10 godina rata – 10 lekcija i zaključaka za pravdu

Moramo shvatiti da jurnjava za brojkama za istragu zločina počinjenih tokom ruske agresije nije put do pravde. I nikako ne treba ostaviti po strani brojne zločine počinjene na Krimu i u istočnoj Ukrajini od 2014. godine. Žrtve čekaju pravdu 10 godina. Pa čak i postojeći mehanizam kompenzacije trenutno uzima u obzir samo gubitke koji su nastali nakon 24. februara 2022. godine. Dakle, nemamo pravo zaboraviti da je rat počeo 2014. I svaka žrtva ovog rata mora biti zaštićena, a svaki zločinac mora biti kažnjen.

 

Ispravna kvalifikacija zločina

 

Još 2014. godine, za Ukrajinu, koja se nikada u praksi nije suočila sa međunarodnim zločinima, ispravna kvalifikacija relevantnih događaja bila je pravi izazov. Dosta dugo vremena najteži zločini su kvalificirani kao „terorizam“ ili „finansiranje terorizma“. Pri čemu je ovo trebalo kvalificirati kao ratne zločine, koji su posljedica zločina agresije, i predstavljaju međunarodne zločine bez mogućnosti zastarjevanja. Pogrešna kvalifikacija nam se u nekim slučajevima i dalje može vratiti. To se posebno odnosi na izručenje osumnjičenih. Uostalom, neispravna kvalifikacija je osnov za odbijanje ekstradicije. Osim toga, pogrešna kvalifikacija  teških krivičnih djela bila je prepreka obavezi da se ista istraže van roka zastare.

 

Nesavršenost zakonodavnog okvira

 

Pored navedenih ratnih zločina, međunarodni zločini uključuju zločin agresije, genocid i zločine protiv čovječnosti. A upravo o zločinima protiv čovječnosti naš Krivični zakonik uopće ne vodi računa. Uprkos činjenici da svakako postoje znaci da su počinjeni u Ukrajini od strane ruske vojske. Zločini protiv čovječnosti su zločini počinjeni u sklopu velikog i sistematskog napada na civilno stanovništvo, gdje je takav napad smišljen. Prisjetimo se strašnih posljedica okupacije Buče.

 

Ratifikacija Rimskog statuta

 

Ukrajina aktivno sarađuje sa Međunarodnim krivičnim sudom, koji ima nadležnost za zločine počinjene na njenoj teritoriji kao rezultat oružanog sukoba i nezavisno je tijelo koje djeluje prema Rimskom statutu. I već imamo prve naloge za hapšenje za deportaciju ukrajinske dece. Međutim, Ukrajina  još nije postala punopravni član porodice međunarodnog krivičnog pravosuđa, jer nije ratificirala Rimski statut. I za to nema objektivnih razloga. Uostalom, MKS već ima pravo istraživati međunarodne zločine počinjene u Ukrajini. Istovremeno, uskraćujemo sebi pravo da učestvujemo u radu suda, biramo njegove članove, formuliramo dnevni red itd. A da bismo bili okidač za neophodne promjene, moramo biti barem punopravni učesnici u procesu.

 

Efektivno dokumentiranje međunarodnih zločina

 

U 2014. sigurno nismo bili spremni za agresiju. I zapravo, mi u praksi nismo razumjeli kako pravilno evidentirati međunarodne zločine. Kao rezultat toga, izgubljena je velika količina važnih dokaza. Nevladine organizacije su se prve prilagodile novim uslovima, jer su počele stručno dokumentirati i još uvijek pomažu u implementaciji relevantnih standarda. Trenutno se dokumentiranjem bavi i vojska, koja prva ulazi na oslobođenu teritoriju u zonama sukoba i shodno tome se suočava sa posljedicama i dokazima počinjenih zločina.

 

Istraga zločina bez pristupa teritoriji

 

Još 2014. godine našli smo se u situaciji da je dio teritorija Ukrajine bio okupiran i tu su počinjeni navodni ratni zločini nad Ukrajincima. Na osnovu vlastitog iskustva rada u tužilaštvu Krima 2016-2019, mogu reći da sada postoje prilično efikasni alati za istragu zločina, čak i bez pristupa teritoriji. Ovo su prvenstveno digitalni dokazi, jer sada praktično svaki zločin ima digitalni trag: satelitske snimke, telefonske pozive i prepisku. Treba podsjetiti na istragu obaranja MH17, gdje se svaka takva činjenica skupljala malo po malo radi podizanja optužnice. Trenutno, prikupljanje digitalnih dokaza i dalje zahtijeva unapređenje krivičnoprocesnog zakonodavstva. I drugi ključni faktor uspjeha ovdje je saradnja države sa civilnim društvom: sa istraživačkim novinarima i organizacijama civilnog društva, koje su često mnogo fleksibilnije i imaju veće mogućnosti za rad na okupiranim teritorijama.

