Bjelorusija dovodi hiljade ukrajinske djece da ih 'rusifikuje'

Rusija nije sama u nasilnom premještanju ukrajinske djece na svoju teritoriju. Manje je poznata činjenica da se Bjelorusija, saveznik broj jedan Moskve u ratu u Ukrajini, također, bavi ovom nezakonitom praksom, koja bi mogla predstavljati ratni zločin. Više od 2.150 Ukrajinaca starosti od šest do 15 godina koji žive u područjima pod ruskom okupacijom deportovano je u Bjelorusiju od ruske invazije u februaru 2022. godine, prema službenim bjeloruskim dokumentima i izjavama, koje je konsultirao Le Monde, i curenja informacija koje je prikupio bjeloruski opozicioni političar Pavel Latuško , koji je u martu osuđen na 18 godina zatvora, u odsustvu, u Minsku nakon fingiranog suđenja. Bivši član vlasti, Latuško je 27. juna Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) dostavio dokaze o umiješanosti Bjelorusije u ova prisilna raseljavanja.

U martu je Međunatodni krivični sud izdao nalog za hapšenje ruskog predsednika Vladimira Putina i ruske komesarke za prava djeteta Marije Lvove-Belove, zbog organiziranja ilegalnog transfera ukrajinske djece u Rusiju. I bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko bi na kraju mogao biti predmet naloga za hapšenje.

Evropski parlament je 13. septembra usvojio rezoluciju kojom se osuđuje "nezakonito prebacivanje više od 2.150 djece, uključujući i siročad, iz područja Ukrajine pod ruskom okupacijom u takozvane rekreativne kampove u Bjelorusiji, gdje su podvrgnuta rusifikaciji i indoktrinaciji". Evropski parlament je saopćio da je "Aleksandar Lukašenko odgovoran za ove ratne zločine, kao Vladimir Putin i Marija Lvova-Belova" i pozvao ICC da "raspiše sličnu međunarodnu potjernicu" za bjeloruskim liderom.

Režim iz Minska ne krije ove prisilne transfere. Naprotiv, tvrdi se da su to "humanitarne" operacije osmišljene da pruže predah ratom traumatiziranoj djeci. U augustu je Lukašenko javno priznao svoje direktno učešće, u bliskoj saradnji sa Rusijom.  

„Dogovorili smo se sa Vladimirom Putinom da ćemo finansirati ova putovanja iz državnog budžeta Unije [sporazuma koji povezuje Rusiju i Belorusiju]“, rekao je Lukašenko. "Učinili smo to i nastavit ćemo to činiti bez brige o bilo kakvoj kritici."

Bjelorusija, koja služi kao pozadinska baza za ruske trupe od invazije na Ukrajinu, hvalila se da je u proljeće dovela "više od hiljadu djece". U utorak, 19. septembra, grupa od 48 ukrajinske djece stigla je iz okupiranih regiona Donjecka, Luganska i Zaporožja. Na slikama koje emitira zvanična štampa vidi se kako se zahvaljuju vlastima, sa crveno-zelenim bjeloruskim zastavama u ruci, uz pratnju policije za nerede.  

 

Izleti u vojne jedinice

Novine su još u aprilu sa entuzijazmom izvještavale o dolasku, "zahvaljujući uputama Aleksandra Lukašenka", 350 djece iz regiona Donbasa, prevezene vozom u Minsk "na oporavak" u kamp Dubrava u blizini glavnog grada.  

"Bit će dosta sastanaka i zabave", hvali se u tekstu koji je objavio Belarus Today. „Najvažnije je da svako dijete pamti svoje djetinjstvo onako kako treba – mirno, zanimljivo i veselo”.

Zapravo, program se može sažeti u tri riječi: indoktrinacija, militarizacija i rusifikacija. Djeca su prisustvovala koncertu sestara Grudzdev, bjeloruskih pop pjevačica i propagandistica Kremlja. Snimak njihovog nastupa prikazuje duo na sceni, nasmiješen, pozivajući američkog i ukrajinskog predsjednika, Joea Bidena i Volodimira Zelenskog, da "umru" da bi "živjeli u miru", a da "Putin napreduje i preuzme kontrolu cijele Ukrajine''.

