02.02.2023.

Ako Putin izgubi, u svijetu kreće lančana reakcija. Ovo su scenariji

RAT ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini trebao je biti njegovo krunsko postignuće, demonstracija koliko je daleko Rusija stigla od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Aneksija Ukrajine trebala je biti prvi korak u obnovi Ruskog Carstva. Putin je namjeravao razotkriti Sjedinjene Američke Države kao tigra od papira izvan zapadne Europe i pokazati da je Rusija, zajedno s Kinom, predodređena za vodeću ulogu u novom, multipolarnom međunarodnom poretku.

Nije tako ispalo. Kijev je ostao jak, a ukrajinska vojska pretvorena je u silu, dijelom zahvaljujući bliskom partnerstvu s SAD-om i zapadnim saveznicima. Ruska vojska je, nasuprot tome, pokazala loše strateško razmišljanje i organizaciju. Politički sustav koji stoji iza toga pokazao se nesposobnim učiti iz svojih pogrešaka. S malim izgledima da će diktirati Putinove akcije, Zapad će se morati pripremiti za sljedeću fazu ruskog katastrofalnog rata, pišu analitičari Liana Fix i Michael Kimmage za Foreign Affairs.

U nastavku prenosimo njihovu analizu:

Rat je sam po sebi nepredvidiv. Doista, tijek sukoba demantirao je prve prognoze da će Ukrajina brzo pasti; preokret sudbine nemoguće je zanemariti. Ipak, čini se da Rusija ide prema porazu. Manje je izvjesno kakav će oblik ovaj poraz imati. Postoje tri osnovna scenarija, a svaki bi imao različite posljedice za Zapad i Ukrajinu.

Prvi scenarij - Rusija prihvaća poraz pod uvjetima Ukrajine

Prvi i najmanje vjerojatan scenarij je da će Rusija pristati na poraz prihvaćanjem dogovorenog rješenja pod uvjetima Ukrajine. Mnogo toga bi se moralo promijeniti da bi se ovaj scenarij ostvario jer je nestao svaki privid diplomatskog razgovora između Rusije, Ukrajine i Zapada. Opseg ruske agresije i razmjeri ruskih ratnih zločina otežali bi Ukrajini prihvaćanje bilo kakvog diplomatskog rješenja koje bi bilo manje od potpune ruske predaje.

Osim toga, ruska vlada - pod Putinom ili nekim njegovim nasljednikom - mogla bi pokušati zadržati Krim i tražiti mir drugdje. Kako bi spasio obraz na unutarnjem planu, Kremlj bi mogao tvrditi da se priprema za dugotrajnu igru u Ukrajini, ostavljajući otvorenom mogućnost dodatnih vojnih upada.

Moskva bi mogla okriviti NATO za svoje slabe rezultate, tvrdeći da su isporuke oružja, a ne snaga Ukrajine, spriječile pobjedu Rusije. Da bi ovaj pristup prošao provjeru unutar režima, tvrdolinijaši - vjerojatno uključujući i samog Putina - morali bi biti marginalizirani. To će biti teško, ali ne i nemoguće. Ipak, pod Putinom je takav ishod vrlo malo vjerojatan, s obzirom na to da je njegov pristup ratu od početka bio maksimalistički.

Drugi scenarij - Neuspjeh usred eskalacije

Drugi scenarij ruskog poraza uključivao bi neuspjeh usred eskalacije. Kremlj bi nihilistički nastojao produljiti rat u Ukrajini dok bi istodobno pokrenuo kampanju sabotaža u zemljama koje podržavaju Kijev i u samoj Ukrajini. U najgorem slučaju, Rusija bi se mogla odlučiti za nuklearni napad na Ukrajinu.

Rat bi tada vodio prema izravnom vojnom sukobu NATO-a i Rusije. Rusija bi se transformirala iz revizionističke države u odmetničku državu, što je tranzicija koja je već u tijeku, a to bi učvrstilo uvjerenje Zapada da Rusija predstavlja jedinstvenu i neprihvatljivu prijetnju. Prelazak nuklearnog praga mogao bi dovesti do konvencionalnog uključivanja NATO-a u rat, ubrzavajući poraz Rusije na terenu.

