"Bio sam u zatvoru, a onda sam otišao u rat." Kako se građani Kirgistana regrutuju u rusku vojsku

"Nisam znala da je otišao u zatvor"

Kanibek ima 33 godine, državljanin je Kirgistana. U ljeto 2021. godine završio je u ruskom zatvoru. Optužba protiv njega, kao i protiv većine njegovih sunarodnika u ruskim zatvorima, je čl. 228 Krivičnog zakona Ruske Federacije (Nezakonita kupovina, skladištenje, transport, proizvodnja, prerada opojnih droga). U to vrijeme, Kanibekova rodbina nije znala da je otišao u zatvor.
“U to vrijeme naš brat je nestao u Rusiji, nismo imali vijesti o njemu. Išao je sa prijateljem iz jednog grada u drugi. Tražili smo ga, ali ga nismo mogli naći. Kasnije smo saznali da je otišao u zatvor, da je optužen za poslove sa drogom. Ali nismo vjerovali u njegovu krivicu. Brat je, također, rekao: "Podmetnuli su mi drogu, nisam kriv", rekla je Kanibekova mlađa sestra.
U ljeto 2021. godine, ovaj mladić je završio u zatvoru. Prema dokumentima kojima raspolaže Radio Azattik, Centralni okružni sud u Čeljabinsku ga je osudio na 7,5 godina zatvora. Kanibek je poslan u popravnu koloniju broj 6 u Čeljabinskoj oblasti.
„Učinili smo sve da mog brata prebacimo u Kirgistan. Njegovu dokumentaciju smo počeli pripremati u isto vrijeme kada je uhapšen. Prije godinu i po dana njegova ekstradiciona dokumentacija je u potpunosti pripremljena i poslana u Kirgistan. Svaki dan smo čekali njihov odgovor. Moj brat je pitao svaki put kad bi nazvao. Ko je znao da će on krenuti u rat”, kaže druga Kanibekova sestra.
Prije mjesec dana se saznalo da će Kanibekov zahtjev za izručenje njegovoj porodici biti razmatran na sudu. Prema informacijama koje je objavio Vrhovni sud Kirgistana, njegov slučaj je trebalo da bude razmatran 16. jula ove godine.
U Rusiji je Kanibek radio u taksi službi. Još nije bio oženjen. Njegovi rođaci su prije dva mjeseca saznali da je na ratištu.
“Kada smo razgovarali, rekla sam mu da ne ide. Ne želim vjerovati da je otišao svojom voljom. Nije poslušao, otišao je. Kada smo vidjeli ovaj snimak iz rata, nismo ga prepoznali. Lice je potamnjelo i nije isto kao prije. Naravno, na odluku je uticala činjenica da je bio u zatvoru, a potom i u ratu. Još uvijek ne razumijemo zašto je otišao. Mislili smo da će biti prebačen u Kirgistan, da će biti sa nama”, kaže njegova sestra.

"Ne znamo da li je živ ili mrtav"

Ovo je posljednja Kanibekova fotografija koja je u posjedu njegove mlađe sestre. Iz očiglednih razloga, ne možemo pokazati lica ljudi. Na ovoj fotografiji, uz Kanybeka, možete prepoznati barem nekoliko Kirgiza i desetine ljudi iz centralne Azije.
Još jedan Kirgiz koji služi kaznu u Čeljabinsku rekao je za Radio Azatik da je na fotografiji prepoznao nekoliko Kirgizanaca, koji su bili u zatvoru sa njim.
 Fotografiju je poslao momak iz Uzbekistana koji je bio u ratu sa Kanibekom. Kada ga je Radio Azatikk kontaktirao, bio je u bolnici nakon ranjavanja.

