Armenija pravi strateški zaokret od Rusije ka Zapadu

Armenski parlament, u kojem Partija građanskog ugovora premijera Nikola Pašinjana ima većinu, trebalo bi da glasa za nacrt zakona kojim se označava početak procesa pridruživanja Evropskoj uniji. Pašinjanova vlada je već odobrila nacrt zakona kojim se pokreće ovaj proces, podržan sa 60.000 potpisa građana Armenije. Štaviše, 14. januara Armenija je potpisala sporazum o strateškom partnerstvu sa SAD.

Pašinjan je najavio da će sa Briselom biti dogovorena mapa puta za pristupanje Armenije EU. On je prvi armenski lider koji je javno proglasio cilj Armenije da se pridruži EU. Pašinjan je prvi put pomenuo evropske aspiracije Armenije u oktobru 2023. godine, mjesec dana nakon prisilnog raseljavanja u Nagorno-Karabahu, tokom govora u Evropskom parlamentu: "Armenija je spremna biti što bliže Evropskoj uniji koliko EU smatra mogućim", rekao je Pašinjan.  

Brisel je već odgovorio na odluku Jerevana. Komesarka EU za proširenje Marta Kos rekla je da će EU razmotriti potencijalnu aplikaciju Armenije za članstvo. Ona planira posjetiti Armeniju u prvoj polovini 2025. godine kako bi koordinirala predstojeće akcije s Pašinjanovom vladom.

Strateška greška

Pokretanjem formalnog procesa pridruživanja EU, Armenija nastoji ispraviti stratešku grešku napravljenu prije 12 godina. Nakon četiri godine pregovora s EU o sporazumu o pridruživanju, bivši predsjednik Serzh Sargsyan neočekivano je najavio namjeru Armenije da se pridruži Carinskoj uniji koju predvodi Rusija nakon sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 3. septembra 2013. godine.

Suočen s neriješenim sukobom u Nagorno-Karabahu i prijetnjom rata sa Azerbejdžanom, Sargsyan je računao da bi ulazak u Evroazijsku ekonomsku uniju (EEU) osigurao vojno-političku podršku Rusije.

Međutim, od 2010-ih Rusija je sa Azerbejdžanom potpisala ugovore o snabdijevanju oružjem vrijedne milijarde dolara. Oružje koje je isporučila Rusija korišteno je protiv Nagorno-Karabaha tokom ratova 2016. i 2020. godine.

Prema Stokholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI), od 2011. do 2020. godine, Rusija i Bjelorusija su snabdijevale 67 posto vojnog arsenala Azerbejdžana, a više od  60 posto dolazi direktno iz Rusije.

To je navelo Pašinjana da optuži Rusiju i Organizaciju ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB) da pripremaju rat protiv Armenije. Ove optužbe su postavile temelje za strateški zaokret Armenije ka Zapadu.

Naoružavajući Baku protiv Armenije, Rusija nije uspjela zaštititi Armence iz Nagorno-Karabaha tokom 44-dnevnog rata 2020. i napada Azerbejdžana 19. septembra 2023. godine, koji je doveo do prisilnog raseljavanja 150.000 Armena. Nagorno-Karabah je pao pod kontrolu Azerbejdžana. Rusija, također, nije

uspjela zaštititi proruske lidere Nagorno-Karabaha, koji su, pod navodnom "zaštitom" ruskih mirovnih snaga, završili u azerbejdžanskim zatvorima.

Štaviše, Rusija i ODKB su odbili ispuniti svoje sigurnosne obaveze prema Armeniji tokom vojnih kampanja Azerbejdžana od 2021. do 2024. godine, što je dovelo do okupacije 300 kvadratnih kilometara armenske teritorije. Odbijanje Rusije i ODKB-a da ispoštuju svoje sigurnosne obaveze uvjerilo je veliki dio rukovodstva i društva Armenije da Putin ohrabruje predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva da pokrene dalje napade na Armeniju. Putin ne samo da negira agresiju Azerbejdžana, već je nedavno tvrdio da se nije dogodila nikakva vanjska agresija protiv Armenije.

Za Armeniju, članstvo u EEU i ODKB danas se smatra strateškom greškom. Armenija je 2013. godine uzalud napustila izglede za članstvo u EU.

Iako EU nije vojna organizacija, njena posmatračka misija je odigrala stabilizirajuću ulogu na granici Armenije i Azerbejdžana, efikasnije od ruskih snaga. Armenija je dobila 10 miliona eura podrške od Evropskog fonda za mir.

Armenija pronalazi nove saveznike

Armenija vidi potpisivanje strateškog partnerstva sa SAD i pokretanje procesa pristupanja EU kao mogućnosti za jačanje svog suvereniteta i ekonomskog prosperiteta, što će zauzvrat ojačati njenu sigurnost. Članstvo u EU ili status kandidata mogu odvratiti Azerbejdžan od dalje agresije. Nije slučajno što je Pašinjanova vlada odobrila nacrt zakona o pristupanju EU ubrzo nakon Alijevih ratobornih izjava protiv Armenije.

