Bježeći od ukrajinskog rata, ruski dezerteri nalaze utočište u Francuskoj

 

"Dezerteri nisu izdajice, a dezerterstvo nije zločin, jer iz ove situacije nema drugog izlaza", rekao je Aleksandar.  

Mladi Rus je rekao da je "razumna odluka da dobro obrazovana osoba ne učestvuje u agresorskom ratu".

Aleksandar je jedan od šest ruskih dezertera koji su posljednjih mjeseci stigli u Pariz. Nije želio reći svoje prezime, u želji da zaštiti svoj identitet. Ovi Rusi su prvo pobjegli u Kazahstan, a zatim u Francusku tokom 2022. i 2023. godine. Sada se nadaju da će dobiti politički azil.

Pro Asyl, njemačko udruženje za ljudska prava i zaštitu izbjeglica, procjenjuje da je najmanje 250.000 vojnih obveznika zatražilo zaštitu u drugim zemljama od februara 2022. godine, kada je Rusija pokrenula rat protiv Ukrajine, do septembra 2023. godine.

Većina ih je potražila sigurnost u Kazahstanu, Gruziji, Armeniji, Turskoj, Srbiji i Izraelu. Međutim, postoje izvještaji da su dezerteri deportovani nazad u Rusiju iz Kazahstana i Armenije.

Iz Pro Asyl je rečeno da je samo nekoliko ruskih vojnika pobjeglo u bilo koju od država Šengena. Dolazak do ovih zemalja je izazov, a zemlje EU imaju veoma restriktivne propise o vizama.

 

Francuska postavlja presedan

 

Francuska je sada postala prva zemlja EU koja je dozvolila bivšem vojnom osoblju koje se protivi ratu Rusije protiv Ukrajine da uđe u zemlju bez pasoša. Međutim, muškarci su prethodno provjereni u Kazahstanu kako bi se isključili bilo kakvi problemi.

"Razumijem zabrinutost zapadnih zemalja i zašto ne dijele putne isprave mnogim dezerterima, jer bi među njima mogli biti agenti ruskih tajnih službi ili ratni zločinci", rekao je Aleksandar. Zbog toga je praćeno putovanje muškaraca iz Rusije i dalje.

"Provjerili smo pozadinu svih šest dezertera", rekao je za DW Aleksej Alšanski iz Conflict Intelligence Team (CIT), nezavisne istražne organizacije koja je osnovana u Rusiji. Sam CIT je bio primoran napustiti Rusiju 2022. godine.

Alšanski je bivši pripadnik ruske vojske koji je pomagao dezerterima da dođu u Francusku.  

„U jednom trenutku smo kontaktirali aktiviste za ljudska prava u EU i tada je počeo rad na zagovaranju, koji je trajao godinu dana", rekao je Alšanski. "Dezerteri su svo vrijeme bili u Kazahstanu".

 

'Nisam znao zašto smo u Ukrajini'

 

Od šestorice muškaraca koji se sada nadaju da će dobiti azil u Francuskoj, samo je Aleksandar bio direktno uključen u rusku invaziju na Ukrajinu, gdje je služio kao oficir. U zimu 2022. godine bio je stacioniran na Krimu, koji je pripojen Rusiji.

 

U početku je sve izgledalo kao da Rusija provodi vojnu vježbu, rekao je za DW. Ali 24. februara 2022. godine svi vojnici su bili u konvoju.

"Nije bilo naređenja da se napadne Ukrajina, nije bilo instrukcija, jednostavno smo prešli ukrajinsku granicu i tek tada smo shvatili šta se dešava", prisjetio se Aleksandar. "Bio sam šokiran i nisam znao zašto smo u Ukrajini".

Rekao je da ne želi učestvovati u vojnoj operaciji, ali i da je svjestan da se ne može jednostavno vratiti.

"Ili bi me moji ubili, ili bih bio uhapšen na granici. Trebao mi je legalan način da se vratim u Rusiju", rekao je Aleksandar.