„On i ja smo zajedno otišli u rat. Snimio sam video. Kada smo on i ja bili u Lugansku, pogodio ga je metak i tamo je umro. Njegovo tijelo je ostalo tamo. Ja sam povrijeđen i hospitaliziran. I ja sam ovdje došao iz zatvora. I bit ćemo svi na jednom mestu... Kada smo potpisali ugovor, zapisali su nam brojeve telefona rodbine. Oni će sami informirati. Rođacima je zabranjen odlazak na ratište. U vojsci smo ga zvali "Kama". Ne znam zašto je pristao. Ja nisam htio sjediti u zatvoru pet godina. Hteo sam biti slobodan", kaže ovaj mladić.
Kanibek ima dvije sestre, on je najstarije dijete u porodici. Jedna od njegovih sestara je sada u Biškeku, a druga u Moskvi, obilazi kancelarije i traži brata. Prije nekoliko dana Kanibekova rodbina je saznala za njegovu smrt, ali i dalje ne mogu vjerovati.
“Iako nema zvaničnih informacija, ne želim vjerovati da je mrtav. Pričao nam je to jedan momak koji je bio sa njim u ratu. Ali on nam ne daje tačne podatke. Sada sam se obratila ruskoj ambasadi u Kirgistanu, ali su mi rekli da ne mogu pomoći. Rekli su da se informacija nalazi u Ministarstvu odbrane Rusije. Ali ne mogu ništa dobiti od njih. Nisu me čak ni pustili unutra. Rekli su "ljudi poput tebe često dolaze ovamo" i poslali me nazad. Kada smo razgovarali sa momcima koji su u zatvoru, rekli su samo da je otišao u rat. Sada tražimo po grupama gdje ima podataka o poginulima u ratu. Zvala sam telefonsku liniju, ali ni tamo nisam mogla dobiti nikakve informacije. Kad sam zadnji put razgovarala sa njim, rekao je da potpisuje ugovor. Onda me uopće nije slušao. Ali ne mogu vjerovati da je otišao svojom voljom. Nadam se da je sada živ i da je sve u redu", kaže sestra.

"Zatvor u Čeljabinsku je zamka za slanje u rat"

Urednici su kontaktirali Zarkinai, sestru drugog Kirgiza koji služi kaznu u ruskom zatvoru. Rodbina je uspjela spasiti njenog mlađeg brata iz ratnog vrtloga.
“Brat nas je nazvao prije dva mjeseca i rekao da ide u rat. U zatvor u kojem je on bio, koliko sam shvatila, prije dva mjeseca su došli uposlenici Ministarstva odbrane. Brat mi je rekao da su govorili: “Ti ćeš samo kopati rovove, nećeš ići na ratište, ali ćeš voziti auto ili raditi fizičke poslove”. Stoga je odlučio pristati. Rekao nam je da će prije biti pušten i da će se vratiti kući svojoj djeci. Samo on sam može nazvati, stupiti u kontakt sa nama. Stoga smo bili zabrinuti, mislili smo da je on otišao tamo. Podsjetili smo ga na sina, pokušali ga ubijediti da se vrati kući. Od tada mi je srce bilo nemirno. Smirili smo se tek kada nas je prije tri dana nazvao i rekao da neće ići u rat”, kaže Zarkinai.
Kazneno-popravna ustanova koju sagovornici spominju nalazi se u Kopejsku, oblast Čeljabinsk. Prema informacijama iz kolonije, u njoj se trenutno nalaze 1.573 osobe. Većina njih je osuđena za srednja i teška krivična djela i neovlašteni promet drogom. Ne zna se tačno koliko ima Kirgiza.
Zarkinain mlađi brat osuđen je za učešće u tuči i u zatvoru je već tri godine. Sestri je rekao da je posljednjih mjeseci bilo dosta onih koji iz zatvora idu u rat.
“Rekao je da u ovoj koloniji ima mnogo muslimana – Uzbeka, Kirgiza, Tadžika. Bilo je i onih koji su pristali ići u rat. Rekao je da je mnogo ljudi otišlo odatle. Koliko sam shvatila, u ovoj koloniji je bilo mnogo migranata. Oni su prevareni, rečeno im je: "Izaći ćete na slobodu." On je rekao da su se složili oni koji su osuđeni na dugogodišnje kazne. Jasno je da se iz rata neće vratiti živi”, kaže Zarkinai.

