Bez novca i bez smjene. Kako je ruska vojska "bačena"

 

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, pojavilo se nekoliko zajednica na društvenim mrežama u kojima pripadnici ruske vojske mogu anonimno ili u svoje ime govoriti o problemima sa kojima se suočavaju zbog učešća u "specijalnoj vojnoj operaciji" i tražiti pomoć od advokata. Žalbe odražavaju žalosno stanje u ruskoj vojsci, o čemu se može suditi i iz drugih izvora. Mnogi ruski vojnici tokom šest mjeseci rata nikada nisu bili zamijenjeni, kasne isplate "borbenih" naknada, dobrovoljci "borbene armijske rezerve" koji su potpisali ugovor sa misterioznom "upravom" lišeni su odštete za povrede. Poput onih nesretnika koji  su ranjeni na Krimu ili u Belgorodskoj oblasti, ruske vlasti ne smatraju ove teritorije lokacijama "specijalne vojne operacije", iako se i tamo dešavaju eksplozije i granatiranja.

Ponekad administracije društvenih medija blokiraju zajednice u kojima advokati nude pomoć vojnom osoblju, a nekim advokatima se prijeti.  

„Pritnje mi stižu anonimno, „napisali smo prijavu protiv vas FSB-u, tužilaštvu, spremite se da dođete, pozvaće vas sada, otišla je operativna grupa za vas“, moskovski advokat Maksim Grebenjuk, autor telegramskog kanala Vojnog ombudsmana, kaže za Radio Sloboda.

U augustu 2022. godine sud u Moskvi osudio je Vladimira Voroncova, autora Telegram kanala sličnog naziva i tematike, samo posvećenog policijskim problemima - "Policijskog ombudsmana" na pet godine zatvora za iznudu.

Kada kažem Grebenjuku da sam jednom intervjuirao Voroncova, on se tužno šali: "Hoće li i mene sada strpati u zatvor?"

Zapravo, Maksim Grebenjuk zaista može imati problema zbog svojih profesionalnih aktivnosti, sada on zastupa interese pripadnika vojske na suđenju u Rjazanju, kojem je, zbog odbijanja da učestvuje u "specijalnoj operaciji", utisnut pečat na vojnu iskaznicu sa natpisom "sklon izdaji, lažima i varanju". Prema riječima advokata, već nakon početka suđenja, predstavnik komande jedinice u kojoj je služio njegov klijent napisao je tužbu vojnom sudu sa zahtjevom da se Grebenjuk privede administrativnoj odgovornosti "zbog diskreditacije Oružanih snaga Ruske Federacije."

"Ima više pritužbi"

 

Grebenjuk kaže da u odnosu na mart-april, kada je dao prve intervjue za medije, sada dobija mnogo više zahtjeva od ruske vojske i njihovih rođaka. Najviše žalbi dobija iz regiona Kavkaza i sa Dalekog istoka.

„Povećan je broj zahtjeva. Sklopljeno je dosta advokatskih ugovora. Sada dnevno dobijem oko 20 do 30 poruka, od kojih oko pet do 10 ide na konsultacije. Jednom ili dva puta dnevno zaključujemo ugovor o pružanju konkretne advokatske pomoći. Ne računajući konsultacije i samo dopisivanje, ima dosta i takve komunikacije. Ako je pitanje jednostavno, trudim se da dam savjet besplatno, ako je moguće", kaže advokat.  

Prema njegovim riječima, sada su na prvom mjestu pritužbe o neplaćanju odštete za povrede, kontuzije i ranjavanja.

“Ovo pitanje je sada vodeće. Kažem vojsci: imate težak slučaj, nema medicinske dokumentacije, idemo na sud, kroz sud i ljekarski pregled da se dokaže da je postojala neka dijagnoza, povreda nastala tokom “specijalne operacije”. Nakon što tražimo ostvarivanje prava. Sada ima mnogo više vojnih lica i njihovih porodica sa takvim pritužbama", kaže Grebenjuk.

Ne morate tražiti daleko da biste bili sigurni da je Grebenjuk u pravu: u njegovoj zajednici na društvenoj mreži VKontakte pritužbe se objavljuju svaki dan.