Organiziran je i izlet u Vojni klub Ris jedinice br. 3214 Ministarstva unutrašnjih poslova, poznatog po brutalnoj represiji mirnih protesta nakon lažiranog reizbora Lukašenka 2020. godine. Djeca su učestvovala u radionicama gađanja i gledala demonstracije vojne opreme i borbe prsa u prsa. Većina mladih Ukrajinaca vraća se na okupirane teritorije na kraju svog boravka u Bjelorusiji, ali neki se šalju u Rusiju, kaže Latuško. Kaže da ima dokaz da su "siročad koja su ostala u Bjelorusiji potom usvojena u Rusiji".

Najmanje šest kampova je identificirano u zemlji, uključujući tri u regionu Minska. Najveći od njih je Dubrava, u vlasništvu državne kompanije Belaruskali, jednog od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika gnojiva. Direktor kompanije, Ivan Golovati, jedan je od ključnih igrača u ovim prisilnim transferima. U septembru 2022. godine, kompanija je na svojoj web stranici objavila da prima "1.050 djece uzrasta od šest do 15 godina". Ovo je predstavljeno kao humanitarna akcija i bez stida se prenosi pod geslom "pomoć ukrajinskoj djeci". Putovanje organizira dobrotvorna fondacija bjeloruskog paraolimpijca Alekseja Talaja, koja je javno objavila da radi u saradnji sa bjeloruskim vlastima.

Učešće bjeloruskog Crvenog križa

Uprkos ovim prikupljenim dokazima, Lukašenkova uloga u deportaciji ukrajinske djece ostala je uglavnom nepoznata od početka rata.  

„Problem je što su naši zapadni partneri fokusirani na rusku agresiju“, rekao je Latuško. "Vrlo je čudno, izgleda da su zaboravili na Bjelorusiju, dok je Lukašenko koagresor i pustio je Putina da iskoristi zemlju da napadne Ukrajinu."

Ono što je još više zabrinjavajuće je to što je bjeloruski Crveni krst, najveća dobrotvorna organizacija u zemlji, tvrdi da je aktivno uključen u ove prisilne transfere. U intervjuu koji je u julu dao za državnu televiziju Bjelorusija 1 iz okupiranog ukrajinskog grada Lisičanska, šef ove humanitarne organizacije Dmitrij Ševcov rekao je da je "Bjeloruski Crveni krst uzeo, uzima i da će aktivno učestvovati" u ovim transferima djece u Bjelorusiju kako bi im, rekao je, omogućio da "zaborave ratne strahote" i "odmaraju se". Nekoliko sedmica ranije, šef bjeloruskog Crvenog krsta snimljen je na okupiranim teritorijama kako nosi kamuflažu sa slovom "Z" na ruci - ruskim simbolom podrške ratu u Ukrajini.

Njegova izjava izazvala je skandal. Svjesna potencijalne štete po svoju reputaciju, Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC) izrazila je "duboku zabrinutost". Izjavili su da su "za ovu posjetu i ove aktivnosti saznali preko medija", što je "u suprotnosti sa njenom humanitarnom misijom" i njenom obavezom neutralnosti.

Humanitarna organizacija je pokrenula istragu, čiji se nalazi očekuju u oktobru. IFRC je pozvao Ševcova da se povuče do tada. Uzalud: ponovo je izabran za čelnika bjeloruskog Crvenog krsta na sjednici XXVI kongresa te organizacije, održanom 7. septembra u Minsku, na kojem se odlučuje o njegovom slučaju. Kada je kontaktiran, IFRC, koji ima 191 podružnicu širom svijeta, nije krio svoju blamažu, ali su odbili komentirati slučaj dok je istraga bila u toku. Objašnjava da svaka nacionalna organizacija Crvenog krsta ima svoj "vlastiti pravni status" i da "niti nadzire niti kontroliše njihov rad".