Pod prijetnjom azerbejdžanskih napada, Armeniji su potrebni pouzdani saveznici. Nakon napuštanja Sporazuma o pridruživanju EU, Armenija nije osigurala obećanu zaštitu od Rusije, izgubila je Nagorno-Karabah, a njena teritorija je djelimično okupirana. Plativši visoku cijenu, armenska politička elita je shvatila da Rusija nije pravi saveznik i bila je prisiljena vratiti na dnevni red članstvo u EU.

Diplomatski izvori kažu da se o članstvu Armenije u EU razgovaralo tokom sastanka 5. aprila 2024. u Briselu između Pašinjana, predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen i američkog državnog sekretara Antonija Blinkena. Tokom tog sastanka, SAD i EU su se obavezale da će podržati otpornost Armenije kroz ekonomsku diversifikaciju.

U prvih devet mjeseci 2024. godine, 42 posto vanjskotrgovinske razmjene Armenije bilo je sa Rusijom, dok je samo 7,3 posto bilo sa EU. Velika zavisnost Armenije od Rusije u pogledu energije i hrane predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Ruska upozorenja

Sa širokim arsenalom ekonomskih, političkih i energetskih poluga nad Armenijom, Rusija je već počela upozoravati Armeniju o posljedicama izlaska iz EEU i pridruživanja EU.

Zamjenik ruskog premijera Aleksej Overčuk upozorio je da bi izlazak iz EEU mogao dovesti do poskupljenja energenata i hrane u Armeniji, a izvoz bi mogao pasti za 70 do 80 posto. Očekuje se da će Rusija povećati cijene gasa kako bi naštetila ekonomiji Armenije. Također je vjerovatno da će Rusija zabraniti armenskoj robi ulazak na svoje tržište.

 

Značajna trgovinska zavisnost Armenije od Rusije mogla bi izazvati skepticizam u pogledu ciljeva integracije u EU. Međutim, armenski zvaničnici smatraju da je povećanje izvoza u Rusiju situaciono, jer armenska preduzeća privremeno imaju koristi od vakuuma na ruskom tržištu.

Armenija se, također, suočava sa vojno-političkim prijetnjama iz Rusije. Moskva i Baku zahtijevaju da Armenija osigura koridor koji povezuje Azerbejdžan sa Nahičivanom, poznat kao koridor Zangezur, pod kontrolom ruskih snaga sigurnosti.

Unutar Pašinjanovog tima postoji utemeljena procjena da Kremlj podstiče Azerbejdžan na napade kako bi osigurao koridor Zangezur. Pašinjanov projekat Raskršća mira, koji ima za cilj poboljšanje veza Armenije sa susjedima Gruzijom, Iranom i Turskom i isključuje uplitanje Rusije, ima podršku SAD, EU i Francuske — zapadnih sila koje podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet Armenije.

Novi hladni rat

Pašinjanova vlada vjeruje da se između Rusije i Zapada javlja novi hladni rat i da će Armenija biti primorana izabrati stranu. Ovdje su sve kalkulacije protiv Rusije. Ne samo da Rusija nije saveznik Armenije, već postavlja i političke zahtjeve zajedno sa Azerbejdžanom. Štaviše, vrlo je vjerovatno da će se nova gvozdena zavjesa spustiti između Zapada i Rusije kao rezultat rusko-ukrajinskog rata. Kako bi prevazišla rizik od "belorizacije", Armenija pokreće proces odvajanja od Rusije i produbljivanja veza sa Zapadom na institucionalnom nivou. Armenija je napravila strateški izbor u korist Zapada.

Ruski zvaničnici, uključujući ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, predsjedničkog sekretara za štampu Dmitrija Peskova i zamjenika premijera Alekseja Overčuka, izjavili su da Armenija mora birati između EU i EEU, jer se te carinske unije međusobno isključuju.

Ovaj zahtjev bi mogao ubrzati povlačenje Armenije iz ODKB-a i EEU. Iako bi Rusija mogla uvesti ekonomske sankcije, Armenski zvaničnici su uvjereni da je EU spremna suprotstaviti se ovim ruskim mjerama.

Tokom sastanka u Briselu 5. aprila 2024. godine, Armenija, SAD i EU dogovorile su ekonomske programe koji imaju za cilj pripremu armenske privrede za članstvo u EU. EU je najavila program otpornosti i rasta od 270 miliona eura za jačanje ekonomije Armenije i, kako je izjavio ambasador EU Vasilis Maragos, za približavanje Armenije Evropi.

