Ana Palacio: Kome BRICS plaća
Upravo završeni samit BRICS-a – koji okuplja lidere Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – naglašen je kao ključni događaj koji bi mogao promijeniti konture međunarodnih odnosa. Neki su to upoređivali sa konferencijom u Bandungu 1955. godine, koja je postavila temelje Pokretu nesvrstanih, dok su drugi predviđali kretanje ka alternativnom sistemu globalnog upravljanja, koji je pogodan za multipolarni svijet. Ali ono što je samit pokazao je da zajedničke pritužbe ne predstavljaju zajedničku viziju.
Odluka bloka da primi šest novih članica – Argentinu, Egipat, Etiopiju, Iran, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate – može se činiti kao potvrda predviđanja da će BRICS mijenjati svjetski poredak. Na kraju krajeva, više od 40 zemalja navodno se borilo za članstvo, iako formalna lista nikada nije objavljena.
Ali odluka o proširenju, poput nastojanja za dedolarizacijom, svodi se na branje voća na niskim graama. Kada je riječ o brojnim trnovitim globalnim izazovima koji zahtijevaju hitnu pažnju, samit nije pružio rješenja. I može se očekivati da će se to nastaviti: na kraju krajeva, BRICS je uvijek bio više forma nego suština, pri čemu ga je svaka članica koristila kao platformu za postizanje svojih ciljeva. Veće, još heterogenije članstvo ometat će konsenzus o svim pitanjima od značaja.
Počnite sa Južnom Afrikom, domaćinom samita. Ne samo da je ova zemlja isključena sa samita G7 ranije ove godine, nego se suočila sa kritikama zbog svog navodno neutralnog stava o ratu u Ukrajini, a Sjedinjene Američke Države su je optužile da Rusiji daje oružje i municiju. U govoru sredinom augusta, južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa je istaknuoo da "neki od naših klevetnika preferiraju otvorenu podršku njihovim političkim i ideološkim izborima" i obećao da neće biti "uvučeni u nadmetanje između globalnih sila".
U međuvremenu, Ramaphosa se jako potrudio da naglasi veze Južne Afrike sa Kinom: bilateralni odnosi, kako je nedavno primijetio, "stari su skoro koliko i naša demokracija". Ali "najveći trgovinski partner" Južne Afrike nije Kina, kako Ramaphosa tvrdi, već Evropska unija, a Južna Afrika više trguje sa EU i SAD nego sa drugim članicama BRICS-a. Za Južnu Afriku, BRICS je pogodna platforma za jačanje vodstva u Africi i globalno.
Kina je oduvijek imala slične planove za BRICS: koristiti ga kao oruđe geopolitičkog uticaja, uključujući i unapređenje alternativne vizije globalnog upravljanja. U tom smislu, ovaj samit ima posebnu važnost. Nakon sporazuma između Japana, Južne Koreje i SAD-a o proširenju sigurnosti i ekonomske saradnje, samit je ponudio priliku Kini da progura svoju viziju BRICS-a kao pune alternative G7, sa kineskim predsjednikom Xi Jinping smještenom na mjestu vozača.
Članice BRICS-a će vjerovatno prihvatiti neka od najdražih kineskih pitanja, poput suprotstavljanja "jednostranim i protekcionističkim mjerama" poput trgovinskih sankcija. Čak i u oblastima u kojima se ne slažu, Kina bi mogla iskoristi svoju ekonomsku veličinu, jer Kina čini 70 posto BDP-a BRICS-a, da utiče na ostale članice. Kina je, na kraju krajeva, bila glavni zagovornik širenja grupacije, čemu su se ostali, osim Rusije, opirali – sve dok nisu pristali.
Kremlj, sa svoje strane, vidi BRICS kao ključno sredstvo za suprotstavljanje međunarodnoj izolaciji Rusije. Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji se učesnicima samita obratio putem video linka, kako bi izbjegao hapšenje po nalogu Međunarodnog krivičnog suda – iskoristio je svoje vrijeme dok je na njega bila fokusirana pažnaj da pokuša pridobiti podršku za svoj ratni narativ u Ukrajini. U širem smislu, Rusija, kao i Kina, se nada da BRICS može izgraditi alternative inicijativama i savezima predvođenim Zapadom.
Ne dijele sve članice BRICS-a ovu viziju. Indija, koja je dugi niz godina u graničnom sukobu sa Kinom kojem se ne nazire rješenje, želi predstavljati globalni jug na svjetskoj sceni, ne samo da bi podstaknula ekonomski razvoj. Ali, također, želi zadržati nezavisnu vanjsku politiku. To je isti razlog zašto se Indija nametala ideji kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (quad) – sa Australijom, Japanom i SAD – oponašajući vojni savez. Čini se da i druga demokratija, Brazil, preferira istinsko nesvrstavanje na jednu ili drugu stranu i ima ambicije da djeluje kao diplomatski balanser.
Različite vizije i interesi narušili su BRICS od samog početka. Kao što je Jim O'Neill, koji je skovao termin (tada BRIC) 2001. – napisao 2021. godine, pored „stvaranja BRICS banke, sada poznate kao Nova razvojna banka“, i sastajanja na godišnjem nivou, „teško je vidjeti šta je grupa učinila.” Nije se mnogo promijenilo u protekle dvije godine, a gomila novih članica teško da će doprinijeti koherentnosti grupe, a kamoli njenoj djelotvornosti.
Najnoviji samit možda je sadržavao važne diskusije o temama poput uvođenja zajedničke valute BRICS-a i sporazuma o crnomorskom žitu, koji je Rusija nedavno poništila. Ali, kao što je uobičajeno na samitima BRICS-a, zaključno saopćenje nudi obilje aspirativne retorike – uključujući posvećenost „inkluzivnom multilateralizmu“ i „međusobno ubrzanom rastu“, ali ne mnogo više i konkretnije. Kritikovati globalni poredak mnogo je lakše nego izgraditi novi.
Ali čak i ako ovaj samit BRICS-a ne zvuči kao smrtonosna zvona sadašnjeg poretka, on naglašava koliko su nezadovoljstva protiv njega postala rasprostranjena i koliko su mnoge zemlje željne dovesti u pitanje status quo. Zapad mora obratiti pažnju na znakove upozorenja.