Ujutro 16. maja, mirno selo Majskoje u blizini Džankoja probudilo se uz zvuk "pops". Kako se ispostavilo, municija se detonira u vojnom skladištu ruske vojske na teritoriji bivše farme. Stanovnici sela su evakuirani, ulazi u njega blokirani, željeznička komunikacija između Džankoja i Kerča je prekinuta. Ministarstvo odbrane najavilo je ukrajinsku sabotažu, dok je Kijev odbio preuzeti odgovornost za ove i druge eksplozije na Krimu.

“Pripadnik sam SVO-a na teritoriji Ukrajine, koji je povrijeđen gelerima municije nakon eksplozije u selu Majskoje (Krim). Imam  li pravo na odštetu? Simferopolj, a zatim na bolnicu u Groznom. Za plaćanje i izvršenje potvrde saznao sam tek po dolasku u Grozni. Svi doktori kažu da je bilo potrebno uraditi potvrdu o povredi u Džhankoju, ali to je samo civilna bolnica i dali su mi samo otpusnicu“, žali se pripadnik ruske vojska u zajednici Grebenjuk.  

Iskusniji drugovi u komentarima mu odgovaraju da potvrda ne igra veliku ulogu: budući da je povrijeđen na Krimu, koji ruske vlasti smatraju dijelom Rusije, nema pravo na odštetu. Maksim Grebenjuk se mora složiti sa ovim.

"Naravno, u ovom slučaju će mu biti problematično dobiti odštetu. Jer nije jasno zašto je povrijeđen. Najvjerovatnije je samo čuvao ovo skladište. Osim toga, bitno je da li je njegova jedinica učesnik „specijalne vojne operacije“ Naprimjer, mornari sa potopljene krstarice „Moskva“ također nisu prepoznati kao učesnici „specijalne operacije“, jer nisu bili u vodama Ukrajine, odnosno, na njenoj teritoriji. Oni su retroaktivno uvršteni u spisak vojnih jedinica koje su bile uključene u "specijalne operacije", isplaćene su im sve isplate - za ranjavanje, za smrt vojnog osoblja, u onim slučajevima kada je ta smrt potvrđena. Sada ću pokušati da da vam objasnim. Zvanični naziv "specijalna vojna operacija” na teritoriji Ukrajine, LNR, DPR". Ali ovo je samo njen naziv, ne znači da rana mora biti zadobijena na ovoj teritoriji. Jedinica je uključena u "specijalnu operaciju", ali je u nekom trenutku ušla na teritoriju Belgorodske oblasti , gdje je bilo i "dolazaka", odnosno stajališta na Krimu, onda bi i njeni vojnici trebali imati pravo na isplate i socijalne garancije. Ali ako nisu uvršteni na spisak jedinica koje učestvuju u “specijalnoj vojnoj operaciji”, a pripadnik vojske je ranjen na teritoriji Rusije, onda najvjerovatnije nema pravo na odštetu", kaže Maksim Grebenjuk.  

Prema njegovim riječima, saznati da li je vojna jedinica uvrštena na spisak učesnika u "specijalnoj vojnoj operaciji" je teško, ali postoje šanse da se to učini putem advokatskog zahtjeva.  

Postoje i neke druge pritužbe vezane za mornaricu koje pripadnici vojske objavljuje u zajednici Grebenjuk. S obzirom na nedostatak pješadije, ruska komanda, po svemu sudeći, pokušava "zapušiti rupe" na frontu sa mornarima.

"Momci, da li je bilo slučajeva da ste nasilno otjerani sa brodova u “specijalnu operaciju (u pješadiju)”? Kažu, ili tamo, ili ćemo biti otpušteni. Sjeverna flota je više zastupljena", piše ruski mornar 5. septembra u zajednici Grebenjuk.  