SAD su, također, pružile finansijsku podršku. Potpisivanjem strateškog sporazuma sa armenskim ministrom vanjskih poslova Araratom Mirzojanom, Blinken je najavio da SAD sarađuju s Armenijom u sektoru sigurnosti kako bi osigurale zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Armenije. Armenija i SAD uspostavile su komisiju za strateško partnerstvo za proširenje saradnje u ekonomiji, sigurnosti, odbrani, demokratiji, inkluzivnosti i drugim oblastima.

Naravno, Armeniju čeka značajan posao da uskladi svoju državu i ekonomiju sa standardima EU. Predlaže se da Pašinjanova vlada osnuje ured trećeg zamjenika premijera posvećen isključivo upravljanju procesom pridruživanja EU.

Rusko povlačenje Rusija, nekada glavni saveznik Armenije na Južnom Kavkazu, povlači se iz regiona. Moskva shvata da gubi Armeniju, koja se decenijama smatrala njenim glavnim saveznikom na Južnom Kavkazu. Ako Armenija napreduje sa članstvom u EU, ruske vojne snage, uključujući 102. bazu, vjerovatno će biti povučene, a Armenija će preuzeti punu kontrolu nad svojim granicama sa Turskom i Iranom.

Tokom posljednjeg sastanka Pašinjana i Putina postignuti su dogovori o povlačenju ruskih snaga sa iranskog graničnog punkta i zajedničkoj armensko-ruskoj kontroli granica sa Iranom i Turskom. Ruski graničari su već povučeni sa područja međunarodnog aerodroma Zvartnots, a demontirano je 17 ruskih vojnih punktova duž armensko-azerbejdžanske granice.

Armenija i EU počele su pregovore o liberalizaciji viznog režima. Jedan od uslova EU je da Armenija nezavisno upravlja svojim granicama i kontrolnim punktovima. Budući da je Jerevan odlučan da u roku od tri do pet godina postigne bezvizni režim putovanja sa EU, logično je očekivati povlačenje ruskih snaga sa iranske i turske granice u narednim godinama.

Već su u toku pripreme za derusifikaciju vanjskih granica Armenije. Uz podršku EU, Armenija trenutno jača svoje kapacitete za sigurnost granica, omogućavajući joj da tehnički upravlja granicama s Turskom i Iranom. Specijalizovani SAD tim za graničnu sigurnost će stići u Armeniju kako bi proveo zajedničke operacije sigurnosti granica.

Predstoje teški pregovori

Očekuje se da će se ministri vanjskih poslova Armenije i Rusije u narednim sedmicama uključiti u ozbiljne političke diskusije o evropskim integracijama Armenije i povlačenju iz ruskih integracionih struktura.

Izjavljujući da Armenija ne može sjediti na dvije stolice, Lavrov je objavio da je pozvao Mirzojana u Moskvu. Nema sumnje da će Moskva pokušati ponoviti scenario od 3. septembra 2013. godine, kada je Sargsyan, pod Putinovim pritiskom, odustao od Sporazuma o pridruživanju EU i umjesto njega izabrao članstvo u EEU.

To nije bio izbor armenskog naroda, već Putinovo nametanje predsjedniku Armenije. Ratujući protiv Ukrajine, Rusija nije uspjela potići svoje strateške ciljeve i nije u istoj poziciji kao 2013. godine. Ulaskom Švedske i Finske, NATO se približio ruskim granicama, a Putin nije bio u stanju suprotstaviti se tom koraku.

Rusija je daleko snažnija od Armenijw u ekonomskom, vojnom i energetskom smislu. Međutim, s obzirom na međunarodnu izolaciju i sankcije, malo je vjerovatno da će Putin otvoriti novi front na Kavkazu. Armenija ne dijeli kopnenu granicu s Rusijom, što smanjuje vjerovatnoću ruske vojne agresije.  

Zaista, Rusija se već povlači sa Južnog Kavkaza. Rusija je 9. novembra 2020. godine rasporedila mirovni kontingent u Karabah, sa namjerom da tu ostane decenijama. Međutim, tri godine kasnije, Rusija je bila primorana da se povuče.

Slično tome, Rusija je uložila milijarde dolara i značajna politička i vojna sredstva za održavanje režima Bashara al-Assada u Siriji, ali je stajala po strani kada se Assadova dinastija suočila sa napadima. Shodno tome, Rusija gubi svoje uporište na Bliskom istoku, koji je daleko strateški značajniji od Južnog Kavkaza.

 

Sve u svemu, Rusija je počela da se miri sa trendom smanjenja sfera uticaja. Vjerovatno je da Rusija neće biti sposobna pokrenuti "specijalnu vojnu operaciju" protiv zapadnog uticaja na Južnom Kavkazu, pogotovo jer još nije sažvakala ukrajinsku "avanturu".