Treći scenarij - Pad Putinovog režima

Konačni scenarij za kraj rata bio bi poraz padom režima, pri čemu se odlučujuće bitke ne bi odvijale u Ukrajini, nego u hodnicima Kremlja ili na ulicama Moskve. Putin je kruto koncentrirao moć u svojim rukama, a njegova tvrdoglavost u vođenju izgubljenog rata postavila je njegov režim na klimave noge. Rusi će nastaviti slijediti svog nesposobnog cara samo do određene točke.

Iako je Putin donio političku stabilnost u Rusiju - što je cijenjeno postignuće s obzirom na lomove u postsovjetskim godinama - njegovi bi se građani mogli okrenuti protiv njega ako rat dovede do opće neimaštine. Pad njegovog režima mogao bi značiti trenutačni kraj rata, koji Rusija ne bi mogla voditi usred domaćeg kaosa koji bi uslijedio. Državni udar nakon kojeg je uslijedio građanski rat održavat će ono što se dogodilo nakon boljševičkog preuzimanja vlasti 1917. godine, što je ubrzalo povlačenje Rusije iz Prvog svjetskog rata.

Ruski poraz bi oslobodio Ukrajinu od terora koji trpi od početka invazije. To bi ojačalo načelo da napad na drugu zemlju ne može proći nekažnjeno. To bi moglo otvoriti nove mogućnosti za Bjelorusiju, Gruziju i Moldaviju, a i za Zapad da dovrši ustroj Europe po svojim idejama. Za Bjelorusiju bi se mogao pojaviti put prema kraju diktature i prema slobodnim i poštenim izborima. Gruzija, Moldavija i Ukrajina mogle bi zajedno težiti konačnoj integraciji u Europsku uniju i možda u NATO, slijedeći model srednje i istočne Europe nakon pada Sovjetskog Saveza.

"Trebamo se pripremiti na globalni nered"

Iako bi poraz Rusije donio mnogo koristi, SAD i Europa trebaju se pripremiti za regionalni i globalni nered koji bi taj poraz proizveo. Od 2008. Rusija je revizionistička sila. Prekrajala je granice, anektirala teritorije, miješala se u izbore, ubacivala se u razne afričke sukobe i promijenila geopolitičku dinamiku Bliskog istoka podupirući sirijskog predsjednika Bašara al-Asada.

Kad bi Rusija krenula u radikalnu eskalaciju ili se raspala u kaosu umjesto da prihvati poraz kroz pregovore, posljedice bi se osjetile u Aziji i Europi te na Bliskom istoku. Nered bi mogao poprimiti oblik separatizma i ponovnih sukoba u Rusiji i oko Rusije, najveće zemlje na svijetu. Transformacija Rusije u propalu državu podijeljenu građanskim ratom oživjela bi pitanja s kojima su se zapadni političari morali uhvatiti ukoštac 1991. Primjerice, tko će preuzeti kontrolu nad ruskim nuklearnim oružjem? Neuredan ruski poraz ostavio bi opasnu rupu u međunarodnom sustavu.

Pokušati pregovorima uvjeriti Putina da je izgubio rat bilo bi teško, možda i nemoguće. Bilo bi to mnogo lakše pod njegovim nasljednikom. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zahtijevao bi da Moskva odustane od svojih zahtjeva prema teritoriju pod nominalnom kontrolom Rusije u Donjecku, Hersonu, Luhansku i Zaporižji.

Putin je aneksiju ovih područja već proslavio pompom. Teško da će se predomisliti nakon ove patriotske predstave, unatoč slabašnom utjecaju Rusije na ovom teritoriju. Svaki ruski čelnik, bilo Putin ili netko drugi, pokušat će zadržati Krim, dio Ukrajine koji je Rusija anektirala 2014. godine.

Novo rusko vodstvo

Uvjeti na terenu u Rusiji morali bi pogodovati kompromisu. Novo rusko vodstvo moralo bi se nositi s demoraliziranom vojskom i kockati s podrškom javnosti ako pristane na kapitulaciju. Rusi bi na kraju mogli postati ravnodušni ako se rat nastavi bez jasnog rješenja. No borbe bi se vjerojatno nastavile u dijelovima istočne Ukrajine, a napetosti između dviju zemalja bi ostale visoke.