Istinitost njegove poruke indirektno potvrđuju i drugi izvori: ukrajinski novinar Roman Tsimbaljuk je 6. septembra na Facebooku rekao da, prema njegovim informacijama, komanda ruske mornarice nije mogla pronaći ljude za formiranje posade velikog protivpodmorničkog broda "Admiral Čabanenko", čija se rekonstrukcija završava u Severodvinsku. Razlog je taj što je osnovni uslov potpisivanje dokumenta o spremnosti za učešće u "specijalnoj vojnoj operaciji", a zbog masovnog angažovanja mornara u borbenim dejstvima kao pešadije, ljudi se plaše da potpisuju takve papire.

 

Barsiki i Wagnerite

Mnogo su predusretljiviji "dobrovoljci", uključujući i one koji se regrutuju za učešće u ratu u ruskim regijama u okviru programa BARS - "Specijalna borbena rezerva zemlje". Mirno potpisuju prazne formulare "ugovora", a da ne dobiju ni kopiju, a onda sami otkrivaju da ih ruska država ne smatra vojnim licima i da nemaju pravo na socijalnu zaštitu, kao ni na bonuse za vojna lica, za naprimjer, povlaštene hipoteke.

"Ni jedan od ovih "leoparda" mi još nije pokazao potpisan ugovor. Potpisuju prazne formulare ugovora sa nekakvim "menadžmentom", a nijedan primerak im se ne vraća. Sada pomažem jednom takvom "leopardu", upravo sam napravio molbe vojsci, vojnoj jedinici u koju je raspoređen, da nam daju ugovor i objasne njegov status. Taj status nejasan."BARS" je nastao pod patronatom Ministarstva odbrane, ali još nije jasno da li imaju organizaciju, koje pravno lice, kakva je to struktura, to je u sastavu Ministarstva odbrane. Najvjerovatnije, oni nisu vojna lica i nemaju pravo na socijalne garancije od države“, kaže Grebenjuk.  

Prema riječima Grebenjuka, dobrovoljci regrutovani da učestvuju u "specijalnoj vojnoj operaciji" preko Wagner PMC suočavaju se sa istim problemom:

„I meni je nejasan status tzv. „Wagner PMC“, i ne samo meni, već mnogima. Nedavno mi se javila majka jednog „wagnerovca“ i rekla da je preminuo u Popasni, a ona nije primila nikakve uplate. Sada šaljem advokatske zahtjeve,pokusavam shvatiti da li oni još imaju veze sa Ministarstvom odbrane. Ako imaju onda imaju pravo na socijalne garancije. Ako ne,onda najvjerovatnije ne", pojašnjava Grebenjuk.  

Toponim Popasnaja, kako kaže Maksim Grebenjuk, u nekom trenutku se počeo vrlo često pojavljivati u pritužbama vojske. Po vrsti zadobijenih rana kod vojnika može se suditi o toku rata.  

"Nakon marta usledile su tužbe sudu za obeštećenje za povrede kod Irpena. Onda su u nekom trenutku počeli mnogo pisati o povredama i ranama zadobijenim kod Popasne. Sada se, međutim, još niko nije prijavio za Herson", advokat odgovara na pitanje da li u svom radu primjećuje znakove ukrajinske kontraofanzive u oblasti Herson u Ukrajini.

 

Ulaz rublja, izlaz – dvije

 

Ogroman broj pritužbi i pitanja u zajednici "Vojni ombudsman" je od strane vojske, koja se razočarala "specijalnom vojnom operacijom" i više ne želi  učestvovati. Problem je u tome što čim se vojnik po ugovoru izjasni da se ne želi boriti, prestaju isplaćivati čak i novac koji je već zaradio.

"Mužu je istekao ugovor. Ne žele ga vratiti kući. Kako napisati žalbu tužilaštvu?"

„Molim vas, recite mi algoritam postupanja kako da pravilno dam ostavku. Sada sam u bolnici, dolazim u jedinicu – poslat će me u “specijalnu vojnu operaciju”, a ako odbijem, pozivajući se na zdravstveno stanje, hoće li biti otpušten zbog neispunjavanje uslova ugovora".

