kaže da mu stražari nisu davali da sjedne sedmicama, što je izazvalo jak otok na nogama.  

“Posljednjih šest dana boravka u zatvoru u Krasnodarskom kraju stalno su nas tukli”, rekao je on i dodao da nije bilo medicinske pomoći.

Zatvori na okupiranim teritorijama su "crna rupa", jer je "gotovo nemoguće" poslati prave advokate bez veza sa ruskom službom sigurnosti tamo, rekla je Romanova, zaštitnik prava ruskih zatvorenika.

Prijetnje da će mu produžiti kaznu nisu odvratile Mihaila od uvjerenja da bi se mogao vratiti u Ukrajinu.

Sa novcem koji mu je poslala Skripka, njegov advokat, Mihailo je otišao trajektom za Rusiju. To je bio jedini način za povratak u Ukrajinu, jer je most preko Kerčkog moreuza zatvoren nakon ukrajinskog napada dronovima.

Nakon noći u hostelu u Rostovu punoj ruskih vojnika koji su se vraćali sa prve linije fronta, kupio je kutiju “dobrih cigareta” kako bi podmitio ruske graničare. To mu je pomoglo da se vrati u Ukrajinu preko graničnog prelaza Kolotilovka, jedine operativne veze između Ukrajine i Rusije.

"Bio sam sretan što sam čuo ukrajinskog graničara kako pjeva na ukrajinskom", rekao je i prvi put se nasmiješio tokom razgovora za Kyiv Independent.

Za partnera Muštukove zatvorski uslovi nisu poznati. Ona ne zna da li Drozd ima advokata niti da li je sve optužen.

Ona je rekla da ga je Rusija označila kao ratnog zarobljenika bez ikakvog objašnjenja, iako je on civil.

Nekoliko stotina ukrajinskih civila uhapšeno je u Rusiji zbog optužbi za špijunažu ili sabotažu nakon što su otišli posjetiti rodbinu ili na posao. Mnogi od njih se šalju u pritvorske centre i nemaju kontakta advokatima.

Serhij Karmazin, 45, civil Ukrajinac koji je došao u Rusiju da posjeti sestru nakon početka invazije, uhapšen je u februaru pod optužbom za sabotažu. FSB, ruska služba sigurnosti, tvrdila je da je on zapalio željezničku opremu u Moskovskoj oblasti i planirao dići u zrak rafineriju nafte za 1.000 dolara za ukrajinsku službu sigurnosti.

Advokati nisu mogli pristupiti Karmazinu, koji se nalazi u ozloglašenom moskovskom zatvoru Lefortrovo, ozloglašenom po čistkama režima Josifa Staljina, i sovjetskom zatvoru KGB-a za političke zatvorenike. Tamo je držan reporter Wall Street Journala, Ivan Gerškovič.

„Postoje stotine ljudi (poput Karmazina) koji dolaze u Rusiju zbog posla ili kod svojih porodica, uglavnom na posao koji su optuženi za špijunažu“, rekla je Romanova, braniteljica prava zatvorenika.

Romanova i njene kolege vesele se kada pronađu Ukrajinca sa optužbama u ruskim pritvorskim centrima.  

„To znači da su živi“, kaže Romanova.

Sudbina mnogih ukrajinskih „civilnih talaca“ ostaje neizvjesna.

„Rusija skriva Ukrajince nakon što su osuđeni pred sudom“, rekla je Romanova, dodajući da je njena nevladina organizacija Rusija iza rešetaka pratila 460 Ukrajinaca.  

 

Odvesti taoce kući

 

Držanje "civilnih talaca" predstavlja ratni zločin zajedno sa kršenjem nekoliko drugih konvencija zbog kojih bi Rusija mogla odgovarati, rekao je Mihail Sava, pravni stručnjak ruskog porijekla iz ukrajinske organizacije za ljudska prava Centar za građanske slobode.

 

“Ako nema optužbi protiv civila, svaka strana prema Ženevskim konvencijama je dužna da ih vrati što je prije moguće”, rekao je Sava, bivši ruski politički zatvorenik, za kijevski Independent.

On je rekao da Rusija koristi ovu frazu u zakonu u Ženevskoj konvenciji kako bi ukrajinske civile držala u pravnom limbu.

„Možemo reći da Rusija ima sistem ratnih zločina protiv ukrajinskih civila. Dugotrajno držanje civila (u pritvoru) bez zakonskog odobrenja je ratni zločin lišenja slobode i pristupa pravdi”, rekao je Sava.

U međuvremenu, Jacenko, glasnogovornik ukrajinskog štaba za tretman zarobljenika, rekao je da se Rusija često ne trudi da broji "civilne taoce".

„To otežava njihovo pronalaženje dok se sva ovlaštenja zatvorskog sistema primenjuju uz nehumane tradicije Sovjetskog Saveza i carske Rusije“, rekao je Jacenko.

Jacenko i Sava rekli su da se civili ne mogu mijenjati za ratne zarobljenike prema međunarodnom pravu, jer bi to ugrozilo milione Ukrajinaca koji žive pod ruskom okupacijom.

Branitelji ljudskih prava predlažu izmjenu međunarodnog prava i sankcioniranje ruskih načelnika zatvora, rekao je Sava, dodajući da trenutno ne postoji način da se primoraju zemlje da vrate civilne taoce u skladu sa međunarodnim pravom.

Kako bi kaznila Rusiju za navodne zločine, Ukrajina bi trebala obavijestiti Moskvu o kršenju međunarodnog prava držanjem civila kao talaca. Nakon note, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine može se žaliti Međunarodnom sudu pravde ako ne postoji zemlja posrednik koja bi pomogla stranama da riješe problem.

Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine do sada to nije učinilo, rekao je Sava.

Mihalo veruje da je imao sreće što se vratio kući. Kada je sredinom augusta stigao, krenuo je u šetnju od šest kilometara do kuće kako bi se osetio slobodnim čovjekom.

 

“Mama me je prepoznala. Neko vrijeme smo ćutali, a onda zaplakali”, kaže Mihailo.