Ipak, sporazum s Ukrajinom mogao bi donijeti normalizaciju odnosa sa Zapadom. To bi bio snažan poticaj za manje militarističkog ruskog vođu od Putina, a dopalo bi se i mnogim Rusima. Zapadni čelnici također bi mogli biti spremni poticati pregovore u interesu okončanja rata. Ovdje je problem tajming. U prva dva mjeseca nakon invazije u veljači 2022.

Rusija je imala priliku pregovarati sa Zelenskim i iskoristiti svoju moć na bojnom polju. Međutim, nakon ukrajinske protuofenzive Kijev nema mnogo razloga popustiti. Od početka invazije Rusija je podigla uloge i eskalirala neprijateljstva umjesto da pokaže spremnost na kompromis.

Popustljiviji vođa od Putina mogao bi navesti Ukrajinu da razmisli o pregovorima. Suočen s porazom, Putin bi mogao pribjeći napadima na globalnoj sceni. Neprestano je širio okvire rata, tvrdeći da Zapad vodi posredni rat protiv Rusije s ciljem uništenja zemlje. Njegovi govori iz 2022. bili su više megalomanske verzije njegovog obraćanja na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 15 godina ranije, u kojem je osudio američki stav superiornosti, tvrdeći da su Sjedinjene Američke Države "prekoračile svoje nacionalne granice u svakom pogledu".

Malo praznih prijetnji, malo besmislica, malo probnih balona

Malo praznih prijetnji, malo besmislica, malo probnih balona - Putinova retorika ima za cilj emocionalno mobilizirati Ruse. Ali iza toga postoji i taktička logika: iako širenje rata izvan Ukrajine Putinu očito neće donijeti teritorij za kojim žudi, moglo bi spriječiti Ukrajinu i Zapad da pobijede u sukobu. Njegova ratoborna retorika postavlja temelje za eskalaciju i sukob sa Zapadom u 21. stoljeću, u kojem bi Rusija nastojala iskoristiti svoje asimetrične prednosti kao odmetnička ili teroristička država.

Ruski alati za sukob mogli bi uključivati korištenje kemijskog ili biološkog oružja u Ukrajini ili izvan nje. Putin bi mogao uništiti energetske instalacije ili infrastrukturu na morskom dnu ili izvesti kibernetičke napade na financijske institucije Zapada. Korištenje taktičkog nuklearnog oružja moglo bi biti njegovo posljednje utočište.

U govoru 30. rujna prošle godine Putin je spomenuo Hirošimu i Nagasaki, nudeći zbrkana tumačenja završne faze Drugog svjetskog rata. Analogija je, blago rečeno, nesavršena. Kad bi Rusija upotrijebila taktičko nuklearno oružje u Ukrajini, Kijev se ne bi predao. Kao prvo, Ukrajinci znaju da bi ruska okupacija bila jednaka izumiranju njihove zemlje, što nije bio slučaj s Japanom 1945. Osim toga, Japan je u to vrijeme gubio rat. Krajem 2022. godine Rusija ga je gubila kao nuklearna sila.

Posljedice nuklearnog napada bile bi katastrofalne

Posljedice nuklearnog napada bile bi katastrofalne, i to ne samo za ukrajinsko stanovništvo. Rat bi se nastavio, a nuklearno oružje ne bi mnogo pomoglo ruskim vojnicima na terenu. Umjesto toga, Rusija bi se suočila s međunarodnim bijesom. Brazil, Kina i Indija zasad nisu osudili rusku invaziju, ali niti jedna zemlja istinski ne podržava Moskvu u ovakvom ratu niti bi podržala upotrebu nuklearnog oružja.

Kineski predsjednik Xi Jinping to je javno iznio u studenom - nakon susreta s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom dao je izjavu kako se dvojica lidera protive uporabi ili prijetnji uporabom nuklearnog oružja. Kad bi se Putin oglušio na ovo upozorenje, postao bi izopćenik, teško kažnjen ekonomski, a možda i vojno od strane globalne koalicije.