Kada je konačno dobio odsustvo i vratio se kući u Rusiju, odmah je podnio zahtjev za otpuštanje iz vojske. Ali u septembru 2022. godine Rusija je objavila djelimičnu mobilizaciju.

"Bilo mi je jasno da ću ili biti zatvoren ili vraćen na liniju fronta, osim ako ne pobjegnem iz Rusije", rekao je Aleksandar.  

 

Boravak u Kazahstanu

 

Kazahstan je jedna od rijetkih zemalja u koje Rusi mogu ući bez pasoša. Mnogi Rusi su tamo potražili utočište, uključujući Aleksandra. Po dolasku u zemlju, preko poznanika je kontaktirao aktiviste za ljudska prava i zatražio azil.

"Znao sam da će biti teško dobiti zaštitu u Kazahstanu, jer Kazahstan još uvijek u određenoj mjeri zavisi od Rusije", rekao je. "Nisam dobio status izbjeglice, ali mi je barem produžen legalni boravak".

 Aleksandar je posjetio i neke zapadne ambasade tražeći pomoć.  

“Znao sam da tamo ne mogu podnijeti zahtjev za azil i da to mogu učiniti samo na teritoriji zemlje”, kaže ALeksandar.

Nakon dvije godine u Kazahstanu, konačno je mogao otići u Francusku.  

"Dopušteno nam je da uđemo u Francusku jer se aktivno protivimo ratu, a ne zato što smo dezerteri", rekao je on.

 

Nema dokaza o ratnim zločinima

 

"Njegovo učešće u ruskoj invaziji na Ukrajinu nije zavisilo od njega", rekao je Alšanski iz CIT-a, iako je priznao da se ne može biti potpuno siguran da su priče dezertera istinite.

Međutim, nema dokaza da je Aleksandar počinio ratne zločine u Ukrajini.  

„Stoga mu treba dati humanitarnu zaštitu i veliko je bogatstvo što ju je dobio“, rekao je Alšanski.

Alšanski je svjestan da Ukrajinci ne mogu razumjeti zašto se bivšim ruskim vojnicima daje takva zaštita. Za Ukrajince, "možda će biti teško sagledati situaciju s druge strane sukoba i shvatiti da se ne žele svi ruski vojnici boriti u Ukrajini", rekao je on.  

Bilo je puno ruskih vojnika koji su samo željeli preživjeti, a možda nisu nužno željeli da se bore.

Alšanski je istaknuo da međunarodno pravo kaže da se osoba ne klasifikuje automatski kao ratni zločinac samo zato što učestvuje u ratu.  

"U kontekstu oružanog sukoba, humanitarno pravo garantuje zaštitu svim osobama koje nisu uključene u činjenje ratnih zločina", rekao je Alšanski.

 

Ruski dezerteri nemaju podršku kod kuće

 

Broj ruskih dezertera raste od početka rata u Ukrajini, navodi CIT. Ovaj veliki dio ruskog stanovništva ne dobija nikakvu podršku ruskog društva, iako je dezertiranje "zaista hrabar korak", smatra Alšanski.

"Kada neko prisustvuje antiratnim demonstracijama držeći plakat 'ne ratu' i nakon toga provede nekoliko dana iza rešetaka, smatra se herojem", rekao je on. "Takvi ljudi mogu dobiti vizu za drugu zemlju, za njih postoje međunarodni programi. Ali ako neko pobjegne iz Rusije nakon što je sedmice proveo u rovu, gladujući i pretučen jer je odbio da učestvuje u Putinovom ratu, neće dobiti podršku".

Ruski dezerteri obično dobijaju podršku samo od stranih organizacija za ljudska prava.  

"Rusko civilno društvo nije sklono pomoći dezerterima", rekao je Alšanski. "U suštini je paraliziran kada sazna da je osoba pobjegla iz ruske vojske. Ovaj stav je u najmanju ruku nepravedan".

Šest ruskih dezertera koje je primila Francuska sada daju svoj doprinos drugim ruskim muškarcima koji bježe iz vojske. Čak su osnovali i udruženje pod nazivom "Zbogom, oružje!"