Kako kaže Maksim Grebenjuk, ako vojnik odbije učestvovati u "specijalnoj vojnoj operaciji" već na teritoriji Ukrajine, ima male šanse da dobije ono što je zaradio. S druge strane, još nije pokrenut niti jedan krivični postupak protiv vojnika zbog raskida ugovora.

„Čim stignu tamo i, naprimjer, budu pod vatrom, mogu promijeniti svoj stav prema onome što se dešava i odlučiti da odbiju dalje učešće. Nakon što odbiju, oni su uskraćeni za svoja prava, direktno i veoma primjetno , kako vojno osoblje tako i dobrovoljci. Bitno je na kom mjestu vojnik ili dobrovoljac odbija učestvovati u “specijalnoj vojnoj operaciji”. Ako se nalazi na tački stalnog razmeštaja jedinice,u Rusiji, onda jednostavno postoji otkaz zbog "neispunjavanja uslova ugovora". Krši ugovor, a na njega se primjenjuje mjera uticaja u vidu prijevremenog otpuštanja. Komanda, naravno, "radi" sa vojskom, pokušava objasniti da može postojati krivična odgovornost za odbijanje, ali do danas, za odbijanje učešća u “specijalnoj operaciji” krivičnih predmeta u Rusiji nema. A ako su već završili na teritoriji Ukrajine, onda odbijanje može rezultirati nizom štetnih posljedica, kao npr. onim o kojima su mediji dosta pisali u vezi sa logorima u Brjanki, Krasnom Luču i drugim "podrumima". Dešava se da takvi vojnici budu podvrgnuti nezakonitom zatvaranju i nasilju."  

U augustu su, nakon brojnih Grebenjukovih apela, likvidirani logori za "odbijanje" u Krasnom Luču i drugim naseljima Donbasa. Pričalo se da ih je “500” (kako u vojnom žargonu zovu one koji su odbili da učestvuju), a da ih u tim logorima čuvaju i tuku borci „Wagnerovog PMC-a“.

Prema riječima advokata, "odbijači" su mu se obraćali za savjet od samog početka "specijalne vojne operacije". Sada ima više ovakvih žalbi, ali teško je reći da li je to zbog neuspjeha ruske vojske u Ukrajini, jer se općenito povećao priliv pritužbi.

Zašto toliko ruske vojske želi raskinuti ugovor? Odgovor na ovo pitanje lako je pronaći i u zajednici vojnog ombudsmana: ruska vojska se, suočena sa nedostatkom kadra, bori sa zamorom kadra,  mnogi vojnici i oficiri nisu bili smijenjeni od samog početka invazije na Ukrajinu. Tako je zbog masovnog otkazivanja ugovora i gubitaka, 64. motorizovana brigada iz Habarovska zapravo prestala postojati. 

„Molim vas da mi kažete da li mog muža mogu poslati kući ako ima dvoje male djece (tri godine, četiri mjeseca). Prije godinu dana smo se preselili u strani grad, do sada su mi roditelji dolazili, pomagali oko djeca, sada sam sama sa dvoje djece. Možda postoje neke privilegije, zakoni, po kojima se otac djece može vratiti kući, on je na ratištu od februara“, pita  supruga vojnika.

Maksim Grebenjuk kaže da ne postoji zakonski način da se za učesnike u "specijalnoj vojnoj operaciji" traži godišnji odmor.

"Ovo je čest problem. Nažalost, objašnjavam članovima porodica vojnih lica da nemaju pravo na smjene. Postoje naredbe Ministarstva odbrane da službeni put ne smije biti duži od godinu dana. Ako postoje porodične okolnosti, neko od rodbine je teško bolestan, ako ima mnogo djece, naprimjer, onda vojnik može zahtijevati odsustvo iz porodičnih razloga, uključujući i za "specijalne operacije". A ako nema bolesti ili preferencijalnog davanje odsustva u zgodnom trenutku, onda samo komanda sama odlučuje kada da se zameni vojnik. To je isključivo pravo komandanata. Oni, kao i generali u čuvenom filmu o Čapajevu, "pokreću krompir po mapi", određuju ko ide u bitku, a ko će ići u smjenu i odmoriti se. Pravno to zahtijevati je nemoguće."