ANALIZA: Koliko dugo Rusija može izdržati rat u Ukrajini?

Općenito se navodi da ruski BDP oscilira za jedan do dva posto oko nivoa iz 2021. godine. Ali kako smo došli do ovog broja? Primarni izvori koje imamo su:

(1) ruski uvoz i izvoz (što se može potvrditi unakrsnim referencama sa podacima ruskih trgovinskih partnera);

(2) vlastiti statistički izveštaji Rusije (koji su upitni);

(3) izvještaji međunarodnih organizacija poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

Međutim, statistika MMF-a je uglavnom zasnovana na podacima koje dobija iz Rusije i, kao što je uvjerljivo pokazala Agathe Demarais u svom tekstu kojeg je objavio Foreign Policy „Ne vjeruj ruskim brojevima“, u ovom kontekstu može biti nepouzdana, ako ne i besmislena.

Insajderski izvještaji, uključujući i one od sadašnjih i bivših zvaničnika ruske vlade, sugeriraju da se izgled stabilnog BDP-a održava kroz državno finansiranje rata i građevinskog sektora. Da bi to platila, Rusija uzima sredstva iz ogromnih rezervi koje su godinama akumulirane njenim unosnim izvozom nafte i gasa.

Rusija plaća troškove vojne infrastrukture, naoružanja i municije, obeštećenja svojim aktivnim i ranjenim vojnicima i podršku porodicama poginulih, stvarajući finansijski tok koji ovim korisnicima omogućava kupovinu dobara i usluga. Značajan dio ove robe i usluga se, međutim, uvozi preko trećih zemalja, istih onih trgovačkih puteva koji se koriste za izbjegavanje sankcija.

U suštini, ruski BDP se značajno povećava korištenjem prethodnih ušteda, ali samo dok su ti resursi prisutni. Jednom iscrpljena, ekonomija će gotovo neizbježno propasti.  Ruski potrošači neće imati koristi od tenkova, helikoptera i aviona koji se trenutno proizvode, dok će uvozna roba široke potrošnje postati nedostupna, a neće biti sredstava za isplatu plata državnih službenika, uključujući i one u Oružanim snagama Rusije. Dobro je podsjetiti da je raspadnuta ekonomija SSSR-a odigrala ključnu ulogu u raspadu Sovjetskog Saveza.

Kada će doći do ove prekretnice? Tačan vremenski okvir ostaje neuhvatljiv zbog nedostatka preciznih podataka o ruskim uštedama i rashodima. Međutim, možemo identificirati određene faktore koji potencijalno mogu ubrzati ili odgoditi ovaj trenutak. To uključuje globalnu potražnju i cijene energenata, primjenu gornje granice cijena na izvoz ruske nafte, dodatne troškove koje Rusija ima za uvoz koji se usmjerava kroz treće zemlje poput Kirgizije i Kazahstana, poremećaje ruske ekonomije zbog ukrajinskih ofanziva (kao što je privremena suspenzija moskovskih aerodroma i štete na ključnoj logističkoj infrastrukturi) i promjene u očekivanjima ruskih potrošača.

Uticaj ukrajinskih napada dronovima na Moskvu i druga mjesta u Rusiji prilično je značajan u ekonomskom kontekstu. Osim što su primorali Rusiju da preusmeri protivvazdušne resurse na Moskvu umesto na linije fronta, ovi udari direktno nanose štetu ruskoj ekonomiji. Kašnjenja u protoku putnika i tereta kroz glavne aerodrome, vjerovatno veći troškovi osiguranja, kao i nova neizvjesnost koja se odražava u očekivanjima potrošača, sve su to bolne ekonomske posljedice za Rusiju. Svi ovi efekti pomažu da se ubrza potrošnja ušteđevine koju Rusija koristi za podsticanje rata u Ukrajini.

Pokušaji Rusije da iskoriste svoj uticaj u zapadnim medijima kako bi umanjili efikasnost ovih napada i njihove pokušaje da prikažu sankcije kao neefikasne treba posmatrati kao strateški potez u svjetlu ovih ekonomskih slabosti. Važno je da ih Zapad prepozna kao takve i da ostane na kursu uvođenja ekonomskih sankcija i razmisli o njihovom pooštravanju.