Ova žena, čije ime je promijenjeno iz sigurnosnih razloga, radi u ruskim zatvorima kao prevoditelj za državljane Kirgistana. Čula je i priču o Kanibeku. Ona je dobro informirana o situaciji u zatvoru u Čeljabinsku.
„Sada su kazneno-popravne ustanove br. 6 i br. 1 u Čeljabinsku postale zamka u koju regrutiraju za rat. Prema mojim podacima, iz ovog zatvora trenutno krv daje sedam građana Kirgizije i ide u rat. Stalno smo u kontaktu sa njima. Postoji još jedan problem. Većina njih želi izručenje Kirgistanu. Ali ovo je veoma dug proces. Na primjer, Kanibek nije mogao biti raspoređen na ratište, već zaštićen. Ali kirgistanska vlada je predugo čuvala njegove dokumente. Poslednjih mjeseci dobijam dosta poziva od onih čiji su rođaci otišli u rat iz ovog zatvora. Ali ja im kažem da je ugovor sa Ministarstvom odbrane još gori nego sa Wagnerom Grupom. Malo je vjerovatno da će se oni koji su krenuli u rat vratiti živi", kaže ova žena.  
 Prema zvaničnim informacijama, 1.418 državljana Kirgistana optuženo je i nalazi se na izdržavanju kazne u inozemstvu. Od toga je 1.167 u Rusiji, 83 u Kazahstanu. U zatvorima u Iraku nalazi se 41 osoba, u Turskoj 30, a u Uzbekistanu 22 osobe.
Slučajevi regrutacije ratnih zarobljenika aktivno se raspravljaju u grupama roditelja čija su djeca u zatvoru. U ove tri WhatsApp grupe registrirano je oko 400 učesnika.
Roditelji u grupi su napisali da je najmanje pet-šest mladih pristalo ići u rat. Poznato je da se regrutacija za rat ne odvija samo u zatvorima u Čeljabinsku. Evo šta je administrator grupe rekao:
“Također ne znamo koliko je momaka otišlo. Poslednjih mjeseci počeli su pisati roditelji koji se plaše za svoju djecu. Djeca ne govore otvoreno. Neko ne kaže ništa i odlazi. Prema informacijama koje smo dobili, našu djecu ispituju, stavljaju u samice ili izriču novčane kazne i traže novac. Oni su primorani ratovati na različite načine. Regrutacija za rat se intenzivirala posljednjih mjeseci. Očigledno je to povezano sa pozivima da se migranti pošalju u rat. Ugovor ne potpisuju samo muškarci, već i žene. Tek sada smo saznali da nam odlazi još nekoliko djece. Ići će na jesen. Nedavno smo uz posredovanje Ministarstva vanjskih poslova uspjeli odbraniti jedno naše dijete. Čuli smo da je oko 20 ljudi otišlo u Krasnojarsk u rat. Među njima su Kirgizi i Uzbekistanci. Sada su svi roditelji zabrinuti".
 Nakon misteriozne smrti šefa privatne plaćeničke vojske "Wagner" Evgenija Prigožina prošle godine, postalo je poznato da Ministarstvo odbrane Ruske Federacije i privatna plaćenička vojska "Redut" šalju migrante i ratne zarobljenike u Ukrajinu. Migranti koji su razgovarali sa urednicima rekli su da su na svaku kuću nalijepljene reklame sa obećanjima o ruskom pasošu i velikom novcu. Ima slučajeva da su i žene migrantice regrutovane za rat.
Još nema zvaničnih informacija o Kanibeku. Ono što je ranjeni momak iz Uzbekistana rekao gore nije potvrđeno niti demantovano. Urednici kontaktiraju njegovu rodbinu i razjašnjavaju informacije. Ali ova priča pokazuje da se u ruskim zatvorima i dalje regrutuju za rat.