ANALIZA: Ruski paradoks: 57 posto građana želi mir, ali 74 posto podržava rat
Niz anketa mogao bi dati uvid u stanje u Rusiji uoči predsjedničkih izbora u martu, ali rezultati su donekle kontradiktorni.
Različite ankete o tome kako Rusi doživljavaju rat u Ukrajini, provedene krajem 2023. godine, pokazuju šizofreničnu Rusiju koja istovremeno podržava rat i mirovne pregovore.
Ali nizak stepen regrutacije, zajedno sa nesklonošću prema mobilizaciji, može biti pokazatelj ravnodušnosti prema ratu – Rusi mogu podržavati rat, ali ne žele da se žrtvuju za njega.
Ankete u Rusiji su notorno nereprezentativne zbog rasprostranjenosti političke cenzure i postoji razlog da se sve ankete koje dolaze odatle uzimaju sa rezervom.
Imajući to u vidu, posljednje ankete mogle bi nagovijestiti nezadovoljstvo ratom uoči ruskih predsjedničkih izbora u martu.
Ankete pokazuju da mnogi Rusi podržavaju rat
Tri ankete dijele zajednički nalaz – čini se da ogroman dio Rusa podržava rat. Ili, barem, ruske vojne akcije u Ukrajini.
Ruski Levada centar izvijestio je da u svojoj novembarskoj anketi, 74 posto od 1.625 ljudi koje je intervjuisao “podržava akcije ruskih oružanih snaga u Ukrajini”, uz sve veći broj ispitanika koji kažu da rat ide glatko (66 posto u novembru u odnosu na 55 posto u junu) za Rusiju.
Nacionalni centar za istraživanje javnog mnijenja (NORC) Univerziteta u Čikagu otkrio je da 63 posto ispitanika podržava rusku invaziju u anketi provedenoj u novembru prošle godine.
U oktobru je istraživački projekat Chronicles otkrio da je 52 posto ispitanika reklo da podržava rat. Međutim, projekat koji je pokrenula ruska opozicija zaključio je da su mnogi ispitanici vjerovatno odabrali odgovore koje su dali iz straha od reperkusija vlade.
Ankete Chronicles i NORC su bile telefonske, dok je ona Levada centra bila lična.
Nivo podrške varira
Različite metodologije korištene u anketama dale su različite rezultate, ali većina je pokazala smanjenje proratnih fanatika u Rusiji.
Trideset devet posto intervjuiranih – što je manje u odnosu na 45 posto u oktobru – reklo je da podržava akcije ruske vojske u Levadinom istraživanju bez rezerve i odgovorilo je sa "definitivno" u svom odgovoru.
Chronicles je broj “dosljednih” pristalica – odnosno onih koji ne samo da podržavaju rat, već vjeruju da bi troškovi vojske trebali biti prioritet, i koji bi se protivili povlačenju iz Ukrajine bez postizanja ciljeva ruskog predsjednika Vladimira Putina – samo 12 posto ispitanika, što je pad sa 22 posto u februaru.
I NORC je otkrio da nešto manje od polovine anketiranih, 45 posto, "snažno" podržava rat.
Samo 10 do 15 posto stanovništva podržava "stranke koje su za rat" poput one Igora "Strelkova" Girkina, rekao je Valerij Fedorov, direktor agencije WCIOM lojalne Kremlju, koji je i službeni savjetnik prvog zamjenika predsjednika ruske predsjedničke administracije.
„Većina Rusa ne želi zauzimanje Kijeva ili Odese“, rekao je Fedorov. “Da je na njima da li da započnu specijalnu vojnu operaciju, vjerovatno je ne bi uradili.”
Šta Rusi misle o mirovnim pregovorima?
Anketa Levade je pokazala da 57 posto Rusa “vjeruje da mirovni pregovori trebaju početi”.
Pedeset sedam posto je rekordno, što odgovara nivou iz oktobra 2022. godine, nakon što je Kremlj proglasio djelimičnu mobilizaciju vojnih rezervista.
Od ukupnog broja anketiranih, 24 procenta je reklo da Rusija treba pregovarati o miru, dok bi 33 procenta jednostavno "radije" pregovore.