 

Obuka kvalificiranog osoblja

 

Rad na dokumentovanju krivičnih djela sa međunarodnim institucijama ima svoje specifičnosti, koje je veoma važno razumjeti. Stoga je policajcima, radnicima SSU i tužiteljima potrebna odgovarajuća obuka. Što, očigledno, nije osigurano 2014. godine. Sistematski rad na dokumentiranju međunarodnih zločina počeo je u krimskom tužilaštvu 2016. I od tada je izrasla plejada profesionalaca koji se razumiju u ovu vrstu kriminala, što je veliki napredak. Ali s obzirom na ogromne razmjere takvih zločina, posebno nakon ruske invazije, oni još uvijek nisu dovoljni.

 

Specijalizacija

 

Pored obučenog osoblja, ogroman razmjer zločina sa kojima se Ukrajina suočava zahtijeva specijalizaciju institucija. Osnivanje novog Odjeljenja za nadzor nad krivičnim postupcima za zločine počinjene u uslovima oružanog sukoba (popularno nazvano „Ratni odjel“) u Tužilaštvu 2019. godine je početak takve specijalizacije. Istovremeno, takvu praksu specijalizacije treba uvesti i institucionalizirati u svim tijelima uključenim u istragu međunarodnih zločina.

 

Arhitektura pravosudnog mehanizma

 

Na kraju, svi ovi koraci su neophodni za izgradnju efikasnog mehanizma pravde za posljedice ruske oružane agresije. Pod efektivnim se misli na mehanizam koji bi pokrivao sve četiri vrste međunarodnih zločina, bio objektivan i legitiman i bio u stanju dati pravdu što većem broju žrtava. Važno je to naglasiti, jer Vlada trenutno promovira ideju o osnivanju suda za agresiju, odnosno, za jednu od četiri vrste međunarodnih zločina. Istovremeno, osiguranje efikasne pravde za druge vrste zločina je važan zadatak za Ukrajinu i svijet. Gore navedeni kriteriji ispunjavaju pravosudni mehanizam koji će sadržavati ukrajinske i međunarodne elemente.

 

Naprimjer, može uključiti međunarodne stručnjake na nivou istrage i proceduralnih smjernica. Zapravo, ovo bi trebao biti sistem međusobno povezanih elemenata koji ne zamjenjuje MKS, već prirodno dopunjuje njegov rad kako bi se izborio sa neviđenim razmjerom počinjenih zločina.

 

Razumijevanje uloge međunarodnog humanitarnog prava

 

Međunarodno humanitarno pravo je, u stvari, pravo tokom oružanog sukoba, koje, kao i mirnodopsko, ima određena pravila. U pozadini brojnih kršenja zakona i običaja ratovanja od strane ruske vojske, ukrajinska vojska aktivno provodi međunarodno humanitarno pravo. Na kraju krajeva, mi gradimo modernu vojsku u skladu sa NATO standardima. Osim toga, radi se o ispunjavanju naših obaveza. Proces implementacije još uvijek traje i izuzetno je važno nastaviti tim putem.

 

Mehanizmi prevencije

 

Moramo biti realni i priznati da međunarodni pravni sistem nije bio spreman za rat ovih razmjera usred Evrope. Sigurnosni instrumenti razvijeni nakon Drugog svjetskog rata su zastarjeli i treba ih ažurirati. Ujedinjene nacije, koje bi trebale osigurati mir, efektivno su blokirane od strane agresorske države preko Vijeća sigurnosti, a svijet nema prave mehanizme za rješavanje ovog sudara. A Ukrajina je od 19. februara 2014. (jer je tog dana određene pogone za proizvodnju nafte i gasa unutar kontinentalnog pojasa Ukrajine okupirala Ruska Federacija) do 24. februara 2022. morala dokazati da ima posla sa ruskom agresijom i raznim oblicima okupacije ukrajinskih teritorija. I postoji vjerovatnoća da će rat u Ukrajini uticati na obnovu sistema. Uostalom, moderne prijetnje imaju drugačiji oblik, uglavnom su hibridne; druga sredstva ratovanja, naprimjer, dronovi; drugi akteri, naprimjer, "privatne vojne kompanije". I međunarodni zločini moraju biti redefinirani: od genocida do ekocida. Uostalom, o pravoj prevenciji zla u svijetu moći ćemo govoriti tek kada međunarodni pravni sistem adekvatno i pravovremeno odgovori na aktuelne izazove prava i sigurnosti. A važan korak ka tome je stvarno kažnjavanje odgovornih za činjenje međunarodnih zločina u Ukrajini od 2014. godine.