'Anksioznost, depresija, noćne more': pružanje pomoći i pravde žrtvama ratnog seksualnog nasilja u Ukrajini

"U martu 2022. godine, Ruslan Kulijev, u vrijeme dok se nalazio u naselju u Černjigovskoj oblasti, više puta je pokušavao silovati maloljetnu lokalnu stanovnicu, tukao je oružjem po glavi i ugušio je", rekli su tužitelji o jednom od optuženih. . "Pored toga, on je više puta napadao njenog brata i zastrašivao ga pucajući u njegove noge."

Kulijev je osuđen na 12 godina zatvora, dok je drugi vojnik osuđen na 10 godina zatvora.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022., prijavljeni su incidenti seksualnog nasilja i seksualne torture od strane ruskih vojnika u područjima koja su zauzeli. Tokom rata, pošto su neke ukrajinske teritorije oslobođene nakon sedmica ili mjeseci ruske okupacije, ukrajinski zvaničnici i humanitarni radnici kažu da je broj takvih slučajeva dostigao stotine. Ali možda ih ima mnogo više.

"Kakvi god izvještaji da se pojave mogu predstavljati samo vrh ledenog brijega", rekla je specijalna predstavnica UN-a za seksualno nasilje u sukobu, Pramila Patten, na konferenciji za novinare u Kijevu u maju 2022. "Silovanje u vrijeme rata više se ne može odbacivati kao neizbježni proizvod rata. Sve strane ga moraju prepoznati kao zločin koji se može spriječiti i kazniti."

Uprkos široko rasprostranjenim svjedočenjima i dokazima, ruski zvaničnici poriču da su ruske trupe ciljale civile ili počinile ratne zločine tokom invazije, za koju Kremlj eufemistički insistira na tome da se zove "specijalna vojna operacija".

Mreža ukrajinskih stručnjaka za provođenje zakona i grupa za humanitarnu pomoć sada rade na pružanju pomoći i utjehe žrtvama seksualnog nasilja i na prikupljanju dokaza koji bi se mogli koristiti za krivično gonjenje osumnjičenih počinilaca.

„Ne moramo čekati da Rusija izgubi,“ rekla je Aleksandra Matviičuk, šefica ukrajinskog Centra za građanske slobode i ko-laureat Nobelove nagrade za mir 2022. u intervjuu za RSE/RL u novembru. "Zašto bismo zahtjeve ljudi za pravdom učinili zavisnim od toga?"

 

'Dogodilo se tako brzo'

 

Od početka invazije, mađarska fondacija Cordelia pružila je pomoć za više od 730 Ukrajinaca, od kojih su mnogi žrtve seksualnog nasilja.

"Oni često doživljavaju anksioznost, depresiju, nedostatak snage ili motivacije, razne poremećaje spavanja, uključujući noćne more" i druge probleme, rekla je osnivačica i psihijatar Cordelia Lila Hardi. Mnogi od njih pokušavaju više raditi i 'ne razmišljati o prošlosti', dok se drugi fokusiraju na svoju djecu, a treći razmišljaju o odlasku od kuće i izgradnji bolje budućnosti u miru.

Litvanska feministička organizacija Lygiai fokusirala se na žrtve seksualnog nasilja od početka ruske invazije.

"Već tokom druge sedmice rata imali smo zahtjeve za testove na trudnoću", rekla je osnivačica i direktorica Lygiaija Reda Jureliaviciute. "Bili smo prilično iznenađeni da je takvo seksualno nasilje već počelo. Dogodilo se tako brzo."  

"U to vrijeme, velike humanitarne organizacije poput Crvenog križa slale su vrlo malo testova za trudnoću", dodala je Jureliaviciute. "Tako smo sastavili našu prvu pošiljku. Ispostavilo se da smo kupili skoro sve tablete za 'jutro poslije' u cijeloj zemlji. Ranije za njima nije bilo takve potražnje u Litvaniji."

Lygiai radi sa lokalnim organizacijama u Ukrajini kako bi isporučio svoje pošiljke pomoći osobama kojima je potrebna, rekla je Jureliaviciuti. Pored testova i kontracepcije, grupa šalje i proizvode za žensku higijenu.

„Malo ljudi razmišlja o takvim stvarima tokom rata“, rekla je ona. "Nije toliko prestižno slati menstrualne uloške kao što je, naprimjer, slati šljemove u vojsku. Ali žene i dalje imaju menstruaciju tokom rata i veoma je važno imati pristup proizvodima za ličnu higijenu."

Grupa, također, pruža pomoć ukrajinskim izbeglicama u Litvaniji.

"Ne pitamo žene da li su doživjele seksualno nasilje", rekla je Jureliaviciute. "One prvo moraju izgraditi povjerenje. Naša glavna ideja je da takve usluge učinimo dostupnim, bilo psihološke ili medicinske. Stigma oko seksualnog nasilja je još uvijek vrlo jaka, posebno u Ukrajini."

 

'Reci zdravo'

 

U izvještaju Ujedinjenih naroda u septembru navodi se da je 30 slučajeva seksualnog nasilja koje su počinile ruske snage od invazije, uključujući silovanja

Ukrajinski zvaničnici i humanitarni radnici kažu da je broj dokumentovanih slučajeva naglo porastao sa oslobađanjem dijelova oblasti Harkov i drugih oblasti na sjeveroistoku u septembru 2022. i oslobađanjem grada Hersona i obližnjih oblasti na jugu u novembru. Prema ukrajinskom glavnom tužilaštvu u februaru, intervjuisane su stotine žrtava, dok je 155 pristalo da svjedoči na sudu o svojim iskustvima. U najmanje 11 dokumentovanih slučajeva žrtva je bila maloljetna.

„Čak i u mirnodopskim vremenima ljudi nerado prijavljuju silovanja“, rekla je tužiteljica Irina Didenko, koja vodi specijalnu jedinicu za istraživanje ratnih zločina u vezi sa seksualnim nasiljem koja je formirana u septembru, u intervjuu za Current Time. "Oko 155 ljudi pristalo je da učestvuje u krivičnom postupku, ali je broj žrtava mnogo veći. Doktori i psiholozi rade sa njima kako bi im pomogli da razgovaraju o tome šta im se dogodilo."

Tužioci su istražili 38 slučajeva u kojima su žrtve bili muškarci, od kojih 37 u nedavno oslobođenim dijelovima oblasti Herson. Zvaničnici za provođenje zakona otkrili su objekte za mučenje u regionu gdje je ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) navodnoprivodila rođake ukrajinskih vojnika, zvaničnike i aktiviste otpora.

"Službenici FSB-a vrše razne torture nad velikim brojem ljudi, među kojima su i torture sa elementima seksualnog nasilja", rekla je Didenko. "Ako muškarac služi vojsku ili radi u policiji, njegova rodbina će biti prva na redu. Njegova majka, supruga ili kćerka mogu biti mučene, a zatim puštene sa zahtjevom da 'pozdrave' svog sina, muža ili oca."

Didenko je dodala da se čini da je praksa seksualnog nasilja od strane ruskih snaga toliko raširena da sumnja da se provodi uz znanje ruskih okupacionih vlasti.

Odmah po oslobađanju pojedinog područja, kaže Didenko, zvaničnici šalju specijalno opremljena vozila.

„U vozilu je i psiholog“, rekla je ona. "Nakon medicinskog pregleda i prikupljanja dokaza, žrtva može biti evakuisana. Čak im je dozvoljeno da ponesu i svoje kućne ljubimce."  

Psiholozi određuju kurs terapije i/ili lekove za žrtve, čije se psihičko stanje kreće od stabilnog do gotovo suicidalnog, rekla je Didenko.

Mariann Ziss, mađarska psihologinja koja radi s ukrajinskim žrtvama, rekla je da su je zapanjile izjave na društvenim mrežama i presretnuti telefonski razgovori u kojima se čini da ruski vojnici priznaju genocidne motive.

"Oni pokušavaju uniziti drugu naciju kroz tijelo žene", rekla je Ziss za Current Time. "To je poruka svim ženama i muškarcima [u zemlji]."

 

'Oprezno optimističan'

 

Khristina Kit direktorica je JurFema, udruženja pravnica koje je od ruske invazije postalo "mjesto podrške preživjelima seksualnog nasilja".

Organizacija vodi nekoliko centara za pomoć u kojima žrtve seksualnog nasilja mogu dobiti besplatnu medicinsku, psihološku i pravnu pomoć. Volonteri JurFema, također, rade na telefonskim linijama koje u mnogim regijama organiziraju zakonodavci.

"Ako žrtva ne dobije psihološku pomoć ili ne radi sa terapeutima, tada neće moći da se obrati policiji ili da učestvuje u krivičnom gonjenju", rekao je Kit. "Za nas je veoma važno da žrtve svjedoče. Forenzika i drugi dokazi su ključni."

Katerina Borozdina, potpredsjednica La Strada Ukraine, rekla je da je njena organizacija pokrenula anonimni chat na Telegramu kako bi žrtvama pružila mjesto da u povjerenju ispričaju svoje priče. Ona je rekla da korištenje chata može biti prvi korak ka prevazilaženju straha i srama koji sprečavaju mnoge žrtve da potraže pravnu pomoć.

Kijev radi sa stranim tužiocima u saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom na stvaranju tribunala za procesuiranje ratnih zločina u Ukrajini, uključujući slučajeve seksualnog nasilja.

Tužiteljica Didenko je rekla da je "oprezno optimistična" da će neki počinioci na kraju biti kažnjeni.

"Naše kolege i partneri iz JurFema nam pomažu u izradi strateških dokumenata, budući da je iskustvo Ukrajine jedinstveno", rekla je Didenko za Current Time. „Razvijamo sopstvene metodologije, koje će se potom integrisati i prilagoditi međunarodnim normama.“

Direktorica JurFema kaže da svaka žrtva ima svoju ideju o tome kako bi pravda mogla izgledati.

"Neki žele da kriminalci budu uhapšeni i zatvoreni," rekla je Kit. "Drugi žele kompenzaciju u vidu rehabilitacije i medicinske i socijalne pomoći. Treći žele garanciju da se ovakvi zločini neće ponoviti. Garancija neponavljanja je oblik reparacije koju možemo pružiti kada odgovorne privedemo pravdi i kaznimo."