U međuvremenu, Chronicles je izvijestio da 49 posto njegovih ispitanika "nije izrazilo podršku ratu", a 40 posto bi "podržalo bi odluku o povlačenju bez postizanja ciljeva rata".
Ni Levada ni Chronicles nisu pitali Ruse šta misle o bezuslovnom povlačenju iz Ukrajine, uključujući i okupirane teritorije.
Šizofrena Rusija
Kontradiktorni rezultati, koji su istovremeno pokazivali visoku podršku ratu i želju za pregovorima, mogli bi se protumačiti kao znak ravnodušnosti – „Dok me rat ne pogađa, koga briga?“
Ovo je očigledno u komentarima ruskog predsedničkog kandidata Borisa Nadeždina o nedostatku podrške suprugama ruskih vojnika na ratištu.
„Neki Rusi pokušavaju odbaciti ove žene. Pošto mene lično nevolje nisu pogodile, znači da nema potrebe za brigom. Muževi su njihov problem”, rekao je Nadedždin.
Zajedno sa video snimkom koji pokazuje oklijevanje Rusa koji podržava rat da bude prisilno regrutiran, kada su ga zamijenili za antiratnog demonstranta i pritvorili, i kako je jedan broj Rusa otvoreno pokazao svoju podršku ratu dok su bili u inozemstvu i sigurni od mobilizacije. Očigledno je da ogroman procenat Rusa vjeruje u rat, samo ne da oni ne idu u borbu.
Sa druge strane, želja za mirovnim pregovorima mogla bi proizaći i iz ekonomskih teškoća uzrokovanih ratom, gdje je 44 posto ispitanika prijavilo pad porodičnih prihoda u anketi Chronicles.
Ekonomske poteškoće bile su evidentne kroz rastuće cijene hrane, gdje su pad cijena nafte i prebacivanje prihoda javne potrošnje na vojnu proizvodnju doveli do povećanja cijena jaja u Rusiji za više od 37 posto u nekim gradovima u decembru.
Dok američka anketa NORC-a nije obuhvatila mišljenja o potencijalnim mirovnim pregovorima, ona je pitala one koji se protive ratu zašto su to učinili, gdje je 31 posto kao razlog navelo "gubitak života, prijetnju životu", a zatim 18 posto koji su naveli "pacifizam zbog kojeg se ne mogu boriti".
Čini se da ispitanici NORC-a imaju jači proratni stav, a oni koji ga podržavaju kao glavni razlog navode borbu protiv SAD-a i NATO-a, nakon čega slijedi niz tvrdnji o navodnim ukrajinskim ekstremno desnim ideologijama i pojmu „bratskih naroda ” između Rusije i Ukrajine koja je bila u skladu sa narativima Kremlja koji su se koristili da opravdaju rusku invaziju.
Generacijska i rodna podjela
Levadina anketa pokazuje podjele u ruskoj populaciji prema dobi i spolu uz podršku invaziji na Ukrajinu, koja se prepolovila za one mlađe od 24 godine.
„Češće od ostalih, starije starosne grupe podržavaju akcije Oružanih snaga Rusije u Ukrajini (89 posto među ispitanicima 65+) [...] Nivo podrške akcijama ruskih trupa niži je među mlađim starosnim grupama (24 posto mlađih od 24 godine)”, navodi se u izvještaju.
Studija, također, pokazuje različite poglede na rusku državu na osnovu spola.
„[Nacionalni] ponos u Rusiji uglavnom osjećaju muškarci (47 posto) i stariji ljudi (52 posto od 55 i više godina). Anksioznost, strah i užas češće doživljavaju žene (42 posto) i mlađi Rusi (43 posto mlađi od 24 godine)“, navodi se u istraživanju Levada.
Postoje odgovarajuće razlike zasnovane na tome gdje ljudi dobijaju informacije – s onima koji imaju konzervativnije stavove koji kažu da je televizija njihov glavni izvor.
Mlađa populacija koja se sve više distancira od propagande Kremlja, mogla bi dugoročno uticati na autoritet vlade.
Moskva protiv ostatka Rusije
Anketa Levade pokazala je da su Moskovljani "manje spremni na mirovne pregovore". U drugim regionima Rusije, više od polovine ispitanika reklo je da vidi potrebu za otpočinjanjem mirovnih pregovora, dok je u Moskvi manje od polovine, 43 posto.
Dok su stotine hiljada iz drugih regiona regrutirane i vraćene u vrećama za leševe, veliki gradovi poput Moskve su uglavnom zaštićeni od mobilizacije i efekata sankcija.
Ipak, postoje barem neki anegdotski dokazi koji izgledaju donekle kontradiktorni.
„Zaista, dok su u (moskovskom) metrou, ljudi se distanciraju, izgovarajući 'fuj, ubico,' rekao je jedan ruski vojnik u intervjuu za vojni blog WarGonzo. „Kada sam prvi put otišao u Novosibirsk, osjetio sam olakšanje jer su se ljudi tamo odnosili sa poštovanjem prema ljudima poput nas, za razliku od Moskve. To je prilično tužno”, rekao je drugi.
O čemu god da se radi, uprkos naporima Kremlja da kontrolira informativni prostor, čini se da u ruskom društvu postoje podjele između glavnog grada i siromašnijih regiona.
Da li je Putin zabrinut?
Iako će Putin pobijediti na izborima, neslaganje stanovništva moglo bi nastaviti uticati na njegovu vladavinu u narednim godinama.
Anketa NORC-a pokazala je da 66 posto ispitanika tvrdi da bi glasalo za Putina, ali se 42 posto složilo s izjavom da bi trebalo doći do promjene režima u Rusiji.
Nezadovoljstvo ratom i vladom izgledalo je očigledno iz sesije pitanja i odgovora s Putinom u decembru 2023. godine, gdje su se na ekranu pojavila razna sarkastična pitanja Rusa o ratu.
Prema anketi, 58 posto Rusa se protivi još jednom talasu mobilizacije.
Ovo je možda bila kalkulacija u Putinovom govoru na kraju godine, u kojem je samo usputno spomenuo ruski rat u Ukrajini.
Putinova izborna strategija
Čini se da Putinova izborna strategija umiruje stanovništvo, dok bira nekoga goreg od sebe kao alternativu za glasanje protiv.
Iako je poznato da su ruski izbori nepošteni i netransparentni, iluzija izbora postoji u vidu Nikolaja Haritonova, kandidata Komunističke partije, pored Leonida Sluckog i Vladislava Davankova – dvije virtualne nepoznanice.
"Možemo očekivati sve više isplata", rekao je Mark Galeotti, stručnjak za modernu Rusiju, u intervjuu. “Ključni element kampanje je uvijek učiniti da opozicija izgleda beznadežno i/ili otrovno, tako da Putin bude uzdignut”.
Galeotti je rekao da su izbori "potpuno teatralni", kako ne bi izazvali negodovanje javnosti ako se ne održe.
„Najbolje čemu Putin može da se nada jeste da ne izgubi previše legitimiteta, mislim da neće ništa dobiti na izborima“, rekao je Galeotti. “A izbori pružaju malo prostora za debatu i diskusiju – i to će biti problem za režim. Ljudi će htjeti razgovarati o aspektima rata – kao što su veterani koji ne dobijaju beneficije koje su im obećane”.
Ali izbori – i njegova pretpostavljena pobjeda – vjerovatno neće povećati njegovu podršku, a Rusi će početi postavljati više pitanja, jer su mnogi od njih vidjeli da im je kvalitet života opao, rekao je Galeotti.
„Toliko dugo je Putinova retorika bila 'ostanite van politike, i kvalitet vašeg života će se poboljšavati malo po malo, iz godine u godinu, a vaša deca će živjeti bolji život od vas.' Sada je taj dogovor prekinut, postoji više osjećaja dugoročnog pesimizma”, rekao je Galeotti.
„On pokušava prebaciti [narativ na] 'mi smo opkoljena tvrđava, u ovome zajedno', što nema mnogo odjeka kod